ENGNije šala i nije za smijanje imotsko-šibensko ove godine – tko je još na redu do konca veljače i sljedećih karnevala – paljenje lutaka s likovima živih ljudi u našim životima, koji maškarani derneci sliče inkvizicijskim pogromima po srednjovjekovnoj Europi. Gdje u pet stoljeća programiranog genocida „u ime Boga, Isusa Krista“ nisu u ognju na prepunim trgovima, u smradu kolektivnog sladostrašća neuke rulje umirale samo izmišljene „vještice“ i „heretici“ nego i blistavi znanstveni umovi tipa Giordana Bruna, etc. Netom što je predsjednički pobjednik inaugurativno raširio ruke svima u državi što bi imala biti „naša zajednička kuća“, jer druge nemamo, jer smo svi – ovi i oni, ovakvi i onakvi – pozvani/obvezni urediti je čim bolje znamo, na opće zadovoljstvo; netom što je pravosudni Mount Everest presudio da registrirani „bračni“ partneri On i On zakonski i ljudski imaju pravo udomiti dijete u svojoj partnerskoj zajednici, na ljutom je imotskom kamenu buknuo oganj pod gay parom s djetetom u naručju, a šibenski su maloumnici zgranuli javnost time što su zapalili lutke Zorana Milanovića i „kumrovečkog Jože“, Josipa Broza
Bljutave „šale“ bolesnog uma
Povezani članci
Marijan Vogrinec
Treba uistinu imati krnji mozak i dozlaboga krnju demokraciju – čega je Bijedna Naša već tridesetak ljeta suficitarna, bez konkurencije u bližem i daljem okružju (i šire, je li) – pa misliti da je nedužna šala na karnevalskim lutkama trenirati spaljivanje – ljudi. Kakvi to moraju biti krnji, bolesni mozgovi među Imoćanima kojima je ove godine palo na um – umjesto tradicionalno griješnog Krnje – zapaliti lutke gay para s djetetom!? Pazi, spaliti i dijete. A rulja buči i talambasa oko suludog ognja što u sablasnom danse macabre transu mase proždire i zadnje mrvice razuma: danas su Imoćani pokazali općinstvu urbi et orbi kako treba postupiti ne samo prema istospolnim parovima što se nikako ne uklapaju u srednjovjekovno-klerikalnu formulu O = M + Ž + D već i prema udomljenoj djeci u takvoj „nenaravnoj“ (!?) zajednici. Danas lutke, sutra ljudi! Bljutave „šale“ bolesnog uma.
Danas i novi predsjednik RH Zoran Milanović kao vozač valjda ekshumiranog Josipa Broza Tita – spalili su im lutke na karnevalu u Šibeniku) – lani pak SDSS-ov lider i HDZ-ov koalicijski partner u vlasti Milorad Pupovac u Kaštel Sućurcu nedaleko od Splita, u Čapljini hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić, etc. Sutra – ljudi. Drugi, drukčiji, „njihovi“, neistomišljenici, (ne)vjernici… Gdje je kraj? Nema kraja. Bog je, kažu, najpravednije podijelio pamet i nitko se još nije niti će se požaliti da je ima premalo. A toliko je tih ne s premalo, nego i bez ikakve pameti, a nekim čudnim čudom – i uvijek u ime „hrvatskog naroda“, vjere, tradicije, običaja, politike, ideologije, svjetonazora i tako tih bezvezarija – umišljaju kako su pozvani odlučivati, je li, o drugima i drukčijim. Iživljavati se vatrom, ljutim ognjem na krnjama „mrskih nam“ Milanovića, Pupovca, Tita, Komšića, LGBTQI manjinaca, gay parova što žele udomiti djecu kojoj su upropastili djetinjstvo baš ti iz „naravne“ O = M + Ž družbe što nedjeljom skrušeno kleči pred oltarom sv. Franje, guta hostije i za maškaranog ludila obijesno vitla bakljama protiv razuma.
Maškarana narodna tradicija
Nije šala i nije za smijanje imotsko-šibensko ove godine – tko je još na redu do konca veljače i sljedećih karnevala – paljenje lutaka s likovima živih ljudi u našim životima, koji maškarani derneci sliče inkvizicijskim pogromima po srednjovjekovnoj Europi. Gdje u pet stoljeća programiranog genocida „u ime Boga, Isusa Krista“ nisu u ognju na prepunim trgovima, u smradu kolektivnog sladostrašća neuke rulje umirale samo izmišljene „vještice“ i „heretici“ nego i blistavi znanstveni um tipa Giordana Bruna, etc. Netom što je predsjednički pobjednik inaugurativno raširio ruke svima u državi što bi imala biti „naša zajednička kuća“, jer duge nemamo, jer smo svi – ovi i oni, ovakvi i onakvi – pozvani/obvezni urediti je čim bolje znamo, na opće zadovoljstvo; netom što je pravosudni Mount Everest presudio da registrirani „bračni“ partneri On i On zakonski i ljudski imaju pravo udomiti dijete u svojoj partnerskoj zajednici, na ljutom je imotskom kamenu buknuo oganj pod gay parom s djetetom u naručju, a šibenski su maloumnici zgranuli javnost time što su zapalili lutke Zorana Milanovića i „kumrovečkog Jože“.
