CROXIT ili KAKO PREŽIVJETI?

Izdvajamo

• Predlažem da snime film „Biramo šefa po vašim kućama"

Povezani članci

• „Sustavno nasilje“ hrvatske policije nad migrantima tema u EP. Zanima ljevicu, ne i Piculu, Borzan i Jakovčića
• Hrvatska ugrožava Bosnu i Hercegovinu
• NATO spriječio zračne udare na Mladića!
• Dobrodošli na tamnu stranu Hrvatske
• Globalizirana simetrija kloniranih
• Hrvatski trolist

Ako Zoki ponudi ono već viđeno, a Brkić nastavi s već propalim, a Božo tupi s floskulama i Sinčić s anarhizmom – da ove dalje ne spominjem – najbolje je da se iselimo svi kolektivno

Max Weber (Erfurt, 21. travnja 1864. – München, 14. lipnja 1920.), bio je njemački društveni istraživač i teoretičar, a  najčešće se smatra jednim od osnivača sociologije kao posebne društvene discipline jer je svojim širokim interesom utjecao na formiranje različitih socioloških ideja. Jedna od definicija koju je ostavio svijetu jest i definicija države u, recimo to tako –  „modernom svijetu“….

On smatra da je jedna od temeljnih osobina države reguliranje vlasničkih prava, investicija, trgovine i tržišta roba (hrane, goriva itd.), pri čemu država obično koristi vlastitu valutu. (Domoljublje i nacionalni zanos ne spominje u tom smislu. Znakovito.)

Razvojem i globalizacijom svijeta i država u „najsuvremenijim vremenima“ dolazi do promjena koje se odražavaju u okrupnjavanju moći i utjecaja država na način  da se uspostavljaju „interesni savezi….

Države sve više prenose svoje (gore navedene) ovlasti na trgovinske saveze kao što je (u Europi)  Europska unija, (a drugdje u svijetu neki drugi savezi – da ne širimo temu…) a  to je uvijek kontroverzna odluka koja otvara pitanje jesu li ti savezi zapravo samo veće države.

To je upravo ono što se sada događa s definiranjem Europe. “Kuda ide Europske Unija“?

Je li EU skup država u smislu „reguliranja vlasničkih prava, investicija, trgovine“…, kao što kaže Weber…, ili je to pokušaj nastanka „nove nad – države“?

Sjedinjene Američke Države su formirane kao federacija više država –  i u  SAD-u  se inzistira da su svi njezini državljani prvo i jedino Amerikanci…, –  bili iz Teksasa, Los Angelesa ili Kanzasa i, u tom slučaju – domoljublje i/ili patriotizam je neizostavna komponenta državljanstva SAD-a.

Što je onda (iz ovako postavljene perspektive gledano) Europska Unija bez „domoljubne“ komponente?

Definitivno je to interesna grupacija manjih država koja zbog globalizirane trgovine, investicija, tržišta roba, itd…,  – nastaje da bi parirala (svojom veličinom i snagom) globalnom svjetskom tržištu.

Za razliku od Amerikanaca – Europljanima se stanovnici Europe deklariraju samo u slučaju kad su upitani za pripadnost svoje države europskom kontinentu ili Europskoj Uniji. U svim drugim pitanjima oni se deklariraju kao državljani svojih matičnih država. I za matične države osjećaju patriotizam.

To je osnovna razlika u pitanju Amerikanaca i Europljana.

Velika Britanija –  Ujedinjeno Kraljevstvo –  bila je prva (u tom smislu gledano) „ujedinjena“ država više manjih država“ (Engleska, Škotska, Irska….) na Britanskom otočju.

Zbog vlastitog suverena – kralja/kraljice – postojao je, a i danas postoji –  osjećaj patriotizma.

Stoljećima je Velika Britanija ubirala plodove zbog svoje „veličine i snage“ u tadašnjem vremenu.

U današnjem vremenu državljani Ujedinjenog Kraljevstva bili su (vlastitom odlukom na referendumu) dio Europske Unije, imali su mnoge povlastice zbog svoje veličine, značaja i drugih okolnosti, ali njihovi lideri suočili su se s nezadovoljstvom velikog dijela građana i odlučili su da odluku o odlasku ili ostanku u Europskoj Uniji mora donijeti narod (opet) na referendumu.

I što će se sada dogoditi ukoliko parlament na otoku prihvati odluku većine svojeg naroda i „napusti“ EU unatoč činjenici da su pojedine članice (Škotska) u velikoj većini glasovale za ostanak u EU i unatoč činjenici da je velika većina ljudi do 30 godina glasovala za ostanak u EU?

