Čović trči počasni krug

Izdvajamo

• Sastala se dva licemjera, kojima ništa nije sveto, pa ni zajedničko obilježavanje pokolja nevinih ljudi, staraca, žena i djece. Oni, u stvari, sa prašinom koju dižu, prikrivaju svoju golotinju!

Povezani članci

• Milan Račić: VIKEND U TITOGRADU
• BORBA KLOŠARA
• „Veliko hrvatstvo“, licemjerna moneta za predizborno potkusurivanje hlebinaca
• Najveći srpski tajkuni zaduženi do grla
• Zagušeni glas većine
• Dječak iz Mostara skandirao “Nož, žica, Srebrenica: U Širokom “Za dom spremni”

I vjerujte mi da ima puno simbolike u zadnjem susretu između Dodika i Čovića u restoranu Dodikove kćerke u „Boski“ od 5 febrauara ove godine sa sastankom četničkih i ustaških zločinaca u hotelu Bosna u „Banjaluci“. Neko bi trebao upitati Dodika zašto nije ponudio Čovića da učestvuje na obilježavanju obljetnice.

Čini mi se da ćemo svi morati da se vratimo u osnovnu školu kako bi mogli  ponovo učiti zemljopis (geografiju), povijest (historiju), ekonomiju…. Jer kako nas ovdašnji političari uče što je pravo a što ne, čini mi se da smo „prespavali“  cijeli život ostajući na nivou neandertalaca. I zaista ne prođe ni jedan jedini dan na političkoj sceni BiH, a da nam „etničke poglavice“ ne dovedu u pitanje moć racionalnog rasuđivanja!

Tako nas herceg-poglavica Čović, uči kako „građanska država Bosna i Hercegovina znači klasičan unitarizam, u nekoj formi, teoretskom obliku, a to nam znači u osnovi islamsku državu.“ I zaista je ljudska glupost beskonačna a Čović je po ko zna koji put i dokazuje na ovom primjeru. Po Ćovićevom tumačenju cijelokupna Europska unija se transformisala u islamsku uniju, zbog čega bi Predsjednik Europske komisije – Jean-Claude Juncker trebao ozbiljno da se zamisli. A i mi, obični građani bi trebali da se zamislimo koga šaljemo u Brisel i i ko nas to tamo predstavlja. Čovićevi biseri bolno me podsječaju na film „Maratonci trče počasni krug“ najavljujući sahranu njegove političke karijere. Neću se uopšte truditi da Čoviću objasnim princip „građanske države“.  Ja sam sretnik  da takvu državu sam doživljavao prije rata u BiH i danas je doživljavam u punom smislu u Švedskoj, gdje mi je među onih 100 hiljada Bosansca i Hercegovaca, data mogućnost da se osjećam ravnopravnim građaninom ove države, dijelom švedske zajednice i da učestvujem  u njenoj izgradnji. Nakon što su nas takvi poput Čovića i njemu sličnih 92 „učili“ što je to građanska država. Jasno je Čović, kao jedan od suosnivača Herceg-Bosne i sprovoditelja udruženog žločinačkog poduhvata nije u stanju da prizna poraz politike nacinalšovinistilkih podjela.

Mogao je Čović svoj nedavni boravak u Banjaluci od 5 veljače (februara) produžiti samo dva dana nakon sastanka sa knjaz-poglavicom Miloradom Dodikom i pokloniti  se žrtvama pokolja u obližnjim naseljima Drakulić, Šargovac, Motike koje su počinili pripadnici II Poglavnikove tjelesne bojne kada su na današnji dan, 7 februara 1942 godine na najzvjerskiji način ubili 2 300 Srba, većinom staraca, žena i od čega 551 djece. Pokolj je predvodio nadporučnik Josip Mislov u pratnji petrićevičkog župnika, fratara Miroslava Filipovića koji je ubrzo „za svoje zasluge unapređen“ u zapovjednika logora u Jasenovcu. Samo 3 mjeseca nakon ovog pokolja i mjesec dana nakon ubistva legendarnog doktora sa Kozare Mladena Stojanovića u hotelu Bosna u Banjaluci  susreli su se Vukašin Marčetić, komandant četničkog odreda Manjača, Uroš Drenović, komandant četničkog odreda „Kočić“ sa predstavnicima ustaškog stožera i Velike Župe Sana-Luka. Kako bi naravno, zajedno planirali nova ubistva žena, staraca i djece.

I vjerujte mi da ima puno simbolike u zadnjem susretu između Dodika i Čovića u restoranu Dodikove kćerke u „Boski“ od 5 febrauara ove godine sa sastankom četničkih i ustaških zločinaca u hotelu Bosna u „Banjaluci“. Neko bi trebao upitati Dodika zašto nije ponudio Čovića da učestvuje na obilježavanju obljetnice.

Sastala se dva licemjera, kojima ništa nije sveto, pa ni zajedničko obilježavanje pokolja nevinih ljudi, staraca, žena i djece. Oni, u stvari, sa  prašinom koju dižu,  prikrivaju svoju golotinju!

I dok maratonci trče svoj počasni krug, narod ko narod, nikad doći tobe, voli licemjere beskrajno kao što je to i  ljudska glupost. Jer znate – u njima vide sebe. Tako je lijepo kad nekog uhvate spuštenih hlača i dignuta pimpača a to nisu oni.