BREXIT: CRVENI(?) KARTON VELIKOJ BRITANIJI – ŽUTI EVROPSKOJ UNIJI
Povezani članci
Ne treba se dalje zanositi, EU neće nikada postati državna zajednica tipa ‘Sjedinjenih Evropskih Država’. Ako joj je suđeno da traje, EU će postojati i ostati samo kao ‘Zajednica evropskih nezavisnih država’ (franc.: Communauté des etats indépendants), a njena najjača i najbolja vanjska i sigurnosna politika trajno i neopozivo ostaje Politika Proširenja. Voila.
Piše: Nedžad S. Hadžimusić
U evropskom sportskom ozračju – uz odlično EP u fudbalu, kao i teniske obračune u pretežno mokrom Wimbledonu – idemo okomito, jako i sažeto na zadatu temu 😉
Poznati rezultati brexita – tog s predumišljajem isforsiranog referenduma o ostanku ili razdruživanju sa EU – zatekil su nespremne i Evropu i ostatak svijeta, ali i same kolovođe istog u Velikoj Britaniji (VB). Motivi su već godinama stanovali u kombinaciji klasičnih domaćih političkih igara i do sada manje-više uspješnih pritisaka na Bruxelles kako bi se ishodile nove koncesije i extra-bonusi za VB u ovoj, nikad ozbiljnijoj krizi EU. U post-referendumskoj ‘kolijevci demokratije’ na svijetlo dana izlaze zabrinjavajući detalji oko non-salantne manipulacije javnim mijenjem, od strane udruga korumpiranih političara i tabloidnih medija. Prevareni građani u kozmopolitskom Londonu sada pokreću spontani pro-evropski referendum, dok Škotska najavljuje reprizu ‘svog’ referenduma za izlazak iz Velike Britanije & ostanak u EU, što je po sebi ultra-ozbiljan Crveni Karton zvaničnom Londonu i (highly likely) početak raspada Velike Britanije…
U moru reagovanja, nekako je gurnut ustranu film događaja koji su neposredno prethodili: (a) poznata pred-referendumska upozorenja zvaničnog Londona; (b) odlazak sjajnog britanskog premijera Davida Cameron-a u Bruxelles sa prijedlogom ‘reformske agende’ vis a vis gorućih bilateralnih i ostalih pitanja; i (c) njegov manje-više trijumfalan povratak u London. Da bi jutro 24. juna/svibnja donijelo šok i (pirovu) pobjedu euroskeptika. U svega nekoliko sati osjetile su se negativne Instant poslijedice na svjetskim berzama, uz pad britanske funte i prvoklasnog finansijskog rejtinga VB, te uglavnom ishitrene i sumorne prognoze, uključivo da je brexit samo preludij – rekvijema za Evropsku uniju. Za sada, nema utabane mape puta t.j. procedure razdruživanja osim člana 50. tzv. Lisabonskog ugovora koji sve moguće komplikacije i njihovo razrješenje ostavlja pregovaračkim stranama i to u procesu koji bi trebao potrajati najmanje dvije godine. U domaćem prevodu – našla se vila u čem’ nije bila. Da se ovdje i u nedogled ne pominje radost evropske desnice, sve glasnije u Evropskom Parlamentu (EP), u što se uklapa upravo najavljena repriza predsjedničkih izbora u Austriji, kao i slične revandikacije ultra-desničara u Holandiji i Francuskoj, Sirija, izbjeglička kriza, sa nezapamćenom eksplozijom ksenofobije, islamofobije, putinofobije, te finale predstojećih predsjedničkih izbora u SAD krajem o.g.
Izvjesno je da razdruživanje VB sa EU neće biti ni jednostavno ni lagano, ali nije neizvodljivo, tim prije što VB nije u Šengenskom klubu niti je prihvatila zajedničku valutu – euro. Na drugoj strani, za ‘ostatak’ EU ovo je opomena pred isključenje – Žuti Karton. Isti vrijedi bez VB ili nadalje sa VB jer ima raznih varijanti oko novog partnerstva EU-VB, a ne isključuje se ni ponavljanje referenduma ili poništenje ‘neustavnog’ brexita i sl. Kakogod, EU jednostavno mora povući ručnu kočnicu na nebeske aspiracije sopstvene mastodontske birokratije – ‘zacrtane’ u Machrischtu (1992). To se posebno odnosi na nerealnu, do danas samo papirnatu Zajedničku sigurnosnu i vanjsku politiku, plus na svestrano preispitivanje kontroverznog projekta euro-zone. Ne treba se dalje zanositi, EU neće nikada postati državna zajednica tipa ‘Sjedinjenih Evropskih Država’. Ako joj je suđeno da traje, EU će postojati i ostati samo kao ‘Zajednica evropskih nezavisnih država’ (franc.: Communauté des etats indépendants), a njena najjača i najbolja vanjska i sigurnosna politika trajno i neopozivo ostaje Politika Proširenja. Voila.
Po svemu sudeći, na pragu smo izuzetno kratke ljetne pauze kad je riječ o britanskim i svjetskim političarima – ali i nasim, ukoliko se ne opuste i propuste nenadani & gotovo ničim validnim odavde izazvani evropski *TGV voz. Ipak, kakva-takva EU aplikacija BiH je deponovana 15. februara/veljače o.g. u Bruxellesu, plus tresla-se-planeta ali je prije dan-dva najzad osvanula objava rezultata popisa iz 2013-te! Jučer je bio dosta dobar pohod uvaženog tročlanog Predsjedništva BiH ‘na Berlin’, sutra premijer Vijeća ministara BiH ide ‘na Pariz’…
A potom je sve uglavnom ‘do nas’: prvo, žurna prilagodba **SSP i prestanak muljanja sa mehanizmom koordinacije sa EU, kao i sa popisom vojne imovine; i drugo, prestanak gotovo deceniju dugog ima kante-nema-vode-ima-vode-nema-kante poigravanja i ‘približavanja stavova’ SDA i HDZ oko izbora u Mostaru. Da ne bude zabune, ovo je pitanje simbolički i u svakom drugom pogledu p r e v a ž n o za briselsku, berlinsku i svaku civiliziranu optiku, a time i ključno za evropski put i opstanak BiH. Drugim riječima, EU i SAD sa nedoraslim(?) bh. političarima imaju neizmiren dug prema nasilno podijeljenim Mostarkama i Mostarcima sa obadvije obale Neretve, uključivo jednakopravnim mostarskim Srbima, kojima moraju vratiti njihov grad i – mirna Bosna, a naročito Hercegovina.
* train de grand vitesse (super brzi voz)
* *Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
Povezani članci: