Debata koje nema

Povezani članci

• Oproštaj sa velikanom: Sahranjen Srđa Popović
• NEDELJA KAD JE OTIŠO HASE
• Vlastodržačka paranoja: Sluti li Dodik sopstveni kraj?
• Dodik je danas jedino bošnjačkom nacionalizmu poželjan partner
• Filozofija prava na otimačinu, uz osmijeh
• Može li se Evropa (još) osloniti na Njemačku?

Politika je pomalo kao pijaca. Dođu ljudi, izlože ono što imaju, a onda kupci hodaju od tezge do tezge i kupe ono što im treba. U BiH ni to nije kao u ostatku svijeta. Kod nas nema ponude, samo prinude da se glasa za one za koje se mora.

U BiH od prvih izbora naovamo nema neke ozbiljnije političke debate. Medijska slika je u skladu sa vlasničkim odnosima. Onaj ko je (formalni ili neformalni) vlasnik medija ima punu kontrolu nad tim šta će se objavljivati, i onda u skladu sa tim drukaju za sami za sebe. Naravno, kritičko novinarstvo je u ovakvim uslovima apsolutno nemoguće. Jer ko, zaboga, sam sebi postavlja neprijatna pitanja na koja je nemoguće pozitivno odgovoriti?

Gotovo bez izuzetka politička kampanja u BiH izgleda kao plaćena politička reklama. Puno je tu pljuvanja konkurenata, a malo konkretnih prijedloga kako bi se stvari mogle bolje uraditi. U takvim uslovima glasačima se ne daje realna šansa da naprave dobar izbor.

Naravno, ni jedna kampanja ne može proći bez prebiranja kostiju iz posljednjeg rata, kao ni bez prijetnje novim ratom. Ove godine su ulozi malo podignuti pa se prijeti i raspadom države. Ovo zadnje zvuči dosta realno kada se zna da su u ovom periodu vlasti BiH uglavnom bile blokirane od strane HDZ-a i SNDS-a, uz obilatu pomoć SDA.

Bez otvorene političke debate teško je dovesti političare u situaciju da moraju svom glasačkom segmentu objasniti zašto ove godine živi lošije nego prošle. Nemoguće je postaviti pitanje članu predsjedništva Izetbegoviću šta je tačno mislio sa onim “da je ovo normalna zemlja…”. Stjepan Kljujić (nisam znao ni da je aktuelan) baca bombastičnu izjavu kako je Naša Stranka u službi KOS-a, bez propratnog pitanja o dokazima za to. S druge strane ima indicija o tome da je jedan od ozbiljnih kandidata za člana predsjednišva, Radončić, bio u službi pomenute službe, ali neke ozbiljne istrage nigdje. Dodik nikada nije doveden u situaciju da da objašnjenja o tome odakle mu (ili šta će mu) one silne nekretnine po Beogradu.

Javni servisi bi morali (makar pokušati) da organizuju izborne debate na TV. Puno je pitanja na koja nema odgovora, a šefovi političkih partija bi ih morali dati. Građanima BiH se mora dati prilika da suoče programe i djela onih koji im se opet nude za upravljanje zemljom. Previše je pitanja na koja odgovor svi znaju, samo se plaše da ih javno izgovore.