BOŽICA JELUŠIĆ: SIC TRANSIT…

Povezani članci

• Kako je izneverena moja vera u Vučića
• Ljubo R. Weiss: Da li je rat počeo na Maksimiru? (Kako I. Štimac i repka donose radost Hrvatskoj?)
• GLAS RAZUMA ŠUMADIJE
• HUMOR IZ KALETA I BETULA
• Ništa novoga
• Lijevi desničari

Koliko se svijet mijenja i koliko u njemu padaju moralne vrijednosti, dokazuje i činjenica da su u “partizansko” vrijeme bravari, željezničari, rudari, tipografi, šegrti i školnici imali više klasne svijesti nego današnji politolozi, leksikografi, inženjeri, liječnici, humanisti i humoristi, koji se “profesionalno” bave politikom.

Piše:  Božica Jelušić

Trivijalnost, gramzljivost, častohleplje, neosjetljivost za druge i drugačije, materijalizam, manipulativnost i egomanija, vladaju političkom i društvenom scenom.

Svaka je načelnost isključena u ime probitačnosti.
Pojam “neprincipijelnih koalicija” jedan je od takvih odraza moralnog pada i općeg beskičmenjaštva. Što je to “odgovornost za riječ”? Što je čast, što viteštvo, što domoljublje bez osvetničkih strasti i umatanja u barjake, bez podvriskivanja na stadionima i avetinjskih poklika na trgovima? Gdje je zavičaj kao “antropološko mjesto”, gdje su Vjera, Ufanje i Ljubav, izvan religijskog znakovlja i ljute protimbe?

Tko su danas stupovi društva, moralne uzdanice, primjeri generacijama?
Kome dajemo vjeru, u koga polažemo nade, dok se pred nama već otvaraju ponori i vrata “tamnoga vilajeta”? Jesmo li doista “razvlašteni od sebe” i vlastite budućnosti, stavljajući svakoga dana odluke o njoj u posve pogrješne ruke? Oni koji daju nadu, nekada daju više od kruha svakidašnjega.

Ma koliko bile porazne spoznaje o “prolaznosti slave svijeta”, zadatak nam je promisliti, nad svakim imenom, svakom ponudom i svakim obećanjem. Ili prema Cioranu: “Da bismo živjeli, da bismo samo disali, valja nam učiniti sumanuti napor kako bismo povjerovali da svijet ili naša poimanja sadrže temelj neke istine”.

Sapienti sat.