Čuj opet!

Izdvajamo

• Ovakvih i sličnih tvrdnji ne manjka, kao što znamo, u svijetu. Ipak, dvije činjenice ne mogu baš da se zanemare. Jedna je u završnom zaključku teksta vrlo precizna. Polazeći od konstatacije, tačne ili ne, kako iza svih uznemirujućih operacija Dodika i njegovih u Bosni stoji Moskva, portal Trumpovog zeta, iz pera profesionalnog obavještajca povisokog ranga, demokratski upakiranog u rubriku »Mišljenja« , upozorava »Sjedinjene Američke Države i naše evropske saveznike da urgentno 'smire' jugozapadnu Evropu prije nego što problemi ne iskliznu iz ruku i ne vrati se masovno nasilje u ovaj vječito problematični region...«

Povezani članci

• Apel portala Tačno.net vlasnicima buregdžinica i ćevabdžinica: Donesite besplatnu hranu našim herojima na Marijin dvoru
• Genocidno, a naše
• BH novinari: Tužilaštvo BiH vrši nedozvoljen pritisak na novinara Avdu Avdića
• Radnička pjesma pod Novalićevim prozorom
• Je li BiH doista država koju je zarobila mafija?
• DAH SREBRENICE U TV SERIJI: KAKO SMO SE ŠEGAČILI S GENOCIDOM

Jedna moguća reakcija jeste – koga su zmije jele i guštera se (valjda) bolji. Druga je, ako je sve to glupost i lud je onaj ’ko ovdje nakon svega sluti nedaće »kao devedesetih godina«, onda je pitanje, jesu li ludi oni što na ovakav način slute muku. Što se nas tiče, biće kao uvijek: ma ko će ga to znati. Najbolje je zaboraviti. Pa se iznenaditi, kao onda kada se predsjednik šetao Titovom u Sarajevu par dana prije krvi i poručivao u tv kamere svuda oko njega – mirno šetajte, nikakvog rata neće biti! I mi prošetali. Pitanje za mirnu Bosnu danas bilo bi: je li i on onda bio lud, ili toliko merhametli da nije mogao vjerovati, ili nešto treće… E zato Bosna nije mirna, i vazda se iznenadi.

Tek se stišala bura u Sarajevu, ne znam koliko je reakcija bilo dalje, povodom prekrajanja Balkana u tekstu Timothyja Lessa u glasovitom časopisu »Foreign Affairs«. Ko se ne sjeća, riječ je meditacijama nad svekolikom ovdašnjom realnošću u tekstu pod naslovom »Nefunkcionalnost na Balkanu – može li postjugoslovenski dogovor preživjeti ?« Pošto povod ovog ovdje osvrta na našu zbilju nije bavljenje Timothy-evim slutnjama, samo da ukratko podsjetim: on smatra da je odgovor na pitanje iz naslova može li ono preživjeti – više ne može, nego što može! Otud ideja o mega podjeli cijele geo-zone na tri velike nacionalne države, Srbiju, Hrvatsku i Albaniju uz dodatne dogovore o sudbini preostalog sitniša. Ovo zato, kaže Timothy, jer podjela bivše Jugoslavije po Badinterovim principima, nije uspjela da smiri »manjine« u novim državama. Otud i ideje o autonomijama. Teritorija i sigurnost u naciji i ideologiji prioritet su nad ekonomijom i prosperitetom.

Dežurne oligarhije zadužene za optimizam i »reforme u Bosni koje su impresivne«, kako kažu u EU, smatraju da je to glupost, a raja još uvijek šuti. Odvajkada su se rukovodstva hvalila svojim uspjesima, ali je vazda i šutnja raje bila najbolji znak da nešto golemo ne valja. Grupa politički pismenih ljudi u Sarajevu u reakciji uredništvu »Foreign Affairsa«, ne baveći se analizom slutnji i prijedloga Lessa, upozorila je na nekonzistentnosti, površnim čeprkanjima po ozbiljnim temama tragom čudnih motiva s opasnim posljedicama. I sve ovo na temelju utisaka i inpresija izvana »u situaciji rastuće ksenofobije, radikalizma, ekstremizma i retorike podjela…« Posebno je bitno, kaže se, imati u vidu koliko časopis reputacije i utjecaja poput Foreign Affairsa objavljivanjem svojih »analiza«čini poglede iznesene u njima relevantnim. U sadašnjoj situaciji i opasnim.