Foto FB
Tzv. veliki Hrvati, još veći „domoljubi“ i „katolici“ primitivizmom su špiljske vrsti deklarirali ne samo da nemaju pojma što maškarana narodna tradicija jest već i potpuno bolesno poimanje demokracije u pluralnom i multikulturalnom društvu, koje se upravo temelji, ali i nema budućnosti bez stoljetnih naplavina različitosti i stvaralačkih prinosa različitih na hrvatskom povijesnom ozemlju.
„Simbolično paljenje istospolnih partnera s udomljenim djetetom (javnost, pa i imotski tzv. karnevalski inkvizitori pojma nemaju o tomu da nije isto udomiti i posvojiti dijete, op. a.) u Imotskom žalostan je, nehuman i posve neprihvatljiv čin pod krinkom karnevalskih Bakovih svečanosti“, reagirao je predsjednik RH Zoran Milanović na FB-u. „Organizatori koji su upriličili taj sramotan događaj, pozivajući se pri tome na tradiciju, zaslužuju najoštriju osudu javnosti jer mržnja prema drukčijima, netolerancija i nehumanost nisu i neće biti hrvatska tradicija. Tražim njihovu javnu ispriku i reakciju nadležnih institucija, pogotovo što su događaj gledala brojna djeca i tako svjedočila širenju mržnje i poticanju nasilja.“ Komu trebaju isprike tih što mrze iz uvjerenja, jer su odgojeni mrziti i nikakva im isprika neće preodgojiti. Da ne mrze.
Predsjednik je Milanović dijagnosticirao fašničko s(r)tanje u Imotskom kirurški precizno/točno, ali politički obzir nije dovoljan, jer je mržnja među mrziteljima normalno mentalno s(r)tanje. Pače, čin „hrabrosti“ i „domoljublja“, potvrda nacionalne pripadnosti „superiornom“ etničkom korpusu. Već tri desetljeća, eto, „hrabro“ je, nekažnjeno i među dijelom zadrte javnosti poželjno mrziti Srbe, pedere, „komunjare“, jugonostalgičare, partizane, nekatolike, izbjeglice/migrante i takve… A „hrabro“ je obnoć iscrtavati ustaške grafite po fasadama, pothodnicima i prometnim znakovima, derati grlo u stadionskoj rulji ZDS-om, „ubij Srbina“, mjeriti desnicom visinu kukuruza, ponositi se „blistavim krasnoislovima“ bivše u Kanadi (u listu Nezavisna Država Hrvatska) Liepe plavke Ruže (rođ. Budimir) Tomašić, etc. Mržnja i povijesni revanšizam potka su užasno sramotnih – u prvoj četvrtini digitalnog 21. stoljeća!? – inkvizicijskih lomača u Imotskom, Šibeniku, Kaštel Sućurcu… Koje nemaju blage veze, u pravu je predsjednik RH Zoran Milanović, s tzv. hrvatskom tradicijom. Pače, ni s osnovnim kućnim odgojem, o vjerskom da se i ne govori.
