‘Bozanić i Barišić me napadaju zbog svojih obveza prema stranci s kojom interesno surađuju’

SD: Splitsko-makarski metropolit, nadbiskup Marin Barišić i kardinal Josip Bozanić javno su izrazili neslaganje s vašim otvorenim političkim angažmanom. Kako to komentirate?

– To sam shvatio kao njihovu obavezu prema stranci s kojom interesno surađuju, s jedne strane. S druge strane, vidim po portalima i javljanju određenih građana, da mi prave besplatnu propagandu među građanima. Na tom dijelu sam im zahvalan. Iznenađuje me neugodno što su se odlučili da me gade među vjernicima i biračima, a da meni nisu poslali do tada nikakvu obavijest.

To ne dolikuje tako visokim autoritetima Crkve. Meni nadbiskup osobno nije uputio nikakvo pismo prije Izjave koju je dao u javnost. Moj je društveni angažman nadbiskup potpuno krivo, možda i tendenciozno interpretirao. Savez za etičku i građansku Hrvatsku nije politička stranka već građanska inicijativa.

Meni nije ni na kraj pameti baviti se stranačkom politikom ili osnivati političku stranku. Njihov javni istup, zapravo je podrška vladajućem politikanstvu i podrška zaštiti privilegija političara protiv kojeg se ustrajno borim. Eto, oni žele vjernike upozoriti da ne glasaju za mene, “neposlušnog” svećenika.

Ima tu i elemenata za zaštitu mojih prava zbog javnog ozloglašavanja i klevete, ali na tu razinu ne želim se spustiti.

Nećemo u koalicije

SD: Čega se Kaptol boji kada je vaš politički angažman u pitanju?

– Boje se da ne prođem izborni prag jer tražim poništenje svih političkih privilegija. Jedino Savez traži ukidanje svih političkih privilegija, a ni jedna lista to ne traži. Tu se krije razlog njihova napada na mene.

SD: Zašto mislite da više možete napraviti za dobrobit zajednice kao političar, nego što ste mogli kao aktivni svećenik? Ipak je crkveni oltar bliži običnom građaninu nego li je to saborska govornica. I, na koncu, za mjesto u Saboru se natječete u životnoj dobi od 75 godina.

– Na muci se poznaju junaci! Ne tražimo plaće, ni položaje, niti će Savez koalirati s nekom od stranaka. Nećemo ni s “lijevima”, a ni “desnima”! Samo želimo, kroz naša načela braniti interese hrvatske države i prava svih građana Hrvatske. Građani su zaboravili što uopće znači riječ dostojanstvo.

Oni koji ne prihvate naše traženje da se ukinu političke privilegije su “neprijatelji” hrvatske budućnosti. Oltar je široka govornica za 500 do tisuću ljudi. No, u Saboru je moguće obratiti se daleko širem auditoriju. Oni koji ulaze u Sabor samo zbog privilegija, ne žele Hrvatskoj bolju budućnost.

Do sada, nisu političari, odnosno politikanti radili zbog naroda, nego je narod postojao radi njih i njihova neodgovornog odnosa prema zajedničkom i općem dobru građana Hrvatske.

SD: Ako uđete u Sabor jeste li spremni odreći se saborske plaće?

– Apsolutno sam spreman. Imam svoju mirovinu, koju doduše još nisam dobio, no nadam se da ću je dobiti.

Odreknimo se plaće

– Kao župnik sam uplaćivao svake godine propisanu svotu novca u crkveni mirovinski fond. Pozvat ću i druge narodne zastupnike da se odreknu sadašnjih saborskih plaća. S obzirom na sve druge raskošne i neracionalne privilegije koje političari sebi prigrabe, čak saborska plaća nije ni toliko velika.

SD: Postoji li u Hrvatskoj politička snaga koja može dati viziju razvoja hrvatskog društva i privrede za sljedećih 30, 40 godina?

– Budućnost je uvijek neizvjesna. Ja sam sociolog i svećenik, a što će biti u budućnosti doista ne znam. Okruženje u kojem živimo je teško. Europa je u teškoj ekonomskoj i moralnoj krizi. Ono što želim je da moral prožme društvo i kapital. Da čovjek bude na prvom mjestu.

SD: To zvuči utopistički, da ne kažem – naivno.

– Težak je to put. Jedan vaš kolega mi je rekao da je to čak glupo. Ali, drugog puta nemamo ako želimo opstati kao narod i država. Na tom teškom putu ću ustrajati, dosljedno do kraja.

SD: Kako da dođe do smjene generacija kada se stariji političari ne daju iz Sabora…

– Dugoročan je to i neizvjestan proces. O tome treba govoriti i staviti se na čelo obespravljenih. Treba pokazati hrabrosti i reći o čemu se radi. U Hrvatskoj nema demokracije, jer ljudi se boje i vlastitog mišljenja. Što očekivati od onih političara koji su prodali obraz i naša dobra? Samo gore.

Hrvatsku obilježavaju četiri nacionalne sramote. Prva, razvijeno politikanstvo za osobnu i stranačku korist, a ne politika kao briga za opće dobro.

Drugo, nismo razvili standarde demokratskog društva, kao što je procedura u izborima, pravna i socijalna država. Nad Saborom nije Bog, kako to namjerno krivo govore naši politikanti. Odnosno, nije Bog nad „kokošinjcem“ kako je jednom netko nazvao Sabor. Iznad Sabora je narod i nitko više.

Treće, način života je takav da teži kriminalu i korupciji. Što se više uspinješ po političkoj piramidi, korupcija i kriminal su veći i opasniji.

Četvrta nacionalna sramota jesu tzv.’moralne vertikale društva’ koje koriste težak položaj naroda za stecanje privilegija. Tu spadaju i one privilegirane institucije koje žive od proračuna, a to ne zaslužuju.

Slobodna Dalmacija