ENG
Dario Kordić – “hrvatski velikan i moralna vertikala”
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Otkad su starci, žene i djeca vojni cilj?
Piše: Predrag Lucić
– Šta to tako pomno čitaš, trafikant?
– Novi broj Hrvatskog tjednika.
– Pa šta ima u Hrvatskom tjedniku?
– Ekskluzivni tekst o »susretu sa suprugom Darija Kordića, najnevinijeg haškog osuđenika, koji će sljedeće godine, nakon 16 godina zatvora, na slobodu u Hrvatsku«.
– Je li to gospođa Kordić tvrdi da je njezin suprug »najneviniji haški osuđenik«?
– To tvrdi Hrvatski tjednik. A gospođa supruga osuđenog ratnog zločinca kaže da Dario Kordić »nikada ne će podnositi nikakve privatne tužbe protiv bilo koga«, te da »u dubini svoje duše žali te ljude koji su mu ovakvom krivotvorinom namijenili dugogodišnju robiju, a njoj kao supruzi i djeci pretešku kalvariju«.
– A koga bi to Kordić trebao tužit? I zbog kakve je to »krivotvorine« zaglavio na robiji? Je li to netko hoće reći da se pokolj u Ahmićima i ostali zločini za koje je Kordić osuđen nisu dogodili?
– Po Hrvatskom tjedniku, dogodilo se to da su »smrću prvog hrvatskog predsjednika i dosad jedinog istinskog hrvatskog državnika dr. Franje Tuđmana, ionako nestabilnu mladu hrvatsku državu ponovno 2000. naovamo preuzeli oni koji ju nisu željeli«…
– Kakve to veze ima?! Pa nisu zločini za koje je Kordić osuđen počinjeni 2000. i nije mu se sudilo za smrt Franje Tuđmana!
– Hrvatski tjednik kaže da su se »oni koji nisu željeli mladu hrvatsku državu, počeli nemilosrdno, otvoreno ili suptilno, obračunavati s onima koji su je stvarali« i da je »žrtva tog obračuna nedvojbeno i Dario Kordić«…
– Po tome ispada da mladu hrvatsku državu nisu željeli Miroslav Tuđman, Ivić Pašalić, Markica Rebić, Ljubo Ćesić Rojs, Željko Sačić i ostale uzdanice vojnog i špijunskog državotvornog aparata. Koliko se sjećam, upravo su oni na splitskom aerodromu ispratili Darija Kordića na put koji ga je preko Haaga odveo do zatvora u Grazu.
– Oni se u Hrvatskom tjedniku ne spominju. A tko je i kamo ispratio Kordića, izvoli zaključit na osnovu cjelovite rečenice usred koje si me prekinuo: »Žrtva tog obračuna nedvojbeno je i Dario Kordić kojeg su optužili zbog ratnih zločina u selu Ahmići u srednjoj Bosni, a presudili mu na temelju krivotvorine koju su proizveli odvjetnik Anto Nobilo i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske čiji je tada ministar bio Šime Lučin«.
– Ma kakvu su to »krivotvorinu« proizveli Nobilo i Lučin? Još će ispast da su njih dvojica izmislili pokolj djece, žena i staraca u Ahmićima, samo kako bi napakostili »stvaraocu mlade hrvatske države« Dariju Kordiću…
– U Hrvatskom tjedniku piše kako »postoje jasne spoznaje koje potvrđuju da je Dario Kordić uz znanje i blagoslov institucija hrvatske države osuđen na temelju izmišljenog svjedoka i na temelju izmišljenog dokumenta u obliku zapisnika s takozvanog ‘sastanka smrti’«.
– Idu li dotle da i masakr u Ahmićima proglašavaju izmišljenim?
– Kažu da je »dan prije napada na vojni cilj Ahmiće održan vojni sastanak u hotelu Vitez u Vitezu gdje se izdefiniralo kako i tko će vojno osvojiti Ahmiće« i da se tamo dogovorilo »da to obavi postrojba vojne policije na čijem čelu je Paško Ljubičić«.
– Otkad su starci, žene i djeca vojni cilj?
– Hrvatski tjednik tvrdi da je »domaće stanovništvo« u Ahmićima bilo naoružano i da je osim »naoružanog domaćeg stanovništva« u selu bila i »satnija sedme brigade Armije BiH«.
– I time opravdavaju pokolj nad djecom, starcima, ženama…?
– Nije se, po Hrvatskom tjedniku, dogodio nikakav pokolj.
– A otkud onda 116 žrtava, od kojih su mnoge likvidirane iz neposredne blizine?
– Tomislav Jelić u Hrvatskom tjedniku potpisuje rečenicu: »U Ahmićima se dogodio sukob dviju vojski i to je činjenica, kao što je i činjenica da je, na žalost, u tom sukobu stradalo mnogo civila.«
– Ma daj, trafikant, bljuje mi se od tih umobolnih pravdanja zločina!
– Gdje ti vidiš pravdanje zločina? Ja vidim samo besramno negiranje zločina kroz pokušaj da se pobijeni civili predstave kao slučajni stradalnici u ratnom sukobu.
– Ima li kraja tom sumanutom revizionizmu?
– Kakvog kraja?! Izgleda da tek počinje. U Hrvatskom tjedniku imaš ekskluzivnu informaciju da su »za nepravdu učinjenu Dariju Kordiću od strane institucija hrvatske države doznali i iz odvjetničkog tima generala Gotovine te mu neposredno ponudili pomoć u pogledu obnove postupka i ispravljanja nepravde«.
– Tko mu je ponudio svoje usluge: Luka Mišetić ili Greg Kehoe?
– Ne piše tko imenom i prezimenom, ali piše da je Kordić »prihvatio njihov prijedlog, ali uz uvjet da ispravljanjem nepravde prema njemu ne terete krivotvorinama nikoga drugog«.
– Ne razumijem: je li on to misli da su se Mišetić ili Kehoe bili spremni poslužit i krivotvorinama?
– Otkud ja znam šta Kordić misli i misli li išta osim onoga što je sebi umislio kad je hrvatskoj javnosti iz Haaga poručio da on »ne predstavlja sebe, nego hrvatski narod, posebno poginule i ranjene«?!
– To si izmislio, trafikant!
– Nažalost nisam.
– Pa kako se ja toga ne sjećam?
– Možda zato što sudjeluješ u kulturi sjećanja kakvu kreiraju političke i kulturne elite ove zemlje koje su tu Kordićevu poruku »Ja – to ste svi vi!« uglavnom odšutjele ili prešutno podržale.
– Ma valjda to nisu smatrale bitnim…
– A hoće li jednako nebitnom smatrat i poruku Hrvatskog tjednika da je »Dario Kordić hrvatski velikan i moralna vertikala nadolazećih naraštaja, poput, recimo, Frana Krsta Frankopana i brojnih drugih hrvatskih velikana«?
– Jebote, trafikant, pa kamo to ludilo vodi?
– Do Ulice kordić-frankopanske, a možda i dalje.
Autor/ica 👤Predrag Lucić
