CARIČINO NOVO RUHO

Povezani članci

• Panika u parku droge
• Demokratska stranka zbog fondova osniva nevladine organizacije
• 22. CROATIA REDIVIVA (ča-kaj-što) hrvatska pjesnička manifestacija u Selcima na Braču
• Kaos ili novi Jerusalem
• Jadna ti bajka
• Nermin odgovara biskupu Periću: Uvaženi biskupe, brojke su varijabilne, je li zločinu presuđeno?

Polaznici kolegija „Umijeće intervjua“, posjetili su Ured predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar – Kitarović, u sklopu svog nastavnog programa zadnjeg radnog dana u tjednu za nama. Tamo ih je, kako doznajemo iz medija, ugostila glasnogovornica predsjednice Ivana Crnić, koja je radoznalim studentima novinarstva održala predavanje o protokolarnim aspektima organizacije jedne tako važne stvari u životu predsjednice kao što je obraćanje javnosti. U Svečanoj dvorani na Pantovčaku pozdravila ih je i sama predsjednica, a mladi studenti novinarstva imali su priliku upoznati se i sa mješancem Kikom, „prvim psom Republike Hrvatske“.

Studenti treće godine novinarstva Fakulteta političkih znanosti, kako stoji na službenim stranicama FPZG-a, imali su tako jedinstvenu priliku da iz prve ruke nauče „Kako intervjuirati predsjednicu države“, od samog dogovaranja pitanja s njenim PR-om, do samog intervjua i izvedbe istog. Vrijedni studenti tako su na ovom izuzetno važnom predavanju za njihovu buduću karijeru saznali što i kako smiju pitati predsjednicu, kao što i kako ne smiju pitati predsjednicu. Dobro raspoložena Kolinda Grabar – Kitarović, kako doznajemo sa službenih stranica fakulteta, odgovarala je na sve upite polaznika među kojima su bila i poprilično škakljiva pitanja, smeta li predsjednici kada joj novinari upadaju u riječ prilikom intervjua, te je li pas Kika isto projekt PR-a, na što se predsjednica zakikotala i kategorično opovrgnula insinuaciju mladog i nadobudnog novinara.

Zanimljiv je bio uvod studentima koji je održala glasnogovornica Ivana Crnić, a koja je studentima objasnila kako zapravo funkcionira cijeli protokol, posebno onaj vezan za medije. Novinari, tj. oni kao budući novinari, ako žele informacije, trebaju se prvo obratiti njoj, Ivani Crnić, koja će u gustom rasporedu predsjednice koji se svakodnevno odvija između javnih televizija i novina, iznaći prostora za dogovoreni intervju. Intervju, kako je i red, treba biti uredno najavljen, sa jasno formuliranim pitanjima, koje će odobriti/ne odobriti Ivana Crnić, kao ovlaštena osoba koja radi predsjedničin PR, tj. koja se brine da image predsjednice ne naruše kakva pitanja na koja sama predsjednica ne bi bila unaprije pripremljena. PR služba, kako nam je objasnila Ivana Crnić, služi upravo tome, da se brine da predsjednicu novinari pitaju samo njoj već unaprijed poznata pitanja, kako bi se izbjegle neugodnosti, tečnost samog intervjua i sumnjive nakane novinara koji su u prošlosti uzimali toliko slobode da su izvoljevali predsjednicu pitati što im padne na pamet. Kako bi se u budućnopsti izbjegle takve nemile scene, po logici PR – službe, mladi se novinari trebaju i daju integrirati u novi, vrli susuatv kojim se unaprijed regulira medijski nastup kako predsjednice, tako i novinara, koji u vrlom, novom svijetu imaju ulogu koju im odredi PR služba.

