‘Bosanska revolucija’ Branimira Glavaša

Povezani članci

• TRI DATUMA U TRAVNJU
• Miroslav Krleža: Vjetar nad malim gradom – Na rubu pameti (3)
• Tuđmanov smijeh iz groba
• Između samoizolacije i euroatlantskih integracija
• Podvojena bezličnost
• Dobro jutro džezeri

Tako barem tvrdi tamošnji gradonačelnik Ivica Vrkić, koji se devedesetih nije opirao da bude na direktorskim funkcijama koje je postavljao Glavaš. Ali ga sada srdito optužuje da je u to vrijeme orkestrirao pljačkašku privatizaciju, od koje je i sam stavio neku paricu u džep, i što je najgore, bacio na ulicu dvadeset tisuća osječkih radnika.

Naravno, Glavaševi pobočnici iz HDSSB-a smjesta su uzvratili paljbu, ciljajući ne toliko na Vrkića koliko na HDZ – koji je podupro njegovu gradonačelničku kandidaturu – a posebno na Tomislava Karamarka. Taj je optužen za toliko potencijalno utuživih malverzacija (Soboli, Spice, HAC, Kabelus net..) da je to moglo izgledati, a tako je zbilja i bilo, samo kao poziv tužiteljstvu Mladena Bajića da se primi posla. U svakom slučaju, na to je potrošeno puno više municije nego na opovrgavanje tvrdnje da glavaševci u Osijeku pripremaju dar-mar po bosanskom scenariju.

Jasan je razlog za ovo drugo. Glavaš je stari ulični trablmejker, naravno sasvim drukčijeg tipa od ovoga što gledamo u BiH, i u krajnjoj liniji mu godi što se od njega očekuju novi problemi. Jasan je i razlog za prvo. Mostarski uznik uspio je nedavno slijepiti grupu tradicionalno nekooperativnih i svadljivih desnih stranaka u nešto što je nazvano Savez za Hrvatsku, kojeg je Karamarko nazvao ‘ekstremnim’, a ovaj to zbilja i jeste. Oko HDSSB-a se skupila gama dezorijentiranih proustaških strančica, ojačana, međutim, i puno potentnijim klerikalističkim strankama, pa s obzirom na sve otvorenije nezadovoljstvo Katoličke crkve HDZ-om, postoji neka mogućnost, istina ne naročita, da Kaptol podrži ovaj Glavašev desničarski crni blok.

Desni blok i Vrkićev strah

Na svaki način, vidi se na čemu je puklo. Prvi put se na desnici dogodilo nešto što ruši betoniranu shemu po kojoj je HDZ apsolutno dominirao, a radikalniju desnicu koristio kao rezervnog igrača s klupe, i to samo kada je procijenio da tako treba. Sada se taj radikalniji segment udružio u samostalnu stranačku alijansu, a ona će logikom stvari na budućim izborima oduzimati glasove ne SDP-u, nego, o grozote, HDZ-u. A kud ćeš boljeg objašnjenja što su Karamarko i oni oko njega ispalili na živce. Ali, ovdje nas to previše ne zanima, uostalom sve ovo još se može okrenuti naglavce, pa da ova dva konkurenta na desnici i koaliraju na nekim od idućih izbora.

Čak ni zajapureni Glavaš ne isključuje tu mogućnost, a kada malo pogledaš vidiš da ni njegovi jednako zajapureni protivnici nisu sasvim otkopali ratne sjekire. I kada otvoreno likuju što je ovaj u zatvoru, jako se paze da ne kažu kako je to zbog ratnih zločina, od kojih se unatrag desetak godina na riječima ograđuju. Zato je zanimljivije nešto drugo, a to drugo vraća nas na početak teksta i na onu Vrkićevu optužbu da Glavaš kuje plan da bosansku revoluciju uveze u Osijek, a onda valjda i u cijelu Hrvatsku. To je apsolutno najskandaloznija izjava čak i u konkurenciji sa svim prgavim svadljivcima koji su se proteklih dana oglasili na ovu temu.

Po Vrkiću ispada da je ono što se sada događa u BiH slijepi kaos, koji spada samo u ruševne države kakva je BiH, a uvoziti je u sređene i uljuđene zemlje kakva je Hrvatska, to je, biva, neviđeno bogohuljenje. Jasno je da se osječki gradonačelnik ovim opasno posvadio, osim s Glavašem, i s elementarnom logikom. Jer onih dvadeset tisuća otpuštenih Osječana za kojima prigodno cvili Vrkić, sasvim se skladno uklapa u sliku koju smo gledali i u Tuzli ili Zenici. Nema tu razlike, svakako nema suštinske razlike, i ono što danas gledamo u BiH sasvim se zakonomjerno može dogoditi i u Hrvatskoj (uostalom, mekše varijacije toga već smo imali prilike gledati: protesti studenata, poljoprivrednika, Facebook grupa).

Zao duh iz kazamata

U svakom slučaju, ne treba tu neki zao duh iz mostarskog kazamata da potpaljuje vatre, iako bi Glavaš, po dosadašnjem iskustvu, vjerojatno rado pomogao s nekoliko kanistera benzina. I zato ovaj ljuti obračun u koralu hrvatske desnice priča neku sasvim drugu priču, koju bi najradije prešutjele obje strane. To je da je hrvatska desnica idejno opremljena samo za unutrašnje kavge i dvorske pučeve, a nimalo za socijalne i druge konfrontacije u društvu koje joj se događaju pred nosom, i o kojima ništa ne zna. Hvala bogu da se Vrkić nije upustio u razglabanje jesu li sadašnji ulični nemiri (danas u Tuzli, sutra u vašem gradu) uvjetovani stranačkim ili socijalnim razlozima.

Još bi ispalo da Osječani strepe jedino nad time da li će njihovim gradom upravljati on, Vrkić, ili Glavašev pulen Bubalo. I tek nakon što to prebrinu, virnut će da li u tanjuru imaju nešto za pojesti. A da li je s društvom koje je oko sebe okupio Glavašev HDSSB drukčije? Ni milimetar! Ono je sebe nazvalo Savezom za Hrvatsku, ne potrudivši se u svojoj socijalnoj i idejnoj ispraznosti čak reći ni – za kakvu Hrvatsku. Dosad sam mislio da je najgluplje ime koje je neka stranka odabrala za sebe na ovom prostoru ono Saveza za bolju budućnost BiH, Fahrudina Radončića. Taj čovjek je toliko krivo shvatio pobunu u svojoj zemlji da, poput Superhika, vjeruje da je ona dignuta u korist korumpiranih tajkuna kakav je i sam.

Ali, evo, čak si je i on dao truda da biračima kaže što obećava – ‘bolju budućnost’ – koliko god podinteligentno i retardirano to zvučalo. Glavaševa desna koalicija ne umara se čak ni time. Ona nam naprosto obećava Hrvatsku, kao da nje nema i kao da ne znamo da su se njome debelo okoristili ekstremisti i muljatori kojima i sami pripadaju. I sada imamo ovakvu situaciju. Vladajući kukurikavci se rugaju zdravoj pameti tako što u ova preteška vremena naručuju preskupe limuzine. A desna opozicija na ta vremena reagira s tako malo socijalnog senzibiliteta da imaš čvrst dojam da bi i ona najradije spustila stražnjice u te limuzine.