Ne znam da li je reakcija išta odgovorila na ovo. Bili smo u Sarajevu, ipak, iznenađeni cijelom storijom, zatečeni pa i pomalo uvrijeđeni. Pa smo zaboravili, kao i uvijek. Možda i vjerovati da smo mi »kikiriki« u odnosu na svjetske probleme, pa još uz novog zlokobnog jastreba Trumpa koji će te drame dići na kvadrat. No, kako đavo ne miruje, evo ga iz mraka kad mu se najmanje nadaš. Opet mi tema: »Prva vanjskopolitička kriza za predsjednika Trumpa: Ponovo balkanski bubnjevi rata«, dugi je naslov dosta znakovite analize njujorškog »Observera«. Riječ je o elektronskoj verziji, »observer.com«, koja je nedavno zamijenila printanu verziju poznatog sedmičnika New York Observera. Zapažen je podatak da je vlasnik Observera Jared Kushner, u zadnje vrijeme često pominjani zet Donalda Trumpa. Između ostalog i po tome što je donacijom od sto kuća podupro ovih dana veliko proširenje jevrejskog naselja Beit El na okupiranoj Zapadnoj obali u Palestini.

U svakom slučaju, tekst objavljen u Observeru nije bez vraga, što se motiva i karaktera tiče. Što nije primijećen kao onaj Lessov nije neuobičajeno, ovdje je svakog čuda, pa i nečijih najava rata za tri dana dosta. Plod domaćih analiza svjetskih zbivanja je vazda – mi ne beremo brigu, ili smo već rutinski iznenađeni, ili će nam neki veliki brat kazati, ako hoće, šta treba da radimo.

Autor pomenutog teksta, John R. Schindler, ekspert je za bezbjednosna pitanja, bivši analitičar Natioanal Security Agency, specijalista za špijunažu i terorizam i profesor War College (USWC). Ono što je sugerirao u tekstu kroz pregršt konstatacija i ocjena, uz podatke i dijelove sigurnosnih analiza, kroz obavještajne izvještaje, ali i ocjene (ne)uspjeha velikih političkih projekata za Balkan, bitno umanjuje čitaočevo iznenađenje hrabrom konstatacijom o značaju Balkana u tek otvorenom fajlu vanjske politike novog predsjednika. On tvrdi da se bezmalo ponavlja situacija kada su »zapadni špijuni, vojnici i diplomate uzalud ulagali napore devedesetih da sačuvaju Balkan od njega samog !«

Ukratko, tri su najbitnije ocjene i jedan zaključak sukus ne predugog teksta J. R. Schindlera. Osnovno je po njemu da je Bosna i Hercegovina kroz minule dvije decenije postala zapravo neuspjela država. Pritisnuta je kriminalom i korupcijom, »da ne pominjemo ozbiljne probleme s islamskim ekstremizmom«, obolila politički, ekonomski i socijalno. Rješenje iz Daytona 1995. s namjerom da zemlju održi zajedno nakon užasnog rata, nikada se nije potvrdilo kao nešto više od kratkoročne solucije. Dva pseudo-državna entiteta jača su od slabe države u Sarajevu. Prema autoru teksta percepcija kod jednih je da je previše moći preneseno na Muslimane (termin koji upotrebljava J. Schindler), a nedovoljno Srbima, dok manjinski Hrvati nastoje sebe da zaštite trećim entitetom. Sada Dodik, koji korupcionaški vlada dviije decenije uz upotrebu nacionalizma, praktično nastoji da sruši kompletnu Daytonsku konstrukciju. Relacija između RS-a i vlade u Sarajevu je identična stanju u zemlji uoči rata 1992… Uprkos političkim i vojnim intervencijama Zapada kroz dvije decenije.

Druga je tema odnos Srbije i Kosova. Autor očigledno zna puno detalja jer se »dubinski« profesionalno time bavio. Od toga kako je sada već čuveni voz-incident nedavno zaustavljen na putu iz Srbije za Kosovo, provokativno oslikan freskama u Rusiji, pa do daljih planova Kosovara spram Srbije. I obratno. U svakom slučaju, cijela priča o ovome sugerira doista zabrinjavajuće slutnje po region.

Treća tema je tipično američka uz neke detalje koji su u skladu sa poznatim tamošnjim medijskim odnosom prema Rusiji (nije džaba Lavrov kazao ovih dana kako bitna promjena odnosa između Moskve i Washingtona neće ići preko noći, tako nekako). Ukratko, Rusija je svoj fokus prema Balkanu i »jugoistočnoj Evropi« usmjerila ciljano, organizirano i ozbiljno, a sve to u skladu za željom izazivanja tenzija koje će zabaviti Zapad i olakšati pritisak na njih. U okviru ove teze ima podataka, posebno vojne naravi, od kojih su neki najblaže kazano sumnjivi. No, sve skupa ton optužbi je za dobru nijansu blaži od dosadašnjih tonova u mainstream medijima prema kojima je Rusija najveće zlo za Ameriku i odatle se može očekivati sve najgore. Centralna tačka optužbe je da Putin kao mnogi Rusi doživljavaju zapadno uplitanje u Bosnu i na Kosovu kao uznemiravajuće za slavensko-ortodoksni svijet, pa se na to mora odgovoriti..

Ovakvih i sličnih tvrdnji ne manjka, kao što znamo, u svijetu. Ipak, dvije činjenice ne mogu baš da se zanemare. Jedna je u završnom zaključku teksta vrlo precizna. Polazeći od konstatacije, tačne ili ne, kako iza svih uznemirujućih operacija Dodika i njegovih u Bosni stoji Moskva, portal Trumpovog zeta, iz pera profesionalnog obavještajca povisokog ranga, demokratski upakiranog u rubriku »Mišljenja« , upozorava »Sjedinjene Američke Države i naše evropske saveznike da urgentno ‘smire’ jugozapadnu Evropu prije nego što problemi ne iskliznu iz ruku i ne vrati se masovno nasilje u ovaj vječito problematični region…«

Same ove formulacije vidljivo poprimaju formu koja baš ne bi bila pohvaljena kao diplomatska, ali na to se iz izvora u okolini novog predsjednika valja ubuduće navikavati. Mnogo je bitnija nečija procjena, eto baš iz te okoline, da sada potpuno zanemarimo zaboravljeni sofisticirani »Foreign Affairs«, da je Balkan ne samo u problemima, već je i »Prva vanjskopolitička kriza za predsjednika Trumpa…«

Jedna moguća reakcija jeste – koga su zmije jele i guštera se (valjda) bolji. Druga je, ako je sve to glupost i lud je onaj ’ko ovdje nakon svega sluti nedaće »kao devedesetih godina«, onda je pitanje, jesu li ludi oni što na ovakav način slute muku. Što se nas tiče, biće kao uvijek: ma ko će ga to znati. Najbolje je zaboraviti. Pa se iznenaditi, kao onda kada se predsjednik šetao Titovom u Sarajevu par dana prije krvi i poručivao u tv kamere svuda oko njega – mirno šetajte, nikakvog rata neće biti! I mi prošetali. Pitanje za mirnu Bosnu danas bilo bi: je li i on onda bio lud, ili toliko merhametli da nije mogao vjerovati, ili nešto treće…

E zato Bosna nije mirna, i vazda se iznenadi.

Novi list