Božica Jelušić: AKO JE DOISTA ISTINA

Ne razvijati u generacijama slobodan duh, kritičku svijest, potrpljivost za različito; ne obavijestiti ih o tijelu i duši s podjednakom odgovornošću; ne stvarati umijeće dijaloga i ne poticati njihovu gorljivost i govorljivost, već nuditi podgrijane obroke mitomanije, fabulacija ili neznanstvenih ključeva za svijet i čovjeka, znači raditi na njihovoj propasti.

Piše: Božica Jelušić

Ako je doista istina da Ministarstvo obrazovanja odustaje od uvođenja zdravstvenog i građanskog odgoja, onda je sasvim sigurno dosegnuto dno, na kome ćemo se batrgati slijedećih nekoliko generacija školaraca. To su djeca koju navodno pripremamo za vrli novi svijet, za Europu, multikulturalnost, integracije i saveze s drugima i drugačijima. Djeca koja bi trebala sažete i jasne kurikulume, praktične vještine, kompetencije, da budu konkurentni među školovanim ljudima sutrašnjice. Iskreno sumnjam da će takvi i postati.

Odgajat će ih mlitavi i bezvoljni, slabo plaćeni školnici, dosadni kapelani, prekobrojni vjeroučitelji s virusom domoljubnoga kiča i Markićkina sljedba jurišnika, oslonjena na retro-mitove i zapećkarsko trabunjanje o očuvanju “katoličkih vrijednosti”. Kakvih se, istini za volju, više ne drže ni mladi župnici u skupim makinama i Guccijevim papcima, a koji od latinskog i filozofije znaju otprilike prve tri lekcije iz svojih udžbenika. Sve će to nadgledati neki ministarski lutak, čije konce povlači sam HDZ Pinocchio, direktor našeg polit-kazališta, i ordinarni lažac od formata.

Plači, voljena zemljo…što da se kaže? Cioran to dobro veli: “Trošimo jednaku snagu da bismo se spasili, kao i da bismo se izgubili”. Ne razvijati u generacijama slobodan duh, kritičku svijest, potrpljivost za različito; ne obavijestiti ih o tijelu i duši s podjednakom odgovornošću; ne stvarati umijeće dijaloga i ne poticati njihovu gorljivost i govorljivost, već nuditi podgrijane obroke mitomanije, fabulacija ili neznanstvenih ključeva za svijet i čovjeka, znači raditi na njihovoj propasti. Obrazovanje je toliko ključno i osjetljivo. Zablude u njemu iskupljuju se desetljećima, bivajući često neispravljive i uz napor samoobrazovanja i osobno osvješćivanje. Svi koji su donijeli ovu odluku, zombijski podižući ruke u ime “talibanskoga mira”, oduzeli su jedinu pravu hranu ljudima sutrašnjice: PRAVO NA ZNANJE I SPOZNAJU o čovjeku i svijetu u kome živi.

Zasigurno im takav grijeh propusta ide na dušu, bilo katoličku ili univerzalnu, svejedno.