ĆELAVA PJEVAČICA

Povezani članci

• ŠTA SU NAMA ARAPI: Da nije njih, kome bismo mi bili Zapad?
• Etička (ne)odgovornost
• Nemiri & Nesanice: Antifašizam gine, što šakama, što dekretima, što radom antifašista
• IBRO BOROVINA – NAJBOLJI UČITELJ NA SVIJETU
• Radomir Lazić: Pismo predsjedniku Putinu
• Zlatko Dizdarević: Prijetnja neobilježenog bunta

Da kojim slučajem “bauk” Ionesca kruži Hrvatskom teatar apsurda bi bio jači i od Partnera i od Big Brothera.

Piše: Petar Fehir

Ne bi ni bilo potrebno pisati manus – predstava bi tekla uživo, a uz gospodu Smith, poneku služavku i vatrogasnog kapetana u njoj bi sudjelovalo još najmanje četiri milijuna “začuđenih”.

 Brzomisleći novinari se ovih dana takmiče u ocjenama kome je ova kriza i događanja oko izbjeglica više “pomogla” – vlasti ili oporbi.

Vladi koja je, kakva već je, ispočetka djelovala smušeno, a onda se kao grogirani bokser pridigla i državničkim gestama, na tragu čvrstih domoljubnih stavova, odlučno i jasno suprostavila i ponekom susjedu i Europi i razdraženoj oporbi. Pa se ostavio utisak da su kao imali nekakv plan.

Ili oporbi, koja je u pokušaju širenja straha, laži i panike ponadala  jeftino profitirati na tužnim sudbinama izbjeglica iz kaosa i tragičnim tragačima sreće, tamo negdje.

 Na kraju bi ipak najviše mogli profitirali građani. Birači. Koji su, još se jednom pokazuje, poput nezrele breskve raspolućeni na za i protiv.

Oni koji, u izravnom prijenosu, već godinama prate “Ćelavu pjevačicu”. Kroz pozu i patetiku, pokret i mimiku. Kilavost i agresiju. Nemoć i nadmenost.

Koji su svjedoci još jednog prikrivenog pokušaja državnog udara. Uspostavljanja paralelelne vlasti. Zveckanja oružjem. Trgovanja tuđom nesrećom.

Ako je nešto od ovog teatra apsurda dobro to je svakako skidanje maski i pokazivanje pravog lica. Aspiranti na preuzimanje vlasti ispaljuju streljivo iz svog zarđalog oružja. Gurajući ga u ruke likovima bez trunke političkog kredibiliteta (Jandroković, koji zamjera što se, eto, svađamo sa susjedima, Srbijom npr; a on je baš mislio kako bismo trebali razvijati dobre odnose. Ili s Mađarskom koja nam prijeti neulaskom u Šengen (što ono bijaše Šengen?), a razvlači bodljikave žice kao pred sedamdeset i nešto godina.)

I predsjednica je nervozna. Budi se u njoj tajnica NATO-a.  Kako se izbori bliže više i ne krije čiji dres nosi. Maskirno roze.

Kao i predsjednik  stranke taktizira pa u vatru gura političke gubitnike. Zadnji potez s imenovanjem Hebranga za povjerenika za “nešto oko izbjeglica” je dokaz da ne preže ni od političke nekrofilije.

 A njegovo pozivanje (uz njenu suglasnost) vojske da tijelima brani granicu i prozivanje premijera za veleizdaju na tragu je smrada iz tora za koji smo mislili da je napušten devedesetih.

Te smo stručnjake za izbjeglice već jednom vidjeli na djelu. Kroz dogovore o “humanom preseljenju”, izgon tisuća zbog krivog imena, paljenje imovine i “zatiranje sjemena”.

Nadajmo se da je toga svjestan bar jedan građanin više od na pola podjeljene breskve.

Pa ako i imamo problema u komunikaciji, kao u Ćelavoj pjevačici, da to završimo miroljubivo.