Bolnica Trebinje: Ljekari rade “na crno”, pacijenti ispaštaju

Povezani članci

• Čedomir Petrović: Mali im je broj utopljenih
• Ibrahim Prohić: BALKAN
• A onda te jednoga dana pošalju…
• Kriza i propast Zapada
• Дejтoнски нeспoрaзум
• Snežana Čongradin:Početak kraja medenog meseca Beograda i Banjaluke

Nekoliko ljekara, uposlenika Bolnice Trebinje, godinama potpuno nesmetano radi „na crno“, pritom vrlo vješto koristeći svoj položaj u ovoj zdravstvenoj ustanovi. Direktor Bolnice Vaso Mijanović priznaje da je upoznat sa ovom činjenicom, ali tvrdi da je nemoćan da spriječi takvu praksu, dok pacijenti, u strahu za svoje zdravlje, pokorno prihvataju nametnuta pravila liječenja.

Piše: Jelena Denda, mojahercegovina

U registar zdravstvenih ustanova Republike Srpske, koji nam je dostavilo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, na području Trebinja upisane su samo dvije privatne: Specijalistička ordinacija „Ultramedika“, vlasnice dr Pleme Boljanović, i Specijalistička oftalmološka ambulanta „Dr Vujović“, vlasnice dr Branke Vujović.

No, javna je tajna da u ovom gradu nekoliko ljekara, osim u Bolnici Trebinje, godinama radi i u svojim neregistrovanim ordinacijama.

Istražujući ovu temu, razgovarali smo sa brojnim pacijentima, ali niko od njih nije želio javno da govori o ovom problemu. Razlog za ćutanje isti je kod svih – plaše se da će im ljekar koga javno prozovu ponovo trebati, a sa zdravljem se, kažu, nije igrati. Ipak, uspjeli smo da dobijemo nalaze izdate u neregistrovanim privatnim ambulantama, pod uslovom da ih ne objavljujemo.

Jedna od naših sagovornica iskustvo sa odlaskom na privatni pregled u neregistrovanu privatnu ordinaciju imala je sa dr Danijelom Popadić, specijalistom ginekologije i akušerstva. Kada je došla na pregled u Bolnicu Trebinje, kako kaže, dobila je djelimičnu uslugu, jer joj je dr Popadić nakon pregleda rekla da je sve u redu, ali da „ipak dođe u njenu privatnu ambulantu da je još jednom pregleda“. Tako je naša sagovornica, budući da je zdravstveno osigurana, platila 15 KM za pregled u Bolnici Trebinje, te dodatnih 40 KM za ponovni pregled u privatnoj neregistrovanoj ordinaciji dr Popadić. Nakon pregleda u privatnoj ordinaciji, dr Popadić joj je otkucala nalaz na papiru ispod čega je samo otkucala svoje ime, bez pečata.

Direktor Bolnice Trebinje Vaso Mijanović za naš magazin tvrdi da nije upoznat sa time da dr Popadić radi u privatnoj neregistrovanoj ordinaciji, ali priznaje da zna da ovakvu praksu godinama sprovode dvojica specijalista interne medicine – dr Zoran Paovica i dr Borislav Kašiković, koji su, takođe, uposlenici Bolnice Trebinje. Svjestan je, kaže, da su u cijeloj priči najviše oštećeni pacijenti, te da navedeni ljekari na ovakav način štete ugledu Bolnice, ali tvrdi da nema mehanizme da spriječi nelegalni rad.

– Ja nemam mehanizme da provjerim rad na crno, to treba da radi Poreska uprava. Ona treba da bude centar zbivanja, a ne direktor. Stvar treba da krene od Poreske uprave, da ona ide prema prijavi bilo kog zainteresovanog lica i da posegne za finansijskim ili krivičnim prijavama. Kad bi meni došla žalba, ja bih pokrenuo disciplinski postupak. Ovako nemam vremena da se bavim time – kaže Mijanović za naš magazin.

No, Mijanović ipak priznaje da glavni razlog nepružanja otpora nelegalnoj privatnoj praksi njegovih uposlenika ne leži u rečenom. On otvoreno kaže da o svemu ćuti zbog toga što se plaši da će, u slučaju da se pokrene postupak protiv navedenih ljekara, oni naći načina da opstruišu svoj rad u Bolnici.

– Imaš dosta ljekara koji su specifične specijalnosti i ne smiješ ih ’džarkati’ da ne bi otišli i onda im se da mnogo više prostora nego što bi trebalo da im se da. Onda svi mi ćutimo da ne bih došao u situaciju da neko od njih ode na bolovanje, da ne kaže odoh sad iz Trebinja i na taj način zaustavi proces rada u Bolnici – kaže Mijanović.

Protivno logici – privatna praksa i u bolnici

U nizu stavki u Republici Srpskoj koje fukncionišu po principu „gdje prestaje logika, počinje zakon“, našlo se i zdravstvo. Tako je u mnogim bolnicama, među kojima je i Bolnica Trebinje, ljekarima dozvoljen privatan rad u javnim zdravstvenim ustanovama čiji su uposlenici.

