Boris Pavelić poručuje: SDP je dugo škiljio na protofašističke ekscese

Povezani članci

• Nemojmo se lagati, na Bleiburgu se slavi poražena zločinačka ideologija
• NAGRADA ZA ŽIVOTNO NEDJELO
• Izlazi i zbori
• Most na reci kaj
• Putin ostaje jak ali nije sposoban za invaziju
• Kameno doba

Desnica se vraća, Tomašić trijumfira, Karamarko ledeno osmjehuje – takav je dojam od izbora za Europski parlament. Nacija kao da tone u još jedan od svojih cikličkih ponora političke tuposti. I opet treba upozoravati: činite što hoćete, ali kasnije ne jadikujte kako niste znali.

Jer ova desnica nije desnica Ive Sanadera. I 2003. razumni su ljudi uvjeravali da je bilo pogrešno glasati za HDZ, ali većina nije slušala. Hrvatski desničarski resantiman, umiješan od neznanja, agresivnog kompleksa inferiornosti i straha od suvremenosti, tada je javnost okrenuo protiv spore ali dobronamjerne Račanove vlade – i Sanader je pobijedio. No svim očekivanjima usprkos, Sanader je proveo spektakularan civilizacijski obrat, koji se – iz današnje perspektive – čini to vrednijim, koliko njegova bivša stranka tone natrag u desnilo.

Ovaj put neće biti nikakvog civilizacijskog preokreta. Karamarko niti je za nj sposoban, niti zainteresiran. On stvara stranku desniju od Tuđmanove, u kojoj neće biti nikakvoga lijevog krila koje bi iznjedrilo kakvog Mesića, Granića ili Sanadera. Karamarkov je HDZ Ružu Tomašić pretvorio u političku zvijezdu. A ona, na radost hrvatskih gusaka u magli, Mesića u novinama proglašava veleizdajnikom, Milanovića optužuje za govor mržnje, pa mu se ruga neka joj samo nastavi prikupljati glasove. I sve to na blagonaklono poklonjenu prostoru najtiražnijega hrvatskog dnevnog lista.

T o je uistinu zastrašujuća atmosfera, u kojoj javnost prigušeno reži kada predsjednik vlade kaže da je »elementarna nepogoda« i »društveno zlo« onaj koji Srbe proglašava gostima u Hrvatskoj. Preblago bi bilo reći da utjecajan dio medija ne razumije kako nesporazum Milanovića i Tomašić nije u političkim razmimoilaženjima, nego u razlici prihvatljivoga i neprihvatljivog. Točno je, zapravo, nešto mnogo gore: da utjecajan dio medija namjerno zamagljuje tu razliku! I zato valja podržati Milanovića u njegovome naizgled kontraproduktivnom ratu protiv civilizacijskoga štetočinstva tomašićevske provenijencije.

N e bi, naime, bilo ničega goreg od toga da Milanović krene hvatati korak s koračnicama ekstremne desnice! Ta i predugo je SDP škiljio na protofašističke ekscese, pa zato danas i imamo što imamo. Pravedno je, donekle, da Milanović plati cijenu šutljivosti vlastite stranke, ali je i velika sreća da se napokon odlučio ukopati i ne odstupati od obrane elementarnoga načela da u zemlji prava i demokracije nema ugošćenih manjina i odomaćene većine, nego da svak ima ista prava. A desnica, predvođena »Europejcem« Karamarkom? Nju čeka odgovornost za ono što upravo čini. Da, možda će upropastiti svečanost ulaska u EU; da, možda će upropastiti perspektive nacije u ujedinjenoj Europi; i da, već zloupotrebljavaju stari hrvatski desničarski resantiman. Ali neka se zna da su za to odgovorni sami, i da obzirni ljudi upozoravaju kamo to vodi, i da na vrijeme govore: kad sve propadne, ne želite se, i ne jadikujte kako niste znali. Kao što jadikujete sada, kad je Sanader toliko pokrao, pa se Tomo i Ruža nude za spasitelje.

tekst uz dozvolu autora prenosimo iz Novog lista