Od katoličkih „pastira“ iz Imotskog, Šibenika, Kaštel Sućurca, etc., kamoli regionalnih biskupa ili HBK i milijun i jedne laičke udruge nije bilo čuti ni abera o karnevalskim lomačama mržnje, strave i užasa. Ni svjetonazorski stalno budne Željke Markić, ni onih što 40-dnevnim molitvama i jezivim slikama fetusa rastjeruju trudnice pred bolničkim ginekologijama, ni zauzetog vigilariste Vice Johna Batarela i takvih što tužikaju trgovce i medije zbog „uvredljivih“ za Crkvu/“vjernike“, je li, reklama, slogana, kratica… nije čuti kad se – pod maloumnom izlikom fašničke razuzdanosti – nedopustivo igra vatrom radi suludih poruka što ih šalje čin spaljivanja tih lutaka. Inače, tzv, crkvena je branša itekako žustra kad treba osuditi, je li, američki uvozni bofl tipa Halloweena, Xmasa, pa i Valentinova…
Mediji i društvene mreže eksplodirali su reagiranjima na lomače što su fašničku tradiciju krabulja, ludovanja i veselja srozale na mučan danse macabre u organizaciji, režiji i izvedbi besprizornih pojedinaca/skupina te očito s blagoslovom lokalnih vlasti. Neke od njih naknadno i neuvjerljivo pametuju, muljaju i izvlače se. Recimo šibenski gradonačelnik Željko Burić (HDZ) oglasio se na FB-u o karnevalskom skandalu: „U našoj tradiciji od davnina se njeguju pokladne zabave i predstavljaju simboliku borbe protiv onoga što ljudi smatraju lošim u društvu. Oštro osuđujem manipulaciju pojedincima, odnosno osobama u te svrhe, što se upravo dogodilo danas u maškaranoj povorci u Brodarici. Šibenik je grad časnih, poštenih i ponosnih ljudi, a meni kao njihovom gradonačelniku je ovakav čin neprihvatljiv“. Imotski gradonačelnik Ivan Budalić (HDZ) stao je u obranu „svojih“ palitelja. Nečuveno.
Rasizam, fašizam, ksenofobija…
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović također osuđuje spaljivanja u Dalmaciji, a Arsen Bauk šef SDP-ovog Kluba zastupnika podnosi kaznene prijave protiv organizatora tih bljutavih „šala“. Imotsko spaljivanje lutaka istospolnog para s djetetom u naručju osobito se negativno dojmilo u „Novom danu“ televizije N1 Hrvatska bivšeg ministra gospodarstva i kolumnista Telegrama Goranka Fižulića. „Trebali bi svi reagirati“, kaže, „uključivši i one koji se bave represijom jer karneval je vrijeme veselja i zabave. Kod nas se to pretvorilo u iskaljivanje mržnje prema onima koji su drukčiji i različiti. Ako palite lutke, zašto sutra ne biste ljude. To je nažalost tako, pogotovo ako je organizirano, to znači da je netko dobio i dozvolu. Jako dobro se znaju imena onih koji su takvu stvar učinili. Ako ih to veseli, onda neka za to i odgovaraju. Imotski je demografski devastiran, ekonomija je na poražavajućoj razini, a svjetska istraživanja pokazuju da se upravo u takvim sredinama češće javlja mržnja koja se onda usmjerava na pogrešne adrese.“
Rasizam, fašizam, nacionalizam i ksenofobija, tvrdi, uvijek nastaju gdje je došlo do ekonomske katastrofe, iseljavanja i siromaštva, a ne tamo gdje sve cvjeta. Ističe da je tako je i u drugim zemljama: „To su uvijek krajevi koji su ekonomski stradali, velika je nezaposlenost, izraženo siromaštvo, a negativna energija se usmjerava prema onima koji nisu ni krivi niti odgovorni. Isto se događa i kod nas. Imotski će na izborima uvijek većinski glasati za HDZ. Nisu gay parovi krivi zato što je danas Imotski u stanju u kakvom jest. Neka ispostave račun za to i za svoje frustracije HDZ-u, ali za to nemaju dovoljno hrabrosti. Više sam nego uvjeren da velika većina onih koji su sudjelovali u tome uopće ne razumiju što je to udomiteljstvo i da su uvjereni da to znači posvajanje. Ali zato postoje oni koji bi takvima trebali objasniti razlike. Postoje institucije koje se time trebaju baviti, ali ako imamo u Saboru ispade kao prošli tjedan, ako je normalno da se tamo ljudi redovno vrijeđaju na nacionalnoj osnovi i na tome se dobivaju politički bodovi, ako to gledamo praktički tri desetljeća, ne trebamo se čuditi onima za koje je normalno da drukčiji budu kamenovani i da se to smatra činom hrabrosti i domoljublja“.
SDP-ov saborski zastupnik (pre)oštra jezika Nenad Stazić se pak prisjeća kako su ideološki ekstremisti prije koju godinu također za karnevala spalili lutku uglednog književnika i kolumnista Slobodne Dalmacije Ante Tomića. Osobito je zgrožen mrzilačkim paljenjem istospolnog para s djetetom u naručju. Kakvi su to ljudi, je li, Hrvati od stoljeća sedomg i bogobojazni katolici od pokatoličenja barbara u režiji papinog izaslanika opata Martina!? „Radije bih gorio s Antom Tomićem, nego živio s tim primitivcima“, žesti se Stazić bez i trunke razumijevanja za „hrvatske tradicije“ kako ih vide HDZ-ovi gradonačelnici Burić i Budalić. „Živjeti s tim primitivcima je daleko teže, nego gorjeti na lomači. Godine 1600. su spalili Giordana Bruna, takav mozak spaliti, a njegovog su inkvizitora proglasili svecem (isusovca, kardinala Roberta Bellarmina, op. a.).“
Nije zgorega podsjetiti da je na figuri spaljenog djeteta u skandalu u Imotskom bila nalijepljena upravo Stazićeva fotografija sa zvijezdom petokrakom na čelu. Domišljato, za vola ubit baš hrgom s imotskog kamenjara, gdje vrcaju iskre za inkvizicijske lomače. Iz udruge Dugine obitelji – koja je neki dan oštro reagirala na izbor kontroverzne osobe za savjetnicu za školstvo predsjednika RH – doznaje se da će i oni kazneno prijaviti organizatora/e spaljivanja u Imotskom budući da se ti „zastrašujući prizori nikako ne mogu opravdati karnevalom“. To je najgrublji izravan poziv na mržnju prema manjinskim i često diskriminiranim društvenim skupinama. Dugine obitelji će se protiv organizatora KD „Bakove svečanosti“ pozvati na čl. 325. Kaznenog zakona, jer je „ovakav čin za svaku osudu i nedopustivo poticanje na mržnju, diskriminaciju i nasilje te širenje neprijateljskog okruženja kako prema duginim obiteljima tako i prema djeci koja svoje djetinjstvo provode u domovima za nezbrinutu djecu“.
Prema medijskom komentaru Daniela Martinovića, koordinatora Udruge duginih obitelji, u Hrvatskoj žive i normalno funkcioniraju gej i lezbijski parovi s djecom, kojima je najveći izazov u dnevnom životu upravo moguće negativno reagiranje okoline. „Prije dvije godine“, podsjeća, „gledali smo simbolično spaljivanje zastave duginih boja i slikovnice ‘Moja dugina obitelj’. Ove godine gledamo spaljivanje gej para koji je odlučio pomoći nekom napuštenom djetetu. Što se iduće mora kako bi naše institucije reagirale? Hoće li premijer, predsjednik, ministrice i ministri i dalje šutjeti u ovakvim situacijama?“ Baš neće, ako se ne mogu nikako izvući, ali neće ni učiniti išta konkretno što bi spriječilo ili barem obeshrabrilo sve koji mržnjom i netrpeljivošću gadno kontaminiraju javni prostor, ali i ugled balkanske miš-države u civiliziranom svijetu.
„Šaljivac“ u strogoj prdekani
Da se šaljivcu oboružanom inkvizicijskim upaljačem – što neće dok je ovakvih vlasti u ovakvoj državi – brzopotezno i bez pardona odreže u instituciji koja „radi svoj posao“ koji tucet mjeseci stroge prdekane s radom za opće dobro koji podrazumijeva razminiranje sumnjivih oranica i šuma prije guljenja krumpira u Iloku, pa tamo održi tečaj snošljivosti i suživota bez kojih nema zajedničke „kuće svih nas“, ne bi se ni svijećom našlo maškara što umjesto Krnje spaljuju – papirnate ljude s djecom u naručju. I, dakako, ne bi se našlo ni ministra gospodarstva Darka Horvata (HDZ), odlučnog do bola neprijatelja „svakog oblika nasilja i svega što prejudicira nasilje“, s figom u džepu tipa ako, ali, itsl.
„Ja sam ponaosob i kao potpredsjednik HDZ-a izričito protiv svakog oblika nasilja i svega što prejudicira nasilje“, ozbiljno će ministar Horvat i smjesta se hvata za slamku ako, ali, itsl. „S obzirom da smo u razdoblju poklada, maškara, sjetimo se spaljivanja lutke premijera Plenkovića i aktualnog predsjednika Milanovića. Ako ćemo to gledati kao šalu, u kontekstu dana u kojem se to dogodilo, onda nekako mogu razumjeti. Drukčije apsolutno nikako. Svakom nastojanju i sijanju mržnje treba stati na kraj bez obzira u kojem dijelu Hrvatske, koje god dobi bili ljudi, koje nacionalnosti, spola…“ Spaljivanje makar i papirnatih ljudi s papirnatim djetetom u naručju ili bilo kako ne može se i ne smije razumjeti – ama baš nikako. To nije šala, to je patologija koja se odgovarajuće liječi. Vlasti Bijedne Naše imaju sve medikamente, znaju dijagnozu i postupke liječenja, ali nemaju političku volju ni najobičniju, ljudsku hrabrost.
Sve drugo su priče za hlebince. Do sljedećeg mrzilačkog skandala oko kojega će se larpurlartističke muhe iznova sjatiti kao oko onog smrdljivog sekreta iz čmara među debelim mesom.