Jedna od studentica FPZG-a tako je ustvrdila kako na trećoj godini, njene kolege, a i ona sama, žele naravno da se po završetku studije bave novinarstvom, ali i da velika većina njih izražava želju da se bavi i PR-om, koji se u vrlom, novom svijetu pokazuje ključnim u svim medijskim segmentima. Bilo bi dobro kada bi u današnjoj Hrvatskoj „uzgojili“ takvu vrstu intelektualaca, novinara, koji bi sveli svoju profesiju na jednostavan koncept, pukog egzistiranja u svojoj branši, na koje nas navodi PR- služba, dakle politički pismenih ljudi koji savršeno razumiju svoju poziciju u društvu, ljudi koji će takve kompleksne pojmove, kao što su sloboda novinarstva i zagarantiranost medija da javnost po Ustavu ima pravo na sva pitanja koja se tiču korištenja sredstava iz proračuna na temelj politike, svesti na razumnu mjeru koju će odrediti glasnogovornik / glasnogovornica PR – službe. To dakako nije kazala Ivana Crnić, već smo logikom eventa kojeg su uprizorili predsjednica i njena glasnogovornica, mogli sami zaključiti.

Predsjednica se tako svrstala uz bok svojih prethodnika, iznimno osjetljivih na kritiku koja dolazi iz javnosti, najviše iz novinarske sfere, no ne možemo se oteti dojmu kako je Kolinda Grabar – Kitarović otišla najdalje od svih. Ne mislimo naravno najdalje u smislu fizičke pa i smrtne prijetnje novinarima, u kojima su pojedini njeni prethodnici imali značajne role, već najdalje u smislu budućnosti. Naime, ni sam Franjo Tuđman koji je bio iznimno osjetljiv na novinarsku kritiku, nije išao tako daleko u budućnost da smišljeno i planski „odgaja“ buduće novinare po sistemu „krotkih podanika“. To se nisu usudili, ili se nisu domislili takvoj renesansi novinarstva u Hrvata, ni sam premijer Ivo Sanader koji je žestoko znao iskazivati napade taštine na novinarske osvrte ili neugodna pitanja. Cijela plejada visokopozicionirane politike u Hrvatskoj, dakako najviše iz HDZ-a, imala je tu neugodnu osjetljivost, sindrom Hansa Christiana Andersena, koji je u svojoj bajci „Carevo novo ruho“ govorio upravo o ljudima na vlasti, njihovoj taštini, ali i strahu od istine. Kao i u slučaju Andersena možemo mirne duše zaključiti kako su političari u Hrvatskoj u vječnom strahu od istine, u vječnoj pripravnosti od mudrosti, pripravni uvijek i u svakoj prilici iskazati svoju naivnost, nekompetentnost, ali i nesposobnost. Jer glupost ljudska se najviše manifestira u paničnom strahu od istine, a prepredenost koja je uglavnom prati, služi toj vječnoj, univerzalnoj ljudskoj težnji za položajem, za materijalnim, za osobnim blagostanjem i naravno, za moći, koja je opijum glupih.

Hans Christian Andersen genijalno je „skinuo“ svog Cara pokazavši u budućnosti smijer kojim trebaju kročiti hrabri ljudi u vječnoj borbi za istinu, za pravdu, što je okosnica svakog posla, a najviše onog novinarskog. Novinarstvo današnjice iznimno je plemenit posao ako ga radiš po visokim moralnim načelima. PR službe nisu ništa doli puki servisi onih koji teže samo materijalnim stvarima, onim ogorčenim i u vječnom strahu, onim pohlepnim i zavidnim drugima, onima koji nikada nisu zadovoljni svojim životom. Pa im trebaju PR službe da ih trajno osiguraju, pokažu drugačijima, ljepšima, poštenijima.

Stoga, nije li predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović okružena svojim PR podanicima upravo ovim besmislenim činom ponižavanja jedene časne profesije i njene budućnosti, pokazala konačno Hrvatima kako je „njeno novo ruho“ zapravo, te što se krije iza njega, kakva osoba i sa kakvim namjerama?

To bi se trebali zapitati svi mi zajedno. Posebno oni koji namjeravaju svoje živote posvetiti novinarstvu.

Nije li predsjednica zapravo gola?