DANIL HARMS VJEŽBA SKLEKOVE

Povezani članci

• Boris Dežulović: A da sagradimo aerodrom u Kleku?
• Nada Gašić: Dobro jutro u zemlji sretnih pastira
• Strah je najimpresivniji osjećaj u Bosni i Hercegovini
• Od svetog Save do Republike Srpske
• Sabor Repubike Hrvatske
• Olga Lalić-Krowicka: Zar u njima ….

Recimo: Ne smiješ puknuti šakom u glavu neko šofersko šljakersko govno, kad ti dogori fitilj. Ne smiješ ljudima čak ni govoriti da su govna, izdajnici, lutorani, neznabošci, komunisti, gamad, smjesa za umjetno gnojivo, nakon što ih pokuriš u visokim pećima. Ne smiješ imati tri-četiri adrese, tri-četiri pričuve i imovine za svaki slučaj, jednu mirovinu i sedamnaest privilegija, a da ti netko ne kopa po papirima i ne stavlja to pod nos, govno zavidno i ljubomorno, koje se u životu ne zna snaći, ni toljagom, ni bez nje. Budale, boranija, civili šmrkljavi, tko im je kriv što su se uopće rodili među divovima i herojima svoga vremena? Bolje bi bilo da rade, šute i plaćaju porez i gledaju svoja posla.

Građanin Niko Ja čitao je u rabljenoj Enciplopediji da je moral ćudoređe. Odmah je to povezao s možebitnom nakanom i naputkom da čovjek mora dovesti ćud u red, da bi bio moralan. Takoreći primjer, takoreći nekakva vertikala, okomica. Znao je on mnoge korisne riječi, koje nije pozaboravljao, ali ova mu se činila posebno odbojnom. Iznimno, takoreći, premda se možda kaže i “izuzetno”. Budući da je imao naglu i pomalo neuređenu ćud, građanin Niko Ja znao je što bi to možebitno moglo značiti za njegovu budućnost.

Recimo: Ne smiješ puknuti šakom u glavu neko šofersko šljakersko govno, kad ti dogori fitilj. Ne smiješ ljudima čak ni govoriti da su govna, izdajnici, lutorani, neznabošci, komunisti, gamad, smjesa za umjetno gnojivo, nakon što ih pokuriš u visokim pećima. Ne smiješ imati tri-četiri adrese, tri-četiri pričuve i imovine za svaki slučaj, jednu mirovinu i sedamnaest privilegija, a da ti netko ne kopa po papirima i ne stavlja to pod nos, govno zavidno i ljubomorno, koje se u životu ne zna snaći, ni toljagom, ni bez nje. Budale, boranija, civili šmrkljavi, tko im je kriv što su se uopće rodili među divovima i herojima svoga vremena? Bolje bi bilo da rade, šute i plaćaju porez i gledaju svoja posla. Sve bih ja to po spisku, samo da mi dozvole, ali tko čeka dočeka, pš, pš, da me netko ne čuje, ne daj Bože!

Jer čovjek se, takoreći, izgubi u tim petljavinama, i onda ga samo muče i iz busije zaskaču, ko ona govna partizanska, na koja su se ugledali. Ako zaboraviš kojih tisuću-par-sto tisuća od džeparca uplatiti državi, i premda je sve u okviru banalnog prekršaja, reći će ti da su djeca po školama gladna i da bi par sto tisuća građana moglo zaboraviti uplatiti, pa bi djeca možebitno ostala bez toplog obroka, zbog tvoga lošeg primjera. Govna kukavička, gdje su bili kad je grmjelo, i kad si se ti osobno, dvosobno do peterosobno za te gablece borio? Evo, uplatit ću sutra, misli Niko Ja, ostat će ženi od špeceraja, neka me puste na miru, da mi se glava ne rasprsne od toliko domišaljanja, a onda će zbilja biti svašta: što će se sve iz nje po podu i po novinama prosuti! Tsunami, jebote, daj da vidim u Enciklopediji koji mu kupus to znaći zapravo?

Da, i ratne udovice…Još će mi prišiti i tu ludost, da nemam drugog hobija (vamo Enciklopediju, jel’ se to tako veli?) nego im zavarajem i odvarujem vrata i koješta, bogati, ni rekreirati se čovjek ne može nakon golema posla za narod nezahvalni. Što sam radio da to nisam na vrijeme sredio, da mi je znati.

Građanin Niko Ja napravio je sto sklekova kao i svakoga jutra, iskopao mudrost iz nosa, pročačkao usput moždane vijuge i zaputio se u baraku. Nadao se da će ovoga puta bez lutanja pogoditi adresu. Jer tamo mu je uvijek nešto ekspresno, spasonosno i mudro palo na pamet, just like that, dok si munuo šakom u glavu ili nogom u bubrege, mater mu ćudorednu, zašto uvijek zaboravim te komplicirane riječi, mrmlja građanin Niko Ja, ulazeći u svoj predivni terenac, s naljepljenim grbovima i zastavama najsretnije države na globusu.

F. G.