To je pitanje koje si cijeli svijet danas postavlja i na koje, za sada još nema egzaktnog odgovora. Postoje samo razne opcije, teorije i predviđanja s napomenom da se ništa značajno ili drastično neće dogoditi građanima niti u Britaniji niti u bilo kojoj europskoj članici. Problem  je isključivo ekonomsko bankarsko trgovinske prirode – nema veze s ljubavlju prema bilo čijoj domovini.

A gdje je tu lijepa naša domovina Hrvatska koja broji tek četvrtinu stanovnika Londona i čiji je bruto nacionalni dohodak jednak bruto nacionalnom dohotku jednog kvarta Londona?

Mi smo – nadam se –  „ispucali“ svoje domoljubne frustracije i nedoumice onih koji su navodno „za Hrvatsku“ i onih koji su navodno „protiv Hrvatske“ u debaklu „spina“ kojim su nas plašili točno određeni ljudi i grupacije –  dulji niz godina – čiji je cilj bio osvojiti vlast i biti u poziciji „onog koji odlučuje“. Tako su se ostvarivale razne osobne i stranačke ambicije. Dokaz – zatvor Remetinec.

 – zato da bi vladali autokratski, nedemokratski, bez pravila i isključivo u svoju korist i korist grupacije kojoj su na čelu. Imena znate i sami, a postupci su u tijeku….

To su ljudi koji još uvijek postoje kao politički faktori i njima je i danas najvažnije na svijetu da „ovi drugi“ više nikada ne dođu na vlast. Opravdanje im je davno prezreni „komunizam“ koji više gotovo nigdje ne postoji i Nezavisna Država Hrvatska iz 1941. – koja također već dugo ne postoji.

U njihovim kulturološki i esencijalno ograničenim razmišljanjima – čak i u današnje vrijeme 2016. godine –  nije bitno kako će njihovi sugrađani živjeti:

–  hoće li živjeti u uređenoj stabilnoj i predvidivoj demokraciji sa svim svojim manama i vrlinama

–  ili će živjeti u stalnoj nedoumici, ne znajući za koga zakoni vrijede, a za koga ne vrijede, tko može sve, a tko ne može ništa – jer država to smo mi, a građani – to ste svi vi ostali….

Sami su se zapleli u vlastitu mrežu u koju su uhvatili naivne ljudske mušice…,

– ali i ponekog nesigurnog intelektualca, ponekog klerikalca ili ambicioznog doktora ili akademika kratke pameti i visoke ambicije ili nekog poštenjačinu kojem je prošlost odnijela voljene osobe i nanijela strašne nepravde u  vremenima nakon drugog svjetskog rata.

Danas je potpuno jasno da su teme prošlosti u političkim obračunima današnjice samo alat za izazivanje bijesa i revolta nevinih zaluđenih i povrijeđenih ljudi.

Danas je jasno da mladim ljudima pred kojima je život – nije važan „komunizam“ ili „NDH“…

Danas je svima jasno da su ljudima potrebne informacije kako se školovati i što činiti da bi mogli živjeti od svojeg rada dostojanstveno, bez stresova …, da bi mogli planirati što i kako dalje….

Najbolji dokazi ovoj konstataciji se vide u anketama u kojima postoji 12% ljudi koji jednostavno ne znaju za koga bi glasovali i ne znaju zašto bi uopće glasovali kad bitne stvari neće biti u fokusu nego će se opet o „komunjarama“ i NDH-u….

Postoji i 8% ljudi koji će glasovati za „protiv svega“ i „za anarhizam“ i za „ništa to ne valja“ – jer to je jedino što smo čuli – uz najbolju volju da razumijemo „što se hoće“ – od stranke „Živi zid“…

Postoji i još jedna nepoznanica za koju će po sadašnjim anketama glasovati još 12% ljudi…., to je „Most“ u kojem svatko ima svoj pogled na politiku, ali svi će glasovati tako pošteno, nepotkupljivo i pametno da kad su vidjeli da „sve ide k vragu“ – odmah su se složili da šef najveće stranke „mora pasti“. Spasili su svoj rejting – za sad. Idu u novu kampanju. Opet im igraju i HDZ i SDP.

Most je bez suvislog obrazloženja odbio SDP s kojim je dogovorio suradnju. Nikad objašnjeno.

