Bijedna Naša nikad neće biti Austrija

Izdvajamo

• Kad ono... „Dragi Ivo“ u prdekani, osramoćen preko svake mjere i ljudski i politički, navodno i jako narušena zdravlja te mu krivosuđe milostivo smanjuje kaznu i pušta u toplice gdje običan smrtnik neće biti pripušten tek tako, ako nije Tomislav Merčep ili bivši HDZ-ov premijer, a  Bačić i Jandroković i takvi - na visokim pozicijama vlasti, moći i apanaža iz siromaškog džepa poreznih obveznika - besramno glumataju tri japanska mudra majmuna. Ništa nisu vidjeli, ništa čuli i ništa zborili dok su tikve sadili s Ivom Sanaderom.

Povezani članci

• Zločin i kazna: povijest (ni)je učiteljica života
• In memoriam: Bosanac kojeg je volio cijeli Split
• Populizam i nacionalizam – kao karike u očuvanju Dodikove vlasti
• Nerzuk Ćurak: Ne vidim razlog zašto građani BiH ne bi imali kapacitet za građansku državu
• Nakon reisovog govora, prijete mi otmicom i silovanjem
• Mesić: Neugodno sam zatečen i iznenađen odlukom da se iz Ureda predsjednice ukloni bista Josipa Broza Tita

Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Naravno da Bijedna Naša nije Austrija – u kojoj također odjekuje korupcijska afera na najvišoj državnoj razini, zaključena hitnom kancelarskom smjenom – odnosno da premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nije kancelar i lider Narodne stranke (ÖVP) Sebastian Kurz („Moja zemlja mi je važnija od mene samoga, odlazim da bih spriječio kaos“), pa se na moralno pitanje ostavke gleda dijametralno različito. Kurz europejski jer mu je domovina na djelu „važnija od mene samoga“, a Plenković balkanski jer mu je „vječna nam i jedina Hrvatska“ (sic transit, Franjo Tuđman) „važna“ isključivo kao ukrasna sintagma populističkih filipika o stranačkim i državnim tzv. svečanim prigodama. Dok je tih koji će „glasati i za tovara, ako je u HDZ-u“ – kako pred tv-okom hrabro zbori veselo društvance pod murvom, uz pivicu, za ljetna zvizdana u pasivnom seocu Dalmatinske zagore – šef denver plave ZNA SE opcije, jedine od cca 170 registriranih političkih stranaka u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj pravomoćno osuđene za pljačkanje vlastitog naroda nema kurzovski osjećaj političke/moralne odgovornosti 

Marijan Vogrinec

„Ne može se krivnja tolike iznose novca svaliti na jednu osobu“, ustvrdio je predsjednik SDP-a Peđa Grbin u povodu presude Vrhovnog suda RH kojom je bivšem predsjedniku HDZ-a i premijeru Ivi Sanaderu smanjena kazna u kriminalnom slučaju Fimi media s osam na sedam godina zatvora (zdravstveni razlozi, sic transit), a HDZ-u je kao pravnoj osobi potvrđena kazna od 3,5 milijuna kuna te mora vratiti u državni proračun 14 milijuna nezakonito stečenih kuna. „Riječ je o desetcima milijuna kuna koji su oteti građanima da bi se netko obogatio, nezakonito financirao svoje političke aktivnosti, kampanje i pobjedu na izborima. Izbori su građanima ukradeni njihovim novcem i za to se cijena mora platiti, a to mora biti i politička cijena. Bijega više nema. Za korupciju, otimačinu, pljačku… odgovoran je i kriv HDZ. Hrvatski građani su sada saznali da to doista jest tako.“

Naravno da Bijedna Naša nije Austrija – u kojoj također odjekuje korupcijska afera na najvišoj državnoj razini, zaključena hitnom kancelarskom smjenom – odnosno da premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nije kancelar i lider Narodne stranke (ÖVP) Sebastian Kurz („Moja zemlja mi je važnija od mene samoga, odlazim da bih spriječio kaos“), pa se na moralno pitanje ostavke gleda dijametralno različito. Kurz europejski jer mu je domovina na djelu „važnija od mene samoga“, a Plenković balkanski jer mu je „vječna nam i jedina Hrvatska“ (sic transit, Franjo Tuđman) „važna“ isključivo kao ukrasna sintagma populističkih filipika o stranačkim i državnim tzv. svečanim prigodama. Dok je tih koji će „glasati i za tovara, ako je u HDZ-u“ – kako pred tv-okom hrabro zbori veselo društvance pod murvom, uz pivicu, za ljetna zvizdana u pasivnom seocu Dalmatinske zagore – šef denver plave ZNA SE opcije, jedine od cca 170 registriranih političkih stranaka u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj pravomoćno osuđene za pljačkanje vlastitog naroda nema kurzovski osjećaj političke/moralne odgovornosti. Prema svojoj zemlji, ali i dužnostima što ih obnaša u državi i stranci.

Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Dapače, pravi se grbavim. Unatoč notornoj činjenici da je naslijedio neke Sanaderove najbliže suradnike i još im marljivo podmazao karijere – npr. instalirao je Gordana Jandrokovića (gorljiva podobnika svih stranačkih šefova) na mjesto predsjednika Hrvatskog sabora, a Branka „crna torba“ Bačića za vođu Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru – usudi se energično distancirati od mlinskog kamena korupcije i inog kriminala o stranačkom vratu „prije moga dolaska na čelo HDZ-a 2016. godine“. Nije istina da se Plenković može/smije distancirati od političkih posljedica HDZ-ovog s razlogom imagea stranke „kradeze“, koji ga godinama krasi u javnosti i među oporbenim političarima. Stranačka struktura HDZ-a i upravljačka u državi – od mjesnog odbora do zastupničkih klupa i vlade, od ministarstava, agencija, državnih poduzeća do znanstvenih, kulturno-umjetničkih, sportskih i inih organizacija upravo vrve pouzdanicima što su se kameleonski održali na utjecajnim mjestima i unosnim apanažama od Sanaderova kradeze razdoblja 2004.-2009. godine do danas. Nije, je li, moguće da – recimo Jandroković i Bačić – baš ništa nisu znali o karakteru  tzv. sanaderizma i ništa vidjeli u tome kako je miljenik europskih lidera (potekao iz skromne, siromašne višečlane obitelji) bio naprasno izrastao u bogatuna čija je (ne)pokretna imovina zapasala vrijednosti od kojih boli glava. Kasnije se – na suđenju nakon uhićenja u bijegu iz RH – pokazao enorman raskorak između legalnih prihoda i vrijednosti imovine.

„Crni“ novac u HDZ-ovom sefu

Mediji su svojedobno zabilježili i navodnu pouku „dragoga Ive“ oktroiranoj si nasljednici u stranci i vladi Jadranki Kosor: „Jadranka, zapamti, izbori se dobivaju s trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola“. Kad su pak ona i Branko Bačić zatekli u stranačkom sefu – nakon Sanaderova misterioznog nestanka s političke sene, pa ubrzo i iz države, jer mu je jamačno netko došapnuo kako mu slijedi uhićenje – navodno 300.000 kuna nepoznata porijekla, najprije su nekoliko mjeseci mudrovali što i kako s tolikim novcem, a na kraju je strah učinio svoje: Bačić je navodno u crnoj torbi odnio lovu u DORH… U kriminalnom slučaju Fimi media, je li, koji se desetak godina povlači po sudskim ladicama da bi Vrhovni sud RH okončao trakavicu – pod predsjedanjem v.d. predsjednika Marina Mrčele, HDZ-ovoga gubitnika DSV-ovog drugoga pozivnog kruga – samo dva dana po izboru Milanovićevog kandidata Radoslava Dobronića (sudca Trgovačkog suda u Zagrebu) na mjesto predsjednika tog suda umjesto Đure Sesse kojemu je u srpnju bio istekao mandat.

Dakako da se „ne radi“ (!?) o osveti HDZ-u budući da je Vrhovni sud RH u raspravi o kandidatima za svog predsjednika podržao Mrčelu te su za Dobronića bila samo četvorica sudaca kao što se – još manje, je li – radi o tomu da je Dobronićev izbor „dokaz kako HDZ nema političku kontrolu nad hrvatskim pravosuđem“. Da ima, ne bi potvrdio kaznu denver plavoj ZNA SE opciji kao pravnoj osobi? Malo sutra. Dokaze o tom enormnom korupcijsko-političkom kriminalu u koji je izravno upleten premijer i šef HDZ-a s buljukom desnih ruku sve odreda sa stranačkim iskaznicama ni bog niti vrag nisu mogli preskočiti, zanemariti ili bagatelizirati, a trenutak u kojemu je Vrhovni sud RH potvrdio HDZ-u prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu jest indikativan. U svakom smislu. Tako da ni Andreju Plenkoviću nije ostalo ni centimetra za uzmak – do li priznati sudski pravorijek i platiti kaznu – a pokušaj presijecanja pupčane vrpce sadašnjeg tzv. light HDZ-a i Plenkovićeve vladajuće momčadi s HDZ-om do 2016. godine smiješno je i neozbiljno za „europejca“ koji neizostavno ističe kontinuitet svoje stranačke politike i prakse s HDZ-om tzv. prvoga hrvatskog predsjednika i osnivača stranke Franje Tuđmana. Kakav je to vjerodostojan „državotvorni“ mozaik iz kojega su iščupane Sanaderove kockice, „državotvorna“ kralježnica kojoj nedostaju neki središnji članci? Pa malo ima HDZ-a, pa ga onda godinama nema jer ga glumataju neki „pojedinci“, Sanader i kleptomanska družba dok članstvo „spava“, pa ga opet ima s Plenkovićem, treba mu vjerovati i držati na vlasti dok je svijeta i vijeka? Budalaština na entu, ali…

Andrej Plenković, je li, nije Ivo Sanader – nitko ga ne sumnjiči za osobno bogaćenje lopovlukom, pa je tim čