Desno i desnije: ŠTO ZAZIVA DAVOR IVO STIER?

Izdvajamo

• Dakle, ukoliko se na umu ima dobrobit hrvatskog društva i zajedništva, a suprotno stranačkom interesu HDZ-a , tada je Stierova namjera u ideji loša, jer ono što je dobro za HDZ loše je Hrvatsku i njezine građane. Barem nas je toliko ovih nepunih trideset godina hrvatske države naučilo.

Povezani članci

• Vuk Perišić: Sloboda ili veresija?
• Mjesec revizionizma
• Prijavite se na regionalno Imagine Cup 2017 takmičenje
• Protesti širom BiH: Dolazi vrijeme koje će obilježiti ljudi smisla
• Nenad Bunjac: KAD KNJIGA POSTANKA SPADNE NA PAR MUTNIH SLOVA
• Oliver Frljić: Kriv je narod koji je birao ratne vođe

Foto: Damjan Tadić / CROPIX

Ukoliko Stier drži kako ima snage za uljuđenu desnu političku opciju, predlažem osnivanje nove konzervativne inicijative, prije nego nastojanje da se reformira ili transformira nešto (čitaj: HDZ) što u sebi nosi autoimunu patologiju hrvatske države od samih njenih početaka. To što želi gospodin Stier zapravo je teret koji hrvatsko društvo više nije u stanju nositi.

Na određeni način, Plenkovićevim, nazovimo ih, evropskim intervencijama partija se zatekla u posve novom, do sada nezapamćenom, presedanskom položaju. Izgeda kao da će ubuduće HDZ morati odlučivati kojemu se dijelu biračkoga spektra obraća? Zašto? Pa jer se nesloga među članstvom i elektoratom više neda negirati. Vidi se sa mjeseca. Kovač, Stier, Đakić, Milošević, neslogu su javno obznanili.

Dakle, čiju podršku, sukladno vlastitim viđenjima države, društva, ali i povijesti, očekuje i doziva ‘državotvorna partija’?

Kada Davor Ivo Stier, autentično lice, prije svega konzervativne ali i građanske politike, ponukan neuspjehom na nedavnim evropskim izborima obećava ujedinjenje stranke sa biračkim tijelom, pri tome konstatirajući kako HDZ za jednu uvjerljivu pobjedu mora imati i glasove desnih birača, nejasno je da li na pameti ima, za hrvatsko društvo, potencijalnu destrukcija koju sa sobom nosi upravo ta, širina raspona desnog spektra, a kojoj se nada Stier? Jer za pobjedu HDZ već ima desnu podršku, ali za uvjerljivu pobjedu kakvu doziva Stier, HDZ-u je potrebna najdesnija potpora birača, ona koja takoreći, njeguje ustaški sentiment. Takvo nešto hrvatskom društvu sigurno nije potrebno, takvo nešto nepotrebno je svakom društvu.

Ima li Stier uopće političke snage suprotstaviti i nositi se sa onom najmračnijom stranom HDZ-a? Za to mu je nužna pomoć i podrška evrope onako kako ju uživa i Plenković. Također mu nedostaje samorazumljivi autoritet, kako među članstvom tako i u biračkom tijelu. Shodno tome, neophodna mu je i domaća potpora poput one koju Plenkoviću osigurava kum pravosudnog aparata u hrvata, Vladimir Šeks.

Dakle, ukoliko se na umu ima dobrobit hrvatskog društva i zajedništva, a suprotno stranačkom interesu HDZ-a , tada je Stierova namjera u ideji loša, jer ono što je dobro za HDZ loše je Hrvatsku i njezine građane. Barem nas je toliko ovih nepunih trideset godina hrvatske države naučilo.

Dominantna hadezeovska desnica, a koja vazda nastoji ustrojiti i k nozi privesti sve poslušno u  hrvatskom desnom, i desnijem od toga mulju, suočena je sa do sada nezabilježenim političkim

okolnostima, neviđenim izborom; suočena je sa moći rasudne snage.

Naime, prije Plenkovića nisu se dali smesti. Takoreći, na zapovijed su glasali za zadanog im kandidata, letjeli su na njega, nepogrešivo, k’o muve na, da ne kažem šta, a sada, usljed Plenkovićeve vladavine, zvjerlaju okolo k’o muve bez glave. Ne znaju gdje bi sletjeli. Najednom se domoljublje, rodoljublje, nacionalizam, državotvornost, jer hadezeovci su samoprozvana mjera ljubavi prema domovini, ne šire isključivo iz jednog već više izvora: Kolinda, Škoro, Plenković, Vaso, suverenisti – sve to djeluje pomalo dezorjentirajuće. Stier se predstavlja kao neko ko će stado opet okupiti u isti tor.

Plenkovićeve odluke dijele HDZ. Najviše po liniji desno i desnije od toga. Čak i prije bilo koje njegove odluke, od same Plenkovićeve pojave na čelu HDZ-a, njegova stava spram Istanbulske konvencije, kadrovskih riješenja za evropski izborni ciklus, pa sve do najnovije rekonstrukcije u vladi, svjedoci smo kako napetost buja.

Birači su dobrim dijelom zbunjeni. Valjda se i sami pitaju ko se lažno predstavlja (izgleda Plenković i Kolinda), ko je desno (valjda Škoro), a ko još desnije (sigurno Vaso i suverenisti)?! Prvi put u hadezeovoj povijesti njima sklon elektorat suočen je sa činjenicom da može samostalno pristati uz izbor za koji drže da je, sukladno individualnom poimanju, zadovoljavajuće i prihvatljivo domoljuban. U njihovu možebitnu konačnu odluku još više konfuznosti, dvojbe i nesigurnosti unose izjave bivših predsjednika Josipovića i Mesića koji su odmjereno, gotovo sa prizvukom hvale zborili o Škori kao predsjedničkom kanidatu, za razliku od Milanovića, koga su, blago rečeno, komentirali kroz jednu ipak suzdržanu podršku.

Sve u svemu, nije valjda da je elektorat zdesna uhvatila neposlušna i razigrana moć kritičkog uma, što se u prošlosti pokazalo kao odlika lijevog biračkog tijela, onomad, koštajući  Milanovića vlasti, a koju je nitko drugi doli sam Milanović svojim postupcima isprovocirao.

Ako je Plenković na zadatku transformiranja HDZ-a u evropi prihvatljivu političku opciju onda su u krivu oni koji drže da ga sad i odmah čeka unijska sinekura. Ne! Još ne! Morat će se on još dobrano preznojavati u njemu sasvim nesklonom jatu. U suprotnom, otišao bi neobavljena posla. Naime, odlazak bi za posljedicu imao kontra-reakciju na nedovoljno desne politike te bi, vrlo vjerovatno HDZ sunovratio u najdesnije crnilo, a što bi za posljedicu imalo suprotan učinak od incijalno zadanog. Valja imati na umu da je unutar HDZ-a otvorena fronta i svako napuštanje položaja od strane Plenkovića generira prostor za najmračnija hadzeova čuvstva. A sudeći prema ishodima evropskih izbora najmračniji su se opredjelili za suvereniste. To su isti oni koji sada u Škori vide spas.

S obzirom na Stierovu prošlost u ustaškoj emigraciji, a čiji su ga sadržaji dijelom svakako formirali, pretpostavljam kako on sebe vidi kao kohezivni element unutar HDZ-a, kao onaj koji će opet ujediniti kontroli oteto stado. Taman kad je Plenković jednim malim dijelom uspio prosijati radikalne elemente Stierovo najavljivano ujedinjenje stranke i birača, za hrvatsko društvo korak je nazad. Možda i više od toga. Činjenica da se, barem kada je glasačka mašinerija posrijedi, radikalni, najdesniji elementi udaljavaju od HDZ-a, po hrvatsko društvo i zajedništvo afirmativan je proces i svako prizivanje minulog stanja stvari je pogubno. Ukoliko Stier drži kako ima snage za uljuđenu desnu političku opciju, predlažem osnivanje nove konzervativne inicijative, prije nego nastojanje da se reformira ili transformira nešto (čitaj: HDZ) što u sebi nosi autoimunu patologiju hrvatske države od samih njenih početaka. To što želi gospodin Stier zapravo je teret koji hrvatsko društvo više nije u stanju nositi.