ENG
Bombastični naslov
Autor/ica 👤Boris Dežulović
Povezani članci
Međunarodni dan djevojčica u Hrvatskoj je obilježen svečanim puštanjem na slobodu petorice mladića koji su toga petka u Zadru osumnjičeni da su cijelu godinu dana grupno silovali jednu petnaestogodišnju djevojčicu
Prošlog petka, 11. listopada, svijet je obilježio Međunarodni dan djevojčica. Kao i svake godine od 2012., kad su ga u svoj kalendar uveli Ujedinjeni narodi, svjetski Dan djevojčica obilježen je brojnim javnim skupovima, koncertima i sportskim događajima, a ove godine i prvim digitalnim maršem pod sloganom March For Sisterhood, na društvenim mrežama popraćenim hashtagovima #girlstakeover i #girlhero. U sjedištu Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi, recimo, odali su počast malim heroinama našeg doba, Malali Yousafzai, Greti Thunberg i trinaestogodišnjoj ‘vodenoj ratnici’ Autumn Peltier, Beč je svoje velebne palače osvijetlio ružičastom bojom, a u američkim školama i sveučilištima organiziran je cijeli jedanaestodnevni program. U Hrvatskoj, na primjer, Međunarodni dan djevojčica obilježen je svečanim puštanjem na slobodu petorice mladića koji su toga petka u Zadru osumnjičeni da su cijelu godinu dana grupno silovali jednu petnaestogodišnju djevojčicu.
Navodim to tek da prisnažim tezu glasnogovornika zadarskog Županijskog suda Hrvoja Viskovića kako su za najnoviji pravosudni skandal odgovorni ‘jednostrani mediji’ sa svojim ‘bombastičnim naslovima’. Mi ćemo biti slobodni dodati i ‘čudovišne medijske konstrukcije’: nijedan, eto, ‘jednostrani medij’ nije ni primijetio da je toga petka bio UN-ov svjetski Dan djevojčica. Kako je i mogao? Tko je u Hrvatskoj uopće znao da postoji Međunarodni dan djevojčica? Novine su kod nas toga dana javljale o Vladinoj najavi da će se Dan državnosti vratiti na 30. svibnja, a kao novi praznik uvesti Dan sjećanja na žrtve Vukovara 18. studenoga. Što se Hrvata tiče, 11. listopada bio je tek blagdan ‘dobrog pape’, svetog Ivana XXIII.
Jedino što u ovom eklatantnom slučaju ‘čudovišne medijske konstrukcije’ jebe gospodina glasnogovornika jest, međutim, činjenica da je teže dobronamjerno dokazati kako je ispitivanje i puštanje petorice silovatelja jedne djevojčice na svjetski Dan djevojčica neugodna slučajnost, nego zlonamjerno dokazati da je riječ o uhodanom sustavu i državnoj manifestaciji. Uostalom, pokušajmo. Glasnogovornik Visković svakako je u pravu kad svoju osjetljivu pravnu struku brani od javne histerije. Rulja s vilama i bakljama ne smije suditi ni ratnim zločincima, a kamoli jedva punoljetnim klincima. Rulja za početak zna samo ono čime je hrane ‘jednostrani mediji’ sa svojim ‘bombastičnim naslovima’ i ‘čudovišnim konstrukcijama’. Pa da vidimo kako priča izgleda iz službenog izvještaja, odvostranjena, razminirana i dekonstruirana.
U petak, 11. listopada, zadarska je policija istražnom sucu Županijskog suda uz kaznenu prijavu privela petoricu mladića iz jednog mjesta u okolici Zadra – dvojicu devetnaestogodišnjaka i trojicu osamnaestogodišnjaka – zbog sumnje da su od lanjskog kolovoza do srpnja ove godine grupno silovali petnaestogodišnju djevojčicu iz istog mjesta. Za tu godinu dana grupno su je silovali najmanje osam puta, snimajući usput svoja iživljavanja mobitelom, prijeteći pritom i ucjenjujući je kako će, ne pristane li na sljedeću seansu, snimke poslati njenim roditeljima i prijateljima. Sudac Ivan Marković pak – procijenivši da ne postoji opasnost od ponavljanja djela i utjecaja na svjedoke – nakon ispitivanja pustio je osumnjičene da se brane sa slobode, uz zabranu prilaska žrtvi i obavezu javljanja policiji dva puta mjesečno.
Ponovimo za pravne laike i histeričnu rulju s vilama i bakljama: sudac je procijenio da petorica mladića, koji su prema kaznenoj prijavi osam puta grupno silovali petnaestogodišnju sumještanku, neće to napraviti i deveti put. Zašto to neće napraviti? Zato što imaju zabranu prilaska? Pa i onda kad su je prvi put odlučili silovati, i kad su to napravili i treći i osmi put, bili su pod jasnom zakonskom zabranom silovanja djevojčica, ponešto ipak kažnjivijom od približavanja. No dobro, nisu ‘jednostrani mediji’ ti koji su obučeni, ovlašteni i plaćeni da procjenjuju kad ne postoji opasnost za ponavljanje djela i utjecaj na svjedoke. Sudac je, uostalom, prije toga detaljno ispitao i samu žrtvu, pa nema opasnosti da je netko u međuvremenu prisili na iznenadnu izmjenu priče. Naravno da je saslušao, zar nije? Zapravo i nije: odluku o puštanju osumnjičenih na slobodu sudac je donio bez ispitivanja djevojčice.
Ponovimo za pravne laike i histeričnu rulju: i prije nego što je saslušao žrtvu, sudac je petoricu mladića osumnjičenih za njeno višestruko grupno silovanje pustio da se vrate u malo mjesto u kojemu svatko zna svakoga, i u kojemu svi znaju tko su njih petorica, a tko je ona jedna. Koja, ponavljam, tek treba dati svoju izjavu i posvjedočiti što se događalo.
Postoji li, međutim, mogućnost da se na koncu pokaže kako je sve bilo tek očajnička osvetnička konstrukcija jedne posrnule djevojčice? Nepopularno je javno reći, ali jasno da postoji: zbog toga, konačno, u Zadru umjesto histerične rulje i stupa srama na Forumu imamo dvjesto metara dalje časne suce i Županijski sud. Najzad, u slučaju takvog nevjerojatnog iznenadnog obrata oni će, a ne ja, pravnim laicima i histeričnoj rulji morati dokazivati kako je ta stvar – nevjerojatni dakle iznenadni obrat nakon što su osumnjičeni pušteni na slobodu, a prije saslušanja djevojčice – samo čudesna igra slučaja.
Ovdje, naime, nije riječ samo o jednoj silovanoj djevojčici. Ovo nije ni grad u kojemu se takav pravosudni skandal dogodio prvi put, a kamoli država.
Prije samo tri godine, histerična je rulja bila jednako konsternirana kad je petoricu mladića koji su na zadarskoj gradskoj plaži Kolovare okrutno zlostavljali i grupno silovali jednu sedamnaestogodišnju djevojčicu isti Županijski sud osudio na smiješne, gotovo simbolične kazne: trojicu na zatvor od jedne do četiri i pol godine, a dvojicu – s obrazloženjem da žrtvu nisu silovali, već samo seksualno iskoristili bez njenog pristanka – na drakonsku kaznu odgojne mjere pojačanog nadzora! Ne samo da je, kako rekoh, bila riječ o istom sudu, nego je sudac u tom slučaju bio isti onaj današnji glasnogovornik što je za gnjev histerične rulje optužio ‘jednostrane medije’ s ‘bombastičnim naslovima’.
Je li dakle riječ o neugodnoj slučajnosti ili o organiziranom obilježavanju Dana djevojčica? Ili je to više, hm, državni blagdan? Taman nekako tih dana, kad je konsternirana rulja pratila suđenje prvoj petorici zadarskih silovatelja, iz zatvora je izašla treća jedna petorica: pet tridesetogodišnjaka koji su negdje na istoku Hrvatske – nikad nismo saznali gdje – jednu šesnaestogodišnju djevojčicu napili, drogirali i puna tri dana grupno silovali, jednako sve snimajući mobitelom, pa su na koncu osuđeni na po cijelu godinu dana zatvora! U vrijeme kad se to događalo, uostalom, ono balavo čudovište koje je u svojedobno medijski dosta bombastično praćenom slučaju svoju žrtvu brutalno silujući doslovno rasparalo, Županijski sud u Splitu osudio je na jebene – ispričavam se zbog bombastičnog jezika – četiri i pol godine zatvora.
Primjera, naravno, ima još, i ima ih bezbroj, ali mi se jednostavno ne da: nemam za to ni dovoljno novinskog prostora ni dovoljno želučane kiseline. Ne u državi u kojoj prosječna izrečena kazna za silovanje iznosi jebene tri i pol godine zatvora. Ne u državi u kojoj je najugledniji vještak za seksualne delikte profesor koji je, kako ustrajno i uzaludno podsjeća kolegica Nataša Škaričić, dvadeset godina učio studente da ‘kod silovanja nije rijedak prešutni pristanak žrtve’. Ne u državi u kojoj spolni odnos bez pristanka – najkraća i najtočnija definicija silovanja – po zakonu nije isto što i silovanje. Ne u državi u kojoj je svaki dan Međunarodni dan djevojčica.
U ovom trenutku, nakon svega što se dogodilo – ili, točnije, prije svega što će se tek dogoditi – nije pitanje hoće li histerična rulja s vilama i bakljama uzeti pravdu u svoje ruke, već kad će se to dogoditi prvi put. Neće, međutim, biti najstrašnije kad se to konačno jednom dogodi. Najstrašnije je što će se to na koncu dogoditi nekome histeričnoj rulji sumnjivom, a posve nevinom tipu, kako to već, uostalom, s histeričnom ruljom u pravilu biva. Sudski će glasnogovornici pak, nije mudro sumnjati, za linč uvjerljivo optužiti jednostrane medije s bombastičnim naslovima.
U međuvremenu – umalo da zaboravim – sretan vam i blagoslovljen svjetski Dan djevojčica.
Autor/ica 👤Boris Dežulović
