Boris Dežulović: Hrvati protiv reptila

Povezani članci

• Ekselencija u paklu
• Arapsko proljeće ili stranac u sopstvenoj “avliji”?
• Predrag Lucić: Komunisti uzor Glasu Koncila
• Rekordan trijumf Tomislava Tomaševića u Zagrebu
• Oproštajno pismo Jovana Divjaka: Služenje u Armiji BiH je najčasniji period u mom profesionalnom životu
• Surferi na tuđoj dasci

Postoji knjiga, dvije hiljade stranica debela, u kojoj je zapisan tajni plan za porobljavanje Hrvatske. Njen sadržaj zna samo nekoliko ljudi na svijetu, njeni autori su nepoznati: svaki Pisac radio je na svom poglavlju, ne znajući što je u ostalima i tko ih piše. Vidjeti Knjigu ne može svatko, pročitati je ne smije nitko: svega par Hrvata imalo je priliku ući u Tajnu sobu u kojoj se čuva, i držati je u rukama.

Piše: Boris Dežulović, slobodnadalmacija

Čak i njima, međutim, nije bilo dopušteno da je pročitaju. Nakon što im je odobren uvid, nakon što su pročitali petnaest stranica upozorenja, potpisali ugovor o tajnosti i obavezali se da nikome nikada i ni pod kojim okolnostima neće odati njen sadržaj, te pred pripadnicima osiguranja odložili mobitele, kamere i sve elektronske naprave, ušavši na kraju konačno u Tajnu sobu za prelistavanje Knjige imali su, naime, samo i točno dva sata. I to pod budnim okom službenika osiguranja, koji je pomno pratio svaki njihov pokret.

Gospodari su smislili zaista pakleni izazov. Imate, dakle, pred sobom Knjigu s detaljno zapisanim tajnim planom za Hrvatsku, dvije hiljade stranica i samo dva sata: što ćete čitati, odakle početi? Hoćete li letimično prelistati sve, i tako ne shvatiti ništa, ili ćete se pomno posvetiti samo jednom poglavlju, ne znajući što je u ostalima? I tako, jasno, ne shvatiti ništa? Što je, jasno, i bio Njihov cilj.

Istina do posljednje riječi

Iako mitsku Knjigu nisam ja izmislio, iako se o njoj govori već lijepih godinu dana, iako je takva dušu dala za portale i revije koji se bave teorijama zavjere – posebice onima uperenim protiv Lijepe, Nezavisne i Suverene naše – te priče iz nekog razloga tamo nema. Iako je u Knjizi detaljno zapisan plan Gospodara za porobljavanje Hrvata, ne govore o njoj ni dežurni konspiraciolozi, ni anonimni forumaši, ni paranoici s Fejsa, što nas svakodnevno maltretiraju antihrvatskim urotama Židova, masona, iluminata, Bilderberške grupe i Trilateralne komisije.

Zašto Hrvati ne govore o tome? U ovom trenutku, samo se jedno objašnjenje čini dovoljno racionalno: priča je, naime, istinita do posljednje riječi, Knjiga zaista postoji i čuva se u tajnoj sobi Europskog parlamenta. Njen sadržaj zaista zna samo uski krug ljudi, njeni autori su zaista nepoznati, i zaista je svega par Hrvata, zastupnika u Europskom parlamentu, imalo priliku držati je u rukama. Nakon što im je odobren uvid, nakon što su pročitali petnaest stranica upozorenja, potpisali ugovor o tajnosti i predali mobitele, zaista su imali točno i samo dva sata da pod budnim okom osiguranja na brzinu prelistaju njenih dvije hiljade stranica.

Knjiga se zove Transatlantic Trade and Investment Partnership, skraćeno TTIP, odnosno Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama, predstavlja partnerski ugovor Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, i najveći je trgovinski sporazum u povijesti.

Cijeli pak mistični obred s tajnom sobom, upozorenjima i ugovorima, zabranom mobitela i mrkim osiguranjem za dvosatni uvid – kao iz kakvog hollywoodskog conspiracy-trilera – zapravo je uobičajena procedura kojom se regulira uvid zastupnika zemalja članica EU u njen temeljni strateški dokument.

Ugovor sa SAD-om uravnit će europske kapitalističke standarde s američkim, i tako u potpunosti odrediti vaš život, od toga što ćete, kako i gdje raditi, do toga što ćete jesti i piti, koje lijekove uzimati i koliko to plaćati.

Dokument je to kojim će velike multinacionalne korporacije najzad preuzeti kontrolu nad vašim životom, a smiješni, antikni koncept suverene države i suverenog pojedinca konačno i zauvijek ostati u romantičnom dvadesetom stoljeću, zajedno s onom, kako se zvala… sjećate se one zajebancije s pravom glasa, izborima i ljudskim pravima? Da, demokracija.

Uvjeravali bi svakako Gospodari Hrvate kako je to za njihovo dobro, uvjerili bi ih kako to znači nova radna mjesta, konkurentnije tržište i bolji životni standard, sigurno bi našli i uvjerljivo objašnjenje zašto se ključni ekonomski dokument naše budućnosti čuva sakriven kao najstroža poslovna tajna, i zašto jednostavno nije na internetu, izložen demokratskoj javnoj raspravi, objasnili bi im zašto o knjizi koja će odrediti budućnost Europe i Hrvatske u njoj ništa ne smiju znati ni hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu – samo kad bi Hrvate to zanimalo.

United States of Europe

Da je Knjigom iz Tajne sobe u Bruxellesu, umjesto pretvaranja Unije u United States of Europe, i mogućnosti, recimo, da korporacije tuže države zbog zakonskog ograničavanja njihova poslovanja, uređen europski standard kemijskog sastava chemtrailsa u komercijalnim zrakoplovima, ili sustav lažnih GPS-signala na rubovima ravne Zemljine ploče – pa taman i da je u priči o trgovinskom sporazumu sve isto kako jest, samo da su ga, umjesto američkih lobista, pisali ljudi-gmazovi iz sazviježđa Vega – patriotski i katolički portali već bi mjesecima brujali o tome, zidovi Facebooka cijeli bi bili išarani pozivima na uzbunu, ni o čemu drugom Hrvati u kaučima, kafićima i kladionicama ne bi pričali nego o misterioznoj Knjizi s tajnim planom Sotoninih zmijskih slugu da nas raktopaminovim hidrokloridom u govedini sve pretvore u homoseksualne ateističke Jugoslavene.

Bunili bi se gordi Hrvati jer bi imali svoje najdraže, idealne Gospodare, svemoćne i nedokučive Sile Tame protiv kojih nema ni demokratske procedure, ni takozvane javnosti, ni peticija, ni demonstracija, ni šatora, već samo pravedna gnjeva u noćnoj smjeni Fejsa, udarničkog šeranja priče o Knjizi Za Koju Oni Ne Žele Da Znate, i mahnitog lajkanja opće, zajedničke nemoći pred onom biblijskom Zvijeri sa deset rogova i sedam glava iz novozavjetne Knjige Otkrivenja, punim nazivom Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama.