CRNA HRONIKA U 19. VIJEKU: TROJICA RSUZA OBIŠE DUĆAN

Povezani članci

• Teror oženio Obmanu i dobio dijete Obznanu
• Svetislav Basara: BG 023 – kur moj
• Bitka za leš
• Nepotkupljiv kritički duh
• Edin Pobrić: EMIR ŠAKOVIĆ – PJESNIK
• Zašto Hrvatska ignorira žene koje su silovali vojnici HVO-a?

Pregled sarajevske štampe od prije 130 godina potvrđuje da se ljudska priroda teško mijenja: u kafanama izbijaju tuče, na ulici razbojništva, u Americi pogubljenja električnom stolicom, a u Londonu Džek Trbosjek. A tek kada pročitate vremensku prognozu i njen neodoljivi zaključak: “No vakat je da jednom okrene na proljeće…”

Piše: Dragan Golubović, analiziraj.ba

Izgled dnevnih novina u 19. vijeku u Bosni i Hercegovini u odnosu na današnja izdanja bitno je različit. Novine su imale manji broj stranica, jezik koji se koristi iz današnje perspektive je arhaičan, članci nisu opremljeni fotografijama, ne postoje rubrike koje  danas prepoznajemo, novinari nisu potpisani pod tekstove. Ali, razlike nisu toliko radikalne u samom sadržaju informacija.

Sarajevski list (1881-1914), kojem je u podnaslovu stajalo da je “Zvanični list Bosanske vlade”, naša je najstarija, da kažemo, dnevna novina, koja je u početku izlazila svaki treći dan, a od 1912. godine svaki dan osim nedjelje i praznika.

Književni eseji i vladini oglasi

U samom početku, sadržaj novine čine, uglavnom, kratke vijesti iz zemlje i inostranstva, književni eseji, vladini oglasi, protokolarne državne vijesti i slično. No, zanimljiv sadržaj predstavljaju vijesti koje danas čitamo u rubrikama crne hronike. Ubistva, kafanske tuče, razbojništva, provalne krađe, požari itd., sve je ovo bio sadržaj novinskih stupaca u 19. vijeku, kao i danas.

Sudeći prema sadržaju vijesti iz crne hronike, ljudska priroda teško se mijenja.

Da se kafanski nesporazumi rješavaju tučom, i nije vijest, ali da jedan od sudionika tuče ostane bez nosa, bilo bi vijest i danas. U broju iz januara 1889. godine nalazimo vijest naslovljenu “Odgrizao mu nos”. Sadržaj je sljedeći: “N.N. pišu iz Virja. Decembra 18.o.g., sakupiše se u gostionici Gjure Veindorfera posjedinici ovdašnjih dravskih mlinova da veselo poslave dan svetoga Mikule. Oko jednog stola u istoj gostionici zasjednu Petar Trnski, Ivan Rep i Gjuro Malek sva trojica mlinari i žena Ivana Repa, gdje se zabavljaju pripovjedajući, što je ko u ovoj godini doživio. U daljem razgovoru Ivan Rep se nešto ne dostojno izrazi o ženi Petra Trnskog zbog čega se ova dvojica posvagjaše. Ivan Rep zgrabi Trnskoga zubima za palac, a Trnski opet Repa za nos, kojeg mu je odgrizao. Dalje pošljedice te vesele zabave raspravljaće kotarski sud u Gjurgjevcu.”

O nesrećama tokom lova svjedočimo i danas, a kada o tome izvještavaju novine u 19. vijeku, to izgleda ovako: “Iz Banjaluke pišu B.P. ovo: Jedno po veće društvo aga, krenu se 8.o.m, u lov. U tom društvu bijahu i Avdaga Ibrišagić i Mehmed beg-Ibrahimbegović. Blizu trapištanskog monastira kod Banja Luke, omače se ušljed neopreznog rukovanja Ibrišagić puška i pogodi odastrag Mehmed bega koji pred njim igjaše. Ranjenika u tom času prenesoše u monastir gdje mu zavodni ljekar izreza 10 sačmi. Nade ima, da rana nije po život opasna a i Mehmed-beg je prilično u snazi. Nesrećnog lovca Avdagu Ibrišagića toliko je taj zli udes darnuo, da je u velikom uzbugjenju ovu pušku o jedno drvo na komade izlomio.”

Novine 19. vijeka odličan su izvor podataka za filologe. Vijest o uhapšenim falsifikatorima novca danas bi zasigurno bila drugačije naslovljena nego prije stotinu godina, a ondašnji naslov nas upućuje da su: “Pohvatani majstori lažnih papira”. List prenosi vijest neimenovane novine iz Skadra koja bi današnjom sudskom terminologijom imala karakter “udruživanja zbog činjenja krivičnih djela”.

“Ovdašnji austrougarski glavni konzulat otkrio je čitavu četu, koja je krivotvorila austrijske banke od pet for. (forinti, nap. autora). Zatvorena su dva slikara, koji su došli iz Crne Gore, jedan je Austrijanac Franjo Jurišić a drugi je Josip Radoja rodom iz Skadra. Dvije su krivotvorene petice već proturene u promet a dvije su upravo pravljene. U toj četi ima Arbanasa, austrougarskih vojničkih bjegunaca i podozdrivih osoba iz Crne Gore.”

Vijesti o provalnim krađama imaju standardno istu strukturu. Današnjim rječnikom rečeno počinilac, a ondašnjim “rsuz”, provalio je u određeni objekat i izvršio krađu, a nakon izvjesnog vremena je uhapšen:

“Noću 23.o.m., obiše trojica rsuza dućan Ibrahima Soćke na Donjim Histetima. Kradljivci su najprije razvalili ćepenek na dućanu a onda ušli u nj i poharali ga, odnesivši robe u vrijednosti od 130 forinti. Policajci su pronašli zlikovce, neku trojicu Cigana, koje su pohvatali i predali u sudski zatvor.” U istoj noći kada se desila pljačka dućana Ibrahima Soćke, desila se i ulična pljačka:

“Noću 23.o.m oko 10 sati napao je neki Todor Čović na Mustaj pašinu Mejdanu nekog Luku Maksimovića, kojeg je udario štapom po glavi, te je Luka pao u nesvjest i složio se na zemlju. Napasnik Todor priskoči k njemu u novcu 3 for gotovine, pa onda pobježe, ostavivši ga onesvješćenog na zemlji. No, naskora je progonjena ta krasna tica strpana u buvaru.”

Vijesti iz inostranstva jednako su zanimljive kao i domaće. Podatak za kviz-pitanje nalazimo u broju od 17. februara 1889. godine. Vijest se odnosi na prvo pogubljenje električnom stolicom: “Prvo električno pogubljenje bilo je ovijeh dana u Americi. Prva žrtva ovog gubitka bio je neki Nijemac po imenu Josif Reitsch, koji je umorio jednu ženu. Pokušali su prvo s jednim teletom i konjem, koji su ubijeni električnom strujom od 1200 kružnih linija. Reistaba su posadili na drvenu stolicu, koje je naslanjač koso položen, stolica je jakim sponama za pod prikovana. Uz stolicu je čvrsto privezan jednim kajišem a po licu prikriven zastiračem. Poslije toga naturiše mu na vrat metalan prsten a glavu mu položiše na metalnu kuglu. Za tim je spojena žica s prstenom na vratu; električna sila jurnu kroz alku i kuglu uprav u mozak i osugjenik u tren oka bi mrtav, kao da ga je grom udario. Kad su mu tijelo parali našli su mozak sav u krvi a inače ne bijaše nikakve promjene po ostalim dijelovima tijela. Mučno će se usvojiti ovaj čovječanski način pogubljivanja zbog priprema, koje se za nj preduzimaju.”

Sarajevska čitalačka publika bila je putem novina upoznata i sa vijestima o serijskom ubici pod imenom Džek Trbosjek. Sarajevski list u svom broju iz februara 1889. godine, u tekstu pod naslovom “Ubica londonskog ženskinja”, piše: “Iz Londona pišu, da je 11.o.m. Dundee (Škotska) zatvoren čovjek koji, lahko može biti, da je ona ljudska neman, što je toliko ženskinja zvjerski u Londonu iskasapila. U Dundee došao je iz Londona i odmah je policija počela podozdrijevati na nj, te najposlije premetnu mu stan, u kojem nagjoše sanduk a u njemu mrtvu ženu; trbuh joj je anatomički rasporen a obje noge odsječene. Policiji nije htio da oda ko je, ali je svakako opasna osoba. Dalje, javljaju iz Londona 12.o.m. da mu je ime Barry, i da je priznao da je ona iskasapljena ženska njegova supruga, koju je u piću umorio i isjekao. Dalja istraga dokazat će, da li je policiji u ruke pao onaj londonski zvjerski ubica.”

Pored vijesti iz crne hronike, u prilici smo čitati i o vijestima koje danas nalazimo u rubrikama servisnih informacija, pa novinar izvještava o požaru na sljedeći način: “Sinoć oko 9 sah., objaviše topovi požar na Gorici kod Koševskog potoka. Plamtila je neka mala, stara trošna kuća koja nije vrijedila muke vatrogasaca ni baruta što su topovi ispucali.” 

Vremenska prognoza je nezaobilazan sadržaj u svim novinama. Većina nas svakodnevo prati sadržaje prognoze, željno očekujući proljeće. U Sarajevskom listu od 10. marta 1889., vremenska prognoza koja najavljuje proljeće izgledala je ovako: “Vrijeme je još uvijek zimnije s dnevnim promjenama. No vakat je da jednom okrene na proljeće, kao što je i lani baš u ovo doba godine.”