Božica Jelušić: U OVOM OGNJENOM ČASU…

Izdvajamo

• Na stranu što su se religije izobličile i grčevito uhvatile za dogmu, dok iznutra nadire moralna trulež, korupcija, lakomost, oholost, mržnja. Ništa zato, što se svaki treći brak raspada, što djeca preziru roditelje, a roditelji ne vole svoje susjede, useljenike, stare i nemoćne, socijalne slučajeve i ljude s teškoćama. Bitno je da ostane kako je zapisano, bilo u Bibliji ili negdje drugdje, odnosno, kako su nam REKLI da piše, a mi smo na povjerenje "kupili" zgotovljene istine, pravila i obrasce. Dakle, Adam je sreo Evu, začeli su potomstvo, uništili su Raj zemaljsko-nebeski, djeca su im bila u incestu, vlast se temeljila na bratoubojstvu, Đavao je zavladao spolnošću, moć je sazdana na uništenju drugačijih i "nesličnih". Žrtva Iskupljenja, na koju se odvažio jedan židovski mladić, sanjar i idealist, pokazala se gotovo uzaludnom

Povezani članci

• Roko Markovina: JOŠ DVA DANA, KOJA NE BI TREBALO ZABORAVITI
• Ал Каида- моћна финансијска институција?
• Kako je opljačkana Hrvatska?
• BALKANE, BALKANE MOJ, TI BUDI MI SILAN I DOBRO MI STOJ (I SAMO NEMOJ VIŠE, MAJKE TI, U KRVAVI BOJ)
• Šjora File poliglota?
• Polemike: Milovan Đilas – Negator crnogorske nacije

Ta nesretna dječja slikovnica, koju razdragani “građani¨spaljuju, tobože pod krinkom karnevalskih nestašluka, to bi trebao biti jedan ozbiljan znak. I trebali bismo im reći što o njima i njihovom postupku mislimo. I tu njihovu djecu, ako je moguće, na vrijeme skloniti na sigurnije mjesto. Bolje im je i u zmijskom leglu, gdje se nađe i poneka neotrovna zmija, negoli među tako otrovnim, spaljenim i uništenim dušama vlastitih roditelja. Jer kad oganj plane, uskoro slijedi stihija, a ona ne štedi i ne pita za nedužne.

Mračna energija neznanja, zatucanosti, netrpeljivosti, puritanizma i želje za kontrolom, nikada neće nestati iz ljudske zajednice. Ima u njoj nešto duboko perverzno, gotovo nedokučivo: strastveno želi uništiti različitost, slobodoumlje, hedonizam. U korijenu želi satrti DRUGOST i DRUGAČIJOST, kojih se panično boji, jer takve ideje i pojave ruše shemu “najboljeg od svih svjetova” u kome nazadnjaci prebivaju. Na stranu što je taj svijet dotrajao, što su mu stupovi i oslonci podgriženi i natruli.

Na stranu što su se religije izobličile i grčevito uhvatile za dogmu, dok iznutra nadire moralna trulež, korupcija, lakomost, oholost, mržnja. Ništa zato, što se svaki treći brak raspada, što djeca preziru roditelje, a roditelji ne vole svoje susjede, useljenike, stare i nemoćne, socijalne slučajeve i ljude s teškoćama. Bitno je da ostane kako je zapisano, bilo u Bibliji ili negdje drugdje, odnosno, kako su nam REKLI da piše, a mi smo na povjerenje “kupili” zgotovljene istine, pravila i obrasce. Dakle, Adam je sreo Evu, začeli su potomstvo, uništili su Raj zemaljsko-nebeski, djeca su im bila u incestu, vlast se temeljila na bratoubojstvu, Đavao je zavladao spolnošću, moć je sazdana na uništenju drugačijih i “nesličnih”. Žrtva Iskupljenja, na koju se odvažio jedan židovski mladić, sanjar i idealist, pokazala se gotovo uzaludnom.

Perverzija traje tisućljećima: ono što smeta i remeti ustajali “mir” društvene idile, prepušta se ognju. Ljudi gore (žene naročito, one su nešto masnije!) kao vještice, heretici, rebeli, urotnici, prevratnici, lunatici koji sanjaju drugačiji svijet. Nema većeg adrenalina, nego što je pogled na lomaču, a VIGILIJE raznih ćudorednih straža, najuzbudljivije su uz oganj. U nedostatku ljudi, primjerice, pale se knjige, jer knjige su opasne, čak i uz činjenicu da ih se tako malo čita. Samim svojim postojanjem, one ugrožavaju gornju skupinu, o kojoj više ne bismo trošili riječi. Pokušali su ih prvo bacati na smetlišta i kontejnere, ali nije išlo. Bibliocentrični vragovi dođu i pokupe ih, sklone ih negdje kod sebe i u potaji čitaju. Užas. Pitanje je što se iz toga može izroditi. Nekom klokanu koji prodaje falšnu mudrost, mogli bi razbiti naočale. Nekoj vragobabi punoj pizme, mogli bi reći da je ružna, ocvala i deplasirana. I da to što govori nema veze sa zdravim razumom. Nekoj voštanoj lutki stigla bi možda depeša da je karneval prošao, te da prestane glumiti veliku državnicu. K vragu, znamo da revolucija počinje od iskre. I znamo da se njeni začinjavci, ne bez ironije, ponekad zove “lučonoše”.

Dakle, ta nesretna dječja slikovnica, koju razdragani “građani¨spaljuju, tobože pod krinkom karnevalskih nestašluka, to bi trebao biti jedan ozbiljan znak. I trebali bismo im reći što o njima i njihovom postupku mislimo. I tu njihovu djecu, ako je moguće, na vrijeme skloniti na sigurnije mjesto. Bolje im je i u zmijskom leglu, gdje se nađe i poneka neotrovna zmija, negoli među tako otrovnim, spaljenim i uništenim dušama vlastitih roditelja. Jer kad oganj plane, uskoro slijedi stihija, a ona ne štedi i ne pita za nedužne.