De(r)bi na znanstvenom polju: Hrvatska – Srbija 0 : 2

Autor/ica 👤tačno.net 28.11.2015. u 12:34

Povezani članci

Trening akademskog razgovora, učeno Colloquium academicum, „Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja“ u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održan 4.studenoga 2015. protekao je u rutinskom ispucavanju monologa hrvatskih akademskih reprezentativaca na taj, samim nazivom „kolokvija“, strogo predodređeni znanstveni gol (engl.goal = cilj) instaliran u širem krugu maksimirskog stadiona, u kongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Piše: Darko Kaciga Dubrovčanin

Kao i na svakom treningu, posebice onom pucačkom, na jedan gol, teško da su išta osobito pametnoga odnosno zanimljivoga,a posebice novoga na tako zadanu temu rekli, redom: uvodničar kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; akademik Zvonimir Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; prof.dr.sc.Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu, akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice Hrvatske: dr.sc.Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskog instituta; mr.Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika; prof.dr.sc.Stipe Botica s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu; dr.sc.Gordan Ravančić, zamjenik ravnateljice Hrvatskog instituta za povijest; mons.dr.Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl.Alojzija Stepinca, te domaćin i „zahvalničar“ prof.dr.sc.Tonči Matulić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Niti čuli, kako na službenoj stranici KBF-a stoji, „500-ak zainteresiranih slušača koji su gotovo ispunili kongresnu dvoranu“, među kojima su se u prvim redovima isticali: , apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico, varaždinski biskup Josip Mrzljak, sisački biskup Vlado Košić, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, izaslanik predsjednice RH Andro Krstulović Opara, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr.Željko Tanjić, više veleposlanika i članova diplomatskog zbora akreditiranih u RH, dekani više zagrebačkih fakulteta, kao i predstavnika drugih vjerskih zajednica, među kojima i Srpske pravoslavne crkve i Židovske općine Zagreb itd…

A povijesna / istorijska prva službena utakmica između hrvatskih povjesničara i srpskih istoričara (latinski: colloquium academicum) na ovu temu odigrala se 24.studenoga novembra 2(tisuće/hiljade)015-te u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u formi znanstvenog /naučnog skupa: „Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II.svjetskog rata i poraća“. Kompletnom hrvatskom nacionalno besprijekorno osviještenom timu u impozantnom sastavu: doc.dr.Ivica Šute s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, doc.dr.Tomislav Anić s Hrvatskog katoličkog fakulteta u Zagrebu, dr.sc.Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, prof.dr.sc.Miroslav Akmadža s Hrvatskog instituta za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, prof.dr.sc.Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, doc.dr.Marijo Kevo s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, prof dr.sc.Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl.Alojzija Stepinca, pojačanom još naturaliziranom britanskom konzervativnom zvijezdom dr.cs.Robinom Harrisom iz Centra za obnovu kulture u Zagrebu, a u dan prije upriličenoj predigri i američko-židovskom internacionalkom dr.Esther Gitman; Srbi su na megdan poslali slovom i brojem dvoje (2) svojih predstavnika: dr.sc. Milana Koljanina s Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i dr.sc.Radmilu Radić s Instituta za noviju istoriju Srbije u Beogradu (dakle, epidemija „institutomanije“ hara i Srbijom!). Dok su ovo dvoje nastupili kao naučnici istoričari (znanstvenici povjesničari) nastojeći što objektivnije i što argumentiranije izlagati odabranu temu („Nadbiskup Stepinac i odnos prema vlastima u NDH“, odnosno „Alojzije Stepinac i odnos prema Srbima i pravoslavlju“), a u okvirima cijeloga znanstvenog skupa nazvanog, kako smo rekli, „Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II.svjetskog rata i poraća“, dotle su svi do jednoga hrvatski reprezentativci i na utakmici nastavili, baš onako kako su uvježba(va)li na treninzima, ukazivati odnosno „dokazivati“ kako je „Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja“, smatrajući svojom svetom domoljubnom i katoličkom dužnošću zaobilaziti odnosno ignorirati, a ako se to baš nikako ne može onda minimizirati odnosno relativizirati činjenice koje se ne uklapaju u tako zadanu matricu. Kako se radilo o međunarodnoj utakmici najvišega rizika, UEFA (Udruženje europskih fakulteta i akademija) je delegirala svoje najpouzdanije suce, koji su redom poništavali golove hrvatske reprezentacije, jer da su svi postizavani iz znanstveno nedozvoljenih položaja, dočim su oba srpska gola priznali, što je izazvalo (bez)brojne proteste razjarene domaće znanstvene, crkovne, političke i općenarodne publike i hrvatske samozaštite.

Revanš u Beogradu na temu „Bizarni sveci Srpske crkve“ , pa i s „neutralnim“ crnogorskim moderatorom g.Miroslavom Ćosovićem, malo je vjerojatan. Ali ne i da bi Srbi, odnosno ovoga puta Srpska pravoslavna crkva, na najavljeni nastavak zagrebačkih razgovora, umjesto dr.Koljanina i dr.Radić, koji su nedvosmisleno istaknuli da ne predstavljaju SPC, poslali prav(oslavn)e svoje predstavnike koji bi s hrvatokatoličkom braćom u (ne)vjeri puno lakše sklopili sporazum o međusobnom nenapadanju (српски: неподјебавању). Ta kome odgovara takav „gentlemen’s agreemant“ ako ne crkvi čiji je Sveti arhijerejski sabor , uzmimo samo jedan od mnoštva primjera koji se nude, pred desetak godina „upisao u diptih sveštenomučenika“ Milorada Vukojičića Mäcu“, ratnog zločinca koji je nadimak dobio po omiljenom oruđu kojim se služio masakrirajući desetke nesretnika po Pljevljima?