Čeka li nas nova velika prevara?

Izdvajamo

• Slijedi li nam nova i možda još veća, lijepo upakovana PIO prevara!

Povezani članci

• Documenta: Pozdravljamo presudu Karadžiću, zabrinuti smo zbog negiranja presude Prliću od strane HNS-a
• Nemam žvaku, hoćeš izbjeglicu?
• Priča o Novoj Palestini otklizava u propast
• Santo stupido
• MASLO CRKVE I HDZ-a
• Kurspahić: Heroj ili diktator

foto: interris.it

Ovaj Zakon ni u kom slučaju nije reforma, već pokušaj saniranja dubioza koje su prouzrokovale Vlade FBiH donošenjem niza zakona i uvođenjem u pravo socijalnih kategorija i povlaštenih segmenata društva. Ovako se sav teret sanacije PiO-a prebacuje na buduće penzionere od kojih bi mnogi imali penziju do, čak, 39% manju od one koju bi ostvarili po trenutno važećem Zakonu.  Pored ovih, zakon obiluje i mnogim drugim nelogičnostima i nedosljednostima. Zbog toga, s pravom od poslanika u Vijeću naroda, pogotovo onih koji bi trebalo da razmišljaju svojom, a ne glavom MMF-a i političkih prvaka, očekujemo da jasno kažu – ovom i ovakvom zakonu – NE!

U poratnom periodu dogodile su se dvije najveće pljačke građana i države BiH. Prva, mafijaška privatizacija i druga stečaj i likvidacija, što je za posljedicu imalo  zatvaranje firmi i otpuštanje radnika.

Mafijaška privatizacija omogućila je pojedincima da budzašto kupuju najvredniju imovinu za nikakve pare, bolje reći izmišljene certifikate uokvirene u zakonsku podlogu. Tako smo umjesto velikih firmi dobili očišćene i infrastrukturno pripremljene prostore za izgradnju stambenih i trgovačkih objekata. Radnici su završili na ulici, a tajkuni ostvarili ogroman profit. Za ono malo preostalih firmi, kad su ih pod svoje okrilje uzeli novokomponovani i polupismeni, usljedili su likvidacije i stečaj. U varijanti otpočinjenjanja stečaja jedino je u cijeloj priči poznat ishod. Preko 95% slučajeva završeno je smrću pacijenta, jer su politika, političari i barabe iz pozadine, skrojili takve zakone i propise koji nikom ne odgovaraju sem onim što su donosili zakone i sahranjivali firme i žive radnike. Od 2003., a posebno 2006. godine otkako je na snazi Zakon o stečaju, radnicima je iz stečajne mase trebalo isplatiti osam, od bog sami zna koliko neisplaćenih zarada, a sve ostalo su pojeli oni što su  prozrokovali propast, kao i oni koji su sve to vodili i procesuirali. Dokaz tome jeste i odluka Ustavnog suda kojom se sve to i potvrđuje (no, začudo i ta odluka je dostavljena sa zakašnjenjem od sedam-osam mjeseci, valjda zato da se okonča još neki započeti stečajni proces). Na ovaj način, potvrdio je Ustavni sud, radnici su oštećeni za stotine miliona KM, ostali su bez plata, bez plaćenih doprinosa i uvezanog staža. Prije par mjeseci i prije odluke suda napisao sam: “ Čitavi dvodecenijski period koji karakteriše privatizaciju kao pripremu za opijelo ili dženazu, dokrajčen je stečajnim postupcima i sahranom, kao konačnim epilogom i propasti najboljeg što smo u privredi imali“. Dvije najveće poratne prevare, radnika i države, okončane su i završene.

Slijedi li nam nova i možda još veća, lijepo upakovana PIO prevara!

Riječ je o novom, tzv. reformskom Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju. Ministar, resorni, punih godinu dana, upinje se da dokaže sebi i podanicima kako će ovaj zakon konačno biti pravi, a onim koji trebaju otići u penziju da će konačno imati onoliku penziju koliko i zaslužuju. Zapravo, on objašnjava da će svako ostvariti onoliko koliko je i uplaćivao u penzijski fond. Dokazuje, pri tom, da će onaj ko je imao primanja od 836 KM i 40. godina staža ostvariti penziju od 536 KM. Istina, nekad mu se cifre i ne poklapaju pa će to jednom biti 526, drugi put 544, a najčešće je to onih famoznih 536 KM. Ministar, pri tom, neće da kaže koliko je onih koji imaju ovaj prosjek i puni staž, a ptice na grani znaju da je takvih samo 10 -20% , dok svi ostali ili nemaju puni staž, ili im je zahvaljujući nefunkcionisanju države uplaćivan staž i doprinosi samo na minimalnu penziju. Neće, ne zna ili ne smije, ministar Drljača, da nam da uporedne pokazatelje koliko bi isti ovaj budući umirovljenik imao penziju po starom Zakonu, a koliko po novom Zakonu. Nema, ili neće da pokaže, uporednu analizu za radnika, profesora, pravnika i inženjera. I sva ta priča prolazila je i na Vladi i Parlamentu Federacije BiH. A onda su tek nekolicina delegata, na Vijeću naroda, skontali da tu nešto nije u redu i odbili da prihvate već sve dogovoreno. Analize pokazuju da će prijedlogom ovog zakona, devedeset posto zaposlenih koji imaju manje plate od 800 KM imati penziju manju od 380 KM. Na ovaj način, ogroman broj budućih penzionera, a posebno radnici iz realnog sektora, biće oštećeni i dugoročno kažnjeni. I sam predlagač Zakona u svom obrazloženju nevješto priznaje da bi proračun svih penzija, starih i budućih, ako bi bio prihvaćen, doveo do toga da bi veliki broj penzionera dobio znatno manje penzije. Upravo ovakvim obrazloženjem se priznaje da novi zakon oštećuje 80% budućih penzionera. Ovaj Zakon ni u kom slučaju nije reforma, već pokušaj saniranja dubioza koje su prouzrokovale Vlade FBiH donošenjem niza zakona i uvođenjem u pravo socijalnih kategorija i povlaštenih segmenata društva. Ovako se sav teret sanacije PiO-a prebacuje na buduće penzionere od kojih bi mnogi imali penziju do, čak, 39% manju od one koju bi ostvarili po trenutno važećem Zakonu.  Pored ovih, zakon obiluje i mnogim drugim nelogičnostima i nedosljednostima. Zbog toga, s pravom od poslanika u Vijeću naroda, pogotovo onih koji bi trebalo da razmišljaju svojom, a ne glavom MMF-a i političkih prvaka, očekujemo da jasno kažu – ovom i ovakvom zakonu – NE!