Božica Jelušić: Praznina trenutka, nemogućnost odluke

Izdvajamo

• O kakvoj je ovdje "građanskoj dužnosti" riječ, kakvom "utjecaju osobe na tijek događaja"? Osoba je pretpostavljeni Zoon politikon, zapravo, statistička brojka, mrtva duša ili stranački poslušnik, koji će sutra izaći na biralište, a već ga danas pribrajaju potencijalnim rezultatima izbora. Računajući pri tom osobito na one, koji će u zadnjim minutama proplaziti i kroz prozor, samo da bi ubacili obećani glas u škrabicu opakog nosonje ili napuhanog Narcisa.

Povezani članci

• Basara: Božija džungla
• Opsada Sarajeva: Na današnji dan na grad je ispaljeno rekordnih 3777 granata
• Basara: Da nema Ivice Dačića, trebalo bi ga izmisliti i potom momentalno zaboraviti
• Magarci, svinje i ustaše
• Pobjednički hrvatski krivolovci, pijanci, kumovi, sestrične, šogori, politikanti i ini „domoljubi“
• Bad luck ili po naški, jebem li im sunce nesretno

Kad gledam te nedefinirane ljude ili pak kukavelje desničarske “fronte” pune laži i prenemaganja, gotovo i ne mogu povjerovati da me ikada nosila i mrvica strasti za politikom kao takvom. To je još samo kontaminirano područje, Ionescova “ideopatogena zona”, gdje će nas uporabiti, orobiti za glas i odbaciti poput jednokratnog rupčića iz samoposluge, punog odvratne sluzi i ispljuvaka, naškropljenih svetom vodicom.

Samo usputno: Sve političke, predizborno-izborne, pro et contra tekstove mičem sa svojih stranica, bez iznimke. Kako rekoh, ovoga puta neću glasovati, jer ne želim doći u situaciju “u nuždi vrag i muhe ždere”. Izbor je bijedan, nikakav i ponižavajući. Nove analfabete, egomane i praznoglavce neću podupirati, stari su se izlizali, istrošili, poflekali i izrupičali, poput kuhinjske krpe. Od desničarenja i ustašluka mi je muka, mlakost i kompromisiranje lijevice me razočarava, nedostatak prave liberalne opcije držim katastrofom.

Po mom osjećaju, ovo je jedan od najpraznijih trenutaka povijesti, trijumf ništavnosti. Slažem se s Frommom: “Mnogi od mladih ljudi (generacija šezdesetih, op. a.) nisu napredovali od slobode OD ka slobodi ZA. Oni su se jednostavno bunili, ne trudeći se iznaći cilj prema kojemu bi se kretali, osim cilja slobode od ograničenja i zavisnosti. (…) Bili su sretni dok su bili dovoljno mladi, da bi ta euforija potrajala. Ali mnogi su, prepuni teških razočaranja, bez dobro utemeljenih uvjerenja, bez središta u sebi samima, prerasli to doba. Oni često završavaju kao razočarani, apatični ljudi ili pak kao nesretni fanatici destrukcije”.

Evo, pametnom dosta. Ništa se nije bitno promijenilo ni u osamdesetima, devedesetima. Prolazne euforije ugasile su se pod teretom podjela, strančarenja, demagogija, podjela na “državotvorne” i druge, pod kriminalnim kondicijama grabeža, u rastućem siromaštvu i beznađu. Politika: šaka magle, pijesak u oči, laude potrošenim i korumpiranim ljudima, koji ni pod cijenu javne sablazni ne žele “sići s vlasti”. Žicari, laktaši i praznoslovci preplavljuju javni prostor, otimaju nam zrak, razapinju nas između nelagode i dosade, što u konačnici generira samo gađenje i distancu, kao način preživljavanja.

O kakvoj je ovdje “građanskoj dužnosti” riječ, kakvom “utjecaju osobe na tijek događaja”? Osoba je pretpostavljeni Zoon politikon, zapravo, statistička brojka, mrtva duša ili stranački poslušnik, koji će sutra izaći na biralište, a već ga danas pribrajaju potencijalnim rezultatima izbora. Računajući pri tom osobito na one, koji će u zadnjim minutama proplaziti i kroz prozor, samo da bi ubacili obećani glas u škrabicu opakog nosonje ili napuhanog Narcisa.

Nemogućnost odluke pak, podignuta je ručna kočnica, dok motor urla pod pritiskom na “gas”, a ponuđeni pravci kretanja vode do ruba ponora. Kad gledam te nedefinirane ljude ili pak kukavelje desničarske “fronte” pune laži i prenemaganja, gotovo i ne mogu povjerovati da me ikada nosila i mrvica strasti za politikom kao takvom. To je još samo kontaminirano područje, Ionescova “ideopatogena zona”, gdje će nas uporabiti, orobiti za glas i odbaciti poput jednokratnog rupčića iz samoposluge, punog odvratne sluzi i ispljuvaka, naškropljenih svetom vodicom.

Tko ne vjeruje, slobodno mu je pokušati, još jednom, na vlastitu odgovornost.

F. G.