Deda baca bombu, baka peče rakiju…

Izdvajamo

• Najstravičnije u ovom slučaju jest priopćenje uprave te naguzno nakaradne državno bankomatske uhljebničke firme pod zaštitom naše pravne regulative.

Povezani članci

• Što je više kleveta i laži, Čović nam je miliji i draži!
• Psihički pritisci: Dužnici trpe mobbing banaka
• Danse macabre
• Sergio Šotrić: OVO JE MOJ GRAD
• Austrijski parlament traži zabranu komemoracije u Bleiburgu
• Noćni marš – 8. mart

Foto: Antonio Pejsa/PIXSELL

Shrvani starac baca bombu na ljude, a starica peče rakiju bez da plati i tako punimo zatvore takvim shrvanim ljudima. Vjerodostojna isprava, dokaz, sud, zatvor…Dok nam razni političari gule krumpire, ratni zločinci se kupaju po toplicama, utajivači poreza žive u drugim državama

– ali u gradovima nam je dobro, svaki ima svog šerifa….

“Dana 27.01.2021. godine oko 9,15 sati tri radnika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektre Križ napadnuti su eksplozivnom napravom prilikom obavljanja isključenja električne energije po nalogu opskrbljivača na mjernom mjestu u Pakracu.

– pakrački policajci su uhitili 71-godišnjeg umirovljenika koji se nakon nemilog događaja zaključao u kuću te su ga odveli na kriminalističko istraživanje kako bi se utvrdile sve okolnosti nemilog događaja. Iz HEP-a su potvrdili da je okidač za bacanje bombe bilo iskapčanje struje.

Susjed je izgleda trebao ostati bez struje pa je djelatnike HEP-a ozlijedio. Ljudi u ovoj situaciji naprosto polude. Znali smo da ima problem s nekim režijama, ali nismo znali da mu je prijetilo isključivanje – kaže jedna susjeda uhićenog muškarca.

„Uprave HEP-a d.d. i HEP-ODS-a, vodstvo sindikata radnika HEP-a  i Udruge branitelja HEP-a zgroženi su ovim događajem te najoštrije osuđuju napad na radnike HEP-a koji su uredno obavljali svoj redovni posao. Radnici HEP grupe dijele ogorčenje i zabrinutost s obiteljima i kolegama napadnutih radnika“.

71 godinu ima djedica iz Pakraca, zapravo iz predgrađa pokraj šume tog malog hrvatskog mjesta na južnim padinama parka prirode Papuk.

Nisam siguran grije li se taj starac na struju i ima li tri bojlera za tuširanje i tri zamrzivača za mesinu, a ne znam niti troši li HEP-ovu struju u velikim količinama, ali znam da mu penzija nije velika i da ne vozi crnu limuzinu, a nema ni tajnicu niti PR službu, zaštitare na ulazu i znam da nije sponzor nikakvog prvenstva, ne reklamira se na svim mogućim televizijama i u svim glasilima i portalima.

Najstravičnije u ovom slučaju jest priopćenje uprave te naguzno nakaradne državno bankomatske uhljebničke firme pod zaštitom naše pravne regulative.

Sjećate li se one starice koja je nezakonito pekla rakiju a imala je iste godine kao i ovaj djedica? Išla je uredno u zatvor na tri mjeseca jer nije platila 100 kuna trošarine. Ona nije bacila bombu jer je ona bakica.

Djedica je djedica, ali je saznao za jadnu bakicu koju je naša država uredno po zakonu pospremila u zatvor sa lopovima, prevarantima i posrnulim političarima zbog bijednih 7 kotlova rakije kao da je otela stanove, kuće, lovišta i vrijedna zemljišta i ulovili su je s većom količinom keša u gepeku skupog terenca na graničnom prijelazu prema nekom eldoradu izvan ove poštene i pravedno uređene Lijepe naše.

Dakle predsjednik uprave HEP-a, predsjednik nadzornog odbora, direktori svih 17 sektora HEP-a vodstvo sindikata HEP-a, Udruge branitelja HEP-a  i svih xy tisuća ljudi u Upravi zaključili su (nakon video konferencije) da je svakako potrebno izdati priopćenje u medije „o osudi, zgražanju, ogorčenju, zabrinutosti…, i na taj način (priopćenjem) žele zaštititi svojih 28 i pol radnika koji su zaduženi za iskapčanje djedica, bakica, ovršenih, prevarenih, uništenih potresom, koronom i prepuštenih samima sebi….

A sve to u režiranom filmu o poštenom sustavu u kojem je HEP perjanica korporativnog uspjeha s mnoštvom društvenih nagrada na polju humanosti, pravičnosti i opće empatije za probleme nezaposlenosti „prijatelja“ stranke….

Ta dvojica djelatnika HEP-a zaduženih za iskapčanja „okorjelih neplatiša“ po selima puno radije bi radili u upravi, ali nisu baš podobni i nemaju, jadni, neku ozbiljnu vezu. Eto, i oni su zapravo poprilično u škripcu zbog osobnih problema i kredita…, baš zbog toga da mogu platiti struju, vodu i plin i porez, zdravstveno i mirovinsko…. odlučili su da će poslušno izvršavati naloge od nadređenih u HEP-u i iskopčati baš sve s popisa: uključujući i samohrane majke s djecom, starce i starice, otpuštene s posla, zaražene virusom, kronično bolesne, nepokretne i sve druge s popisa HEP-a.

Opisujući ovaj slučaj iz suprotnog kuta od mainstream politics opinion verzije prevedene na poslovanje HEP-a sjetih se da sam im pisao nekakvo pismo….(dakle ovaj tekst nastaje iz sebičnih razloga i interesa autora – kako bi me ovi nevježe razumjeli zašto pišem)…da zaračunavaju odokativno po Zagrebu…., te da su mi kao dokaz poslali izvod iz knjigovodstva koliko od mene potražuju. Meritum nije sat za potrošnju nego knjigovodstvo firme. Očito je da ovo pišem kako bih ocrnio firmu jer sam im prigovorio za nepostojeću potrošnju koju dokazujem na satu za struju, a oni su mi poslali njihovo knjigovodstvo „iz kojeg je vidljivo da im dugujem“. Knjigovodstvo firme po čijem nalogu vam sasvim legalno blokiraju račun i na kraju balade isključe struju…

… tako da shrvani starac baca bombu na ljude, a starica peče rakiju bez da plati i tako punimo zatvore takvim shrvanim ljudima. Vjerodostojna isprava, dokaz, sud, zatvor…

Dok nam razni političari gule krumpire, ratni zločinci se kupaju po toplicama, utajivači poreza žive u drugim državama, a lokalni moćnici dogovaraju po principu da Tušek koji želi biti politički tajnik HDZ-a snubi vijećnika Šimunića da radi za stranku na vlasti, ali da to formalno ne bude tako. Dakle, namjerna, smišljena i režirana prevara je dobila legitimitet.

Nije ni čudo da je dobila javni legitimitet. I veće prevare i okupacije dobile su javni legitimitet, a neke od „posebnog značaja“ dobile su i legalitet.

Legitimno i legalno žive i mirno umiru već 30 dugih godina svi naši dragi ljudi politike, rata, privatizacije, poduzetništva… poneki gule krumpire, imaju sinkope, pobjegnu u BIH, ali uspjeli su u namjeri da sebi i svojima olakšaju život ma koliko zla posijali na svom nečasnom putu života. Njihova bratija, njihova stranka i njihova interesna klika s divljenjem im upućuje zavidne poglede, novi  su u kvartu pa ih susjedi vole i poštuju, u crkvama im je rezerviran prvi red kao donatorima, već su se i legalno cijepili, a za (moguće) krize koje dolaze skrušeno sliježu ramenima jer oni su brinuli i skrbili kad je trebalo pa mogu sad uživati u plodovima svojih realiziranih ciljeva.

… deda i baka idu u zatvor, djelatnici HEP-a bore se za život u bolnici. O tempora o mores.., sve ovo mogao bi napisati bilo tko s ovih prostora.