Konkretno, u subspecijalističkoj-kardiološkoj ambulanti Bolnice Trebinje, osim svog redovnog posla, specijalista internista – kardiolog dr Aleksandar Radanović svake srijede obavlja i privatnu praksu. Na naše pitanje kako je moguće da zakon to odobrava, direktor Bolnice Vaso Mijanović kaže da je poenta u tome što zakon navedeno ne zabranjuje.

– Nigdje u zakonu o zdravstvenoj zaštiti ne piše kako možeš da ugovaraš, a gdje god nešto u pravu nije zabranjeno, u principu je odobreno – ističe Mijanović.

Ovaj ugovor Bolnica je sa dr Radanovićem zaključila 2012. godine, a od svakog pregleda 35 posto prihoda ide njoj, dok ostatak ide njemu. Kako Mijanović navodi, ugovor je zaključen, jer je Bolnica procijenila da je to u njenom interesu. No, s obzirom na duge liste čekanja za kardiološke preglede, postavlja se pitanje koliko je ovakav vid rada zaista u interesu pacijenata.

– Ako gledamo sa jedne strane, nije dobro da je lista čekanja dva mjeseca, a da pacijenti mogu doći na red popodne ako plate privatni pregled. Ako postavimo tako stvari, ružno je. Mada to popodnevno zakazivanje ne rješava pitanje liste čekanja, jer on maksimalno može da pregleda  pacijenta mjesečno kad radi privatno. Osim toga, rečeno mu je da se bazira na pacijente koji nisu naši osiguranici baš zbog toga da se ne bi dešavalo da kaže: Sad nemaš pare, ne možeš, dođi popodne – kaže Mijanović.

Međutim, naši sagovornici koji su bili pacijenti dr Radanovića za vrijeme njegovog privatnog angažmana u Bolnici, tada su bili zdravstveno osigurani. U razgovoru su nam rekli da javno ne žele da govore o tome, jer smatraju da je “dobro da postoji i takva mogućnost kada je život u pitanju”. Stoga Mijanović priznaje da je nemoguće kontrolisati ovakav vid poslovanja, te da sve funkcioniše na principu povjerenja.

– Kontrolišemo mu broj pacijenata. Na kraju mjeseca on donosi izvještaj o radu, o broju pacijenata i donese novac na blagajnu. Na privatnim pregledima Bolnica inkasira u prosjeku 300 KM mjesečno, a Radanović 600 KM. On ima obavezu da svako jutro uradi osam pacijenata za pola radnog vremena koje obavi u ambulanti, a jednom nedeljno u trajanju od tri sata radi privatne pacijente, u prosjeku šest njih. Dobar dio njih su pacijenti koji nisu osigurani preko našeg fonda – kaže Mijanović.

On dodaje da je razmišljao o tome da Radanoviću zabrani privatni rad u Bolnici kada je u ovu ustanovu došao dr Srđan Lozo, ali da ipak odustao zbog toga što „nije htio da on bude taj koji će mu uskratiti ovo pravo“.

Kada sumira sve navedeno, Mijanović otvoreno kaže da mjesta za zloupotrebe i te kako ima. Problem je, kaže, u sistemu. No, problem je i u tome što se i sam plaši posljedica koje mogu nastati ako prvi preduzme potrebne mjere.

– Ja sam za to da se sistem riješi. Poslodavac nije taj koji treba da provjerava ko radi na crno. Da dobijemo informaciju i da prijavimo poreskoj i pokrenemo disciplinski postupak, ako je u pitanju ljekar koji je usko specijalizovan ili ima subspecijalizaciju, pitanje je kako se postaviti prema njemu? Ako ga kažnjavaš, može da dođe do opstrukcije radnog procesa, a sa druge strane, ako ga ne kazniš, pustio si ga da radi kako hoće i urušava sistem – navodi Mijanović.

Kada bi postojao sistem plaćanja prema procentu i učinku, smatra Mijanović, svaki ljekar bi se borio za svakog pacijenta i za da poboljšanje svoje usluge, jer bi mu od toga zavisilo primanje.

 Sve dok je tako nesretan sistem da oni imaju iste plate nezavisno od toga koji obim posla imaju i kako se odnose prema pacijentu, to je dubioza, a sve u životu se završava na najnižem lancu, pa tako i ovdje ispaštaju pacijenti – zaključuje Mijanović za naš magazin.

Sve rečeno djelimično daje odgovor na pitanje zbog čega začarani krug koji čine pacijenti, zajedno sa ljekarima u privatnoj i javnoj praksi, te nadležnim institucijama, godinama nesmetano fukncioniše.

Ipak, najviše odgovornosti u cijeloj priči svakako nose građani koji uplašeno ćute, potpuno nesvjesni da su oni ti zbog kojih zdravstveni sistem postoji i da on mora biti uređen prema njihovim potrebama. O njihovom ćutanju i prihvatanju nametnutih pravila, kao i o nepoznavanju sopstvenih prava, najbolje svjedoči podatak da Antikorupcioni tim za pet godina koliko djeluje u Bolnici Trebinje nije primio nijednu prijavu.

U međuvremenu, podaci republičkog zavoda za statistiku RS govore da stopa smrtnosti u Istočnoj Hercegovini u posljednjih dvije godine bilježi rast. Možda je to najbolja opomena koliko je važno o ovim problemima govoriti javno.