Most je bez pardona srušio i  HDZ – s čijim predsjednikom Karamarkom je dogovorio suradnju – tražio je da se  ruši Karamarka.

Sad kažu da će u budućnosti moći i s SDP- om – ali bez Milanovića.

Predlažem da snime film „Biramo šefa po vašim kućama“. Imaju 12% nakon rušenja Vlade.

Kad zbrojimo koliko ljudi doslovno ne zna zašto glasuju za nekoga –  dolazimo do 32% ljudi.

Kako danas u anketama stvari stoje – od tri građanina s pravom glasa jedan će za HDZ, jedan za SDP i jedan za neku od ovih nedefiniranih opcija…, plus, minus nekoliko postotaka u lijevo ili desno, za manju stranku ovu ili onu…,  ali to je to – u biti.

A vrlo je jasno što nudi glavni „baja“ HDZ-a Brkić: „samo da ne dođu komunjare nikad više“….,

• njega zanima tzv. „protu politika“, nije važno niti zašto niti kako, može s Plenkovićem ili s „bilo kime tko može pobijediti Milanovića“ – to mu je jedino bitno. Može i Hasanbegović…

I to se zove politika najveće stranke u Hrvata? …., by the way…,  Plenković je zapravo po ponašanju najbliže liberalima, a zavičajno, tradicijski i familijarno je potpuno suprotan onome što traže glavni igrači HDZ-a…., ali oni misle da Plenković može na megdan Milanoviću pa će onda instalirati njega…, kao što su instalirali Oreškovića, pa Marića, pa će sad Plenkovića…,to je tako svejedno za njih jer dok je njih  predsjednik stranke je „potrošna roba“. Valjda Plenković to vidi ili ga je „ambicija uzela“ pa ne vidi…., tko zna, „čudni su putevi gospodnji“….

S druge strane SDP ima legitimnog „fakina“ Milanovića – kako mu tepaju, pa se onda sve zna. Ali pitamo se svi koji ne prihvaćamo ove Brkićeve teorije – što novo nudi SDP?

Kako i s kojim argumentima će Zoran Milanović pokušati pridobiti onih 32% koji su u anketama

• neodlučni (12%),

„antiprotivni“ (Živi zid 8%)

• „protiv dualizma HDZ-SDP“  Most (12%)?

 Zaključno rečeno ukoliko sve ostane na sadašnjim pozicijama – od tri glasača jedan za HDZ, jedan za SDP, jedan za „ostale“ – pa onda nekakve jalove i nestabilne koalicije – loše nam se piše.

Ukoliko HDZ i Most opet budu zajedno – znamo kako će to biti.

Isto će biti i SDP –  Most. Puknut će kad-tad. Nije pitanje hoće li nego kad će…

Zato je najzanimljivije hoće li ijedna od velikih stranaka jasno ponuditi i predstaviti u predizbornoj kampanji što će činiti, na koji način će činiti,  u kojim rokovima i tko će to provoditi od njihovih ljudi.

Ako Zoki ponudi ono već viđeno, a Brkić nastavi s već propalim, a Božo tupi s floskulama i Sinčić s anarhizmom – da ove dalje ne spominjem – najbolje je da se iselimo svi kolektivno….., no nadamo se da će barem netko od spomenutih imati dovoljno – kao prvo koncentracije da uvidi navedeno, a zatim i odgovornosti, razboritosti, poštenja i dobrih namjera…., pa si već zamišljam bajku da se Sinčić shvati da bi mogao biti korisniji bez anarho-ludila, da Božo shvati konstrukciju kao trajnu građevinu, da Brkić konačno shvati da je odličan operativac pa politiku pusti na miru –  i da gospodin „fakin“ odabere ciljanu grupu kojoj se obraća i bolje operativce…., kako bi ljepota u hrvatskoj postala stabilna i trajna, a vlast za mali narod nevažna bila lijeva, desna, ovakva, onakva, svejedno je….

– ako je ljudima dobro, ako država servisira obaveze, ako se u školi uči potrebno, ako možeš kod doktora, ako ima kredita, ako ima otkupa poljoprivrednih proizvoda, ako turizam radi za nas, ako su dobri bolji od loših, a pametniji bolji od glupih, ako je selekcija poštena i, naravno, ako se plasiramo na nogometno prvenstvo svijeta da Kolinda može konačno imati pravu ulogu najbolje hrvatske navijačice u dresu s kvadratićima………., kako bi to bilo lijepo…, sanjajmo do jeseni…