Brigadir Ćirilica Blažević

Povezani članci

• ANTE TOMIĆ Papa je komunista koji se drznuo glavnim zlom današnjice imenovati besramnu pohlepu kapitalističkih elita
• TOMISLAV MARKOVIĆ: Peticija protiv uvođenja sankcija Rusiji – intelektualci na strani ubica
• OHR se probudio, šta čeka Tužilaštvo BiH
• Izgubljeni duh Božića
• Papa Franjo usamljenik u tumačenju Kristovih poslanja…
• Oko azila u Prači nalaze se četiri grobnice za pse

Strašno se Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. i počasni predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke, rasrdio na izjavu Miroslava Ćire Blaževića da bi, ako ga njegov prijatelj Milorad Dodik pozove, bio spreman voditi nogometnu reprezentaciju Republike Srpske. I kao što to obično radi čim od srdžbe iskoči iz kože, Pavković je skočio za tastaturu i sročio skribomanski koncizno priopćenjce od jedva 550 biranih riječi.

U tom je priopćenjcu – u ime Udruge, u ime hrvatskih branitelja, u ime Domovinskog rata, u ime devedeset prve, pa samim tim valjda i u počasno ime suverene i samostalne kokošje juhe u kocki, u ime krastavaca ukiseljenih u slano-kiselom naljevu, u ime Vegetine marinade s pivom, u ime Lino lade nougat i u ime svega i svačega u čije se ime potpisuje Mladen Pavković – Dodikovu intimusu poručeno da pri prvom dolasku u Zagreb izvoli vratiti počasni čin brigadira Hrvatske vojske, da na glavu natakne četničku šubaru, kako bi ga svi prepoznali, te da potom ode i više se ne vraća. Autor priopćenjca je za svaki slučaj – ne vjerujući valjda ni sam da će ga Ćiro poslušati – i od nadležnih državnih tijela zatražio da mu oduzmu čin, čime bi brigadir Blažević postao prvi časnik koji je doživio nečasni otpust iz počasnog sastava Hrvatske vojske.

Slaba je vjerojatnost da će vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske ozbiljno shvatiti ovaj Pavkovićev zahtjev, a teško da će i hrvatski seizmolozi obratiti dužnu pozornost na upozorenje predsjednika UHBDR91 kako se »prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman okreće u grobu na ovo što danas radi njegov nekadašnji miljenik, brigadir Hrvatske vojske«. No, Pavković ipak neće ostati usamljen u svome ratu protiv počasnoga brigadira koji je njegovo priopćenjce prokomentirao na stranicama beogradskog tabloida »Alo!«: »Mladenu Pavkoviću trenutno se sudi zbog napastovanja djevojčice od 18 godina, a sada je ta moralna vertikala napala mene koji sam toliko učinio za hrvatski narod! Nabijem ja njega na kurac! Pa znaš šta je on za mene? Obična kurčina! Eto, to napiši u novine i nemojte da me zajebavate više! Mislio sam sve što sam rekao i ništa se nije promijenilo. Što bi nekome smetala Republika Srpska? Ja sam čovjek koji miri ljude, a kome se to ne sviđa, nek ode u pičku lijepu materinu!«

U ovoj će intelektualnoj polemici na Pavkovićevu stranu zasigurno stati mnogi čuvari domoljubnih vrijednosti koji su prije svega četiri mjeseca s ushitom i oduševljenjem popratili Blaževićev dolazak među stožeraše kada su ovi, pjevajući »Zovi, samo zovi…«, put Sabora nosili kutije s potpisima prikupljenim za raspisivanje referenduma »Vukovar – ne ćirilici!« Rado će, naravno, zaboraviti kako su vjerovali da su upravo Ćiro i Stožer ta dobitna kombinacija za trijumfalni revanš združenih protupismenih snaga nad Ćirilom i Metodom, koji su, dok im se moglo, ove prostore unesrećivali opismenjavanjem. I nije isključeno da će kao najgoru pogrdu koja im pada na pamet skandirati »Ćiro, Ćirile!«…

Rado će Pavkovićevi kamaradi s uma smetnuti i povlađujuću šutnju kojom su prije nekoliko godina popratili izjave brigadira Blaževića kako mu se Dodik »jako sviđa, jer ne šljivi ništa, ide glavom kroz zid, čini sve za svoju republiku i apsolutni je lider« i kako bi »i Hrvatima u BiH poželio jednog takvog vođu«. A kad Ćiri-Ćirilu budu spočitavali njegov srpsko-ćirilični psovački vokabular, kad se budu zgražali nad »nabijanjem na kurac«, »pičkama lijepim materinim« i »običnom kurčinom«, nitko se od tih baštinika tisućljetne uljudbe neće htjeti sjetiti s kakvim su odobravanjem, i sa zavišću što sami nisu u stanju tako rječito iskazati svoju ljubav prema Franji Tuđmanu, prigrlili Miroslava Blaževića i njegovu legendarnu sentencu: »Svome sinu sam rekao neka si jebe mater ako nije za predsjednika.«

Svi ti što bi danas Ćiri oduzeli čin počasnoga brigadira kojim ga je zakitio njegov vrhovnik, rovare i protiv samoga Franje Tuđmana koji, kao jedan od tvoraca i jamaca opstojnosti Republike Srpske, ne bi imao ništa protiv toga da izbornik nogometne repke te njegove paradržavne tvorevine bude onaj tko je bio i ostao najiskreniji i najdosljedniji vojnik tuđmanizma. Počasni brigadir Miroslav Blažević.