Cijena života u Fergusonu, a i šire

Povezani članci

• Odlaganje u nedogled
• Zbogom, Brančilo
• Berlinski poučak o Hrvatskoj – željeti nije znati i moći
• Fra Ivo Marković: Začudna opomena Angeline Joly
• Nevladin sektor iz BiH traže smjenu Dejana Jovića, glavnog analitičara i vanjskog savjetnika Ureda Predsjednika Republike Hrvatske
• Vladimir Sorokin: Putin je osuđen na propast

Otkud hrvatskim novinama priča da su ulične nerede u Fergusonu nakon sudske odluke o nesankcioniranju policijskog ubojstva maloljetnog Michaela Browna »organizirali ”profesionalni borci za prava tamnoputih”, oni koji žive od toga i primaju sredstva iz proračuna»?

Piše: Predrag Lucić, novilist.hr

Zašto je Ferguson i ovih dana gorio kao što je gorio prije tri mjeseca, kada je bijeli policajac (jezikom političke korektnosti kazano: Euroamerikanac) po imenu Darren Wilson sa šest hitaca ustrijelio nenaoružanog crnog maloljetnika (na PC-speech prevedeno: Afroamerikanca) Michaela Browna?

   Zato što stanovnici trenutačno najspominjanijeg predgrađa na svijetu nisu mogli-znali-htjeli obuzdati svoj gnjev zbog odluke Velike porote da se protiv počinitelja ubojstva ne podigne optužnica?

   Ili zato što su – kao što piše u hrvatskim novinama jutarnjim – »momčići i cure iz nekog dosad nikome poznatoga crnačkog predgrađa u američkoj unutrašnjosti« odlučili iskoristiti priliku da se »samozadovoljnim paradiranjem pred kamerama prometnu u zvijezde«, te da si tako priskrbe onih otrcanih »15 minuta slave« što ih je Andy Warhol prorekao baš svakome?

   Ili se odgovor krije u hrvatskim novinama večernjim, gdje se može pročitati da je »ubojstvo tamnoputog tinejdžera samo povod za organizaciju divljaštva koje sada bjesni na ulicama ne samo Fergusona i St. Louisa, nego se širi i na ostale gradove SAD-a«?

   Do tako ekskluzivnog uvida u pozadinu američkih uličnih nemira, po kojemu ispada da su »organizatori divljaštva« samo čekali da bijeli policajac ustrijeli crnog maloljetnika i da potom bude oslobođen od kaznene odgovornosti za ubojstvo, Večernji list je došao preko jedne Hrvatice koja već godinama živi u St. Louisu i preko jednoga naše gore kapitalista u čijem se vlasništvu nalazi jedna od većih tiskara u tom dijelu Missourija.

   O »organiziranome divljaštvu« politički koketna Hrvoameričanka priča kao da je na Čajanci: »To su organizirali ”profesionalni borci za prava tamnoputih”, oni koji žive od toga i primaju sredstva iz proračuna. Oni su na ovom području vrlo jaki i nije im bio problem u kratkom vremenu organizirati ovako nasilne nerede. Smatra se da su na ulicama prosvjednici, a riječ je o huliganima i pljačkašima. S druge strane, američki je New York Times čak objavio i adresu policajca koji je ustrijelio Browna, što je bilo vrlo slično pozivu na linč.«

   Naša je gospođa iz St. Louisa politički korektnija od njujorških novina, pa ne iznosi ni imena ni adrese »profesionalnih boraca za prava tamnoputih«, ali ni dokaze kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje o krucijalnoj ulozi tih đavlijih ljudskih pravaša i zlorabitelja budžeta u potpaljivanju Fergusona – nekoć »tipičnog američkog predgrađa u kojemu su živjeli bijelci srednje klase« a koje je danas »isključivo naselje Afroamerikanaca«.

   I misurijski tiskar hrvatskoga podrijetla tvrdi da su »neredi i prosvjedi organizirani od šačice ljudi kojima odgovara bezakonje i napetost«, a kojima »žestoko pomažu američki mediji koji dodatno pumpaju stvar i raspiruju vatru gdje je i nema, prikazujući tako stanje gorim nego što ono doista i jest«. A pravo pogoršanje stanja, po mišljenju njegove već citirane sugrađanke, tek slijedi: »Stanovnici Fergusona nisu svjesni što si rade jer nakon ovog što se dogodilo, nakon svih ovih paleža i pljački, još godinama nijedna veća tvrtka neće doći tamo otvoriti svoju poslovnicu ili prodavaonicu.«

   Besperspektivnu sudbinu svojega planetarno poznatog predgrađa mogao bi doživjeti i čitav St. Louis, kada ga velike korporacije počnu ne samo zaobilaziti u svojim investicijskim planovima nego iz njega iseljavati i već postojeće pogone. Krenut će potom i iseljavanje bijelog stanovništva, pa se cijenama nekretnina, koje će naglo zasuti tržište, piše crno. One će drastično pasti, cijena života će drastično porasti, a sve zahvaljujući tim »profesionalnim borcima za prava tamnoputih«…

   Lamentiraju tako naše gore listovi u St. Louisu i naši Večernji listovi u Zagrebu nad cijenama nekretnina i cijenom života, a nikako da spomenu život osamnaestogodišnjega Michaela Browna, život nasilno prekinut policijskim hicima i dodatno obezvrijeđen sudskom odlukom da njegov ubojica neće odgovarati pred zakonom.

   Sjetila me ta njihova lamentacija jedne davno pročitane novinske priče iz Praga o susretu žene izbjegle iz ratnoga Sarajeva s poznanicom iz Beograda, tek pristiglom u glavni grad Češke:

   – Pa šta ima u Beogradu? – upita Sarajka.

   – Mnogo skup život – odgovori zapitana.

   – A u Sarajevu džaba! – bješe sve što joj je žena iz ubijanoga grada imala reći o cijeni života.