Božica Jelušić: VRIJEME ZA NAŠEGA MENZELA

Izdvajamo

• Ima li netko taj Menzelov privatni broj, da priču odradimo kao GG (grupa građana), kad je već sva kreativna pamet usahla, a sva se hrabrost sakrila u zapećak, čekajući da snijeg okopni i ona trava iz poslovice ("Čekaj magare dok trava naraste") zaista prekrije doline i planine Lijepe naše, bez ironije, najljepše nam na svijetu.

Povezani članci

• Dvoboj blizanaca
• Božica Jelušić: IZ ŽABOKREČINE I ZAVJETRINE
• Revizionistički pamflet Igora Vukića o Kozaračkoj djeci
• Snežana Čongradin: Novinarka sam, ne pripadam ni jednoj stranci, strijeljajte me!
• Heni Erceg: Enciklopedija kretenizma
• Identitet

Ne znamo što je to izdaja načelnosti? Zar zbilja? Na primjer, kad onaj podšešireni, klaunovski iskešen, nevin ko rosa na laticama, kuštra kosicu onome u kolicima i tapša ga po tjemenu, hehehe, super si to odradio s pola snage, pokazali smo mi njima i još ćemo hehe….i NIKOGA NA SVIJETU to ne zasmeta. Škljocaju aparati, zuje kamere i mobiteli, nedaroviti “jecatelji” i “revatelji” začine to kvazi pjesmom, i eto beskonačnog javnog događanja, udri brigu na veselje! Da proplačeš od muke, da nestaneš od srama!

Dvoje mojih bjelovarskih prijatelja i ja imamo jednu šifru: “To je za Menzela!”.
Misli se, naravno, na genijalnog češkog režisera, koji je “pucao” po provincijalizmu, nakaradnosti, bezkarakternosti, taštini, čaršijskom mentalitetu i groteski u malim i velikim razmjerima. Činio je to na jedan neujedljiv, neotrovan, no upravo stoga djelotvoran način: kroz zdrav i nezadrživ smijeh izbaciš iz sebe crninu, muku, začepljenje svih kanala, mrzovolju i grlobolju, koje po eteričnom principu, dolaze od toga što ne možeš jasno i glasno artikulirati i izreći ono što te muči.

Recimo, danas je to odlično učinio novinar Pavičić u tekstu o potuljenim liberalima, koji dopuštaju da im podivljalo desničarenje zagorči život svakodnevni, a kad im se doslovce popišaju pred vrata, noću to ribaju antiseptikom i “umudrenim” izjavama, da ne bi slučajno previše “talasali”. Jer kunktatorstvo i cincarsko licitiranje oko sinekura davno su zamijenili politički stav, odlučnost, borbenost i nadasve načelnost (principijelnost), koja se u normalnom parlamentarnom životu očituje i razvija. Ne znamo što je to izdaja načelnosti? Zar zbilja? Na primjer, kad onaj podšešireni, klaunovski iskešen, nevin ko rosa na laticama, kuštra kosicu onome u kolicima i tapša ga po tjemenu, hehehe, super si to odradio s pola snage, pokazali smo mi njima i još ćemo hehe….i NIKOGA NA SVIJETU to ne zasmeta. Škljocaju aparati, zuje kamere i mobiteli, nedaroviti “jecatelji” i “revatelji” začine to kvazi pjesmom, i eto beskonačnog javnog događanja, udri brigu na veselje! Da proplačeš od muke, da nestaneš od srama!

Nema Menzela da zabilježi takvu grotesku, u koju za desetak godina nitko neće vjerovati. Sprema se “sajam taštine”, te zbog slabog odaziva stranih državnika na naše selsko proščenje s retro-inscenacijom prigovara se da “MVP opstruira”, širi se tuga i jad…Možda da te famozne državnike podmitimo mandarinama, pršutom, kojom jahtom i benzinskom pumpom, gradilištima u dubrovačkom zaleđu, ili da im jednostavno stavimo povodac i dovučemo ih k nama, da nam se Prvosjedeća ne uvrijedi i ojadi već na početnom koraku? Scenarij se sam piše, knjiga snimanja deblja se na dnevnoj bazi, konkurenata za glavne uloge bilo bi ko bijeloga graha, da ne govorim o njihovim potencijalnim dublerima. Od ludobaba do ocvalih sponzoruša, od nogoritača do vjerskih fanatika, od “prosjaka do prostaka, sinova do sinčića”, našla bi se cijela ekipa, dok si izrekao Božeprosti….čini se da ipak znaju što čine.

Ili naprosto, da pojednostavim(o) stvari: Ima li netko taj Menzelov privatni broj, da priču odradimo kao GG (grupa građana), kad je već sva kreativna pamet usahla, a sva se hrabrost sakrila u zapećak, čekajući da snijeg okopni i ona trava iz poslovice (“Čekaj magare dok trava naraste”) zaista prekrije doline i planine Lijepe naše, bez ironije, najljepše nam na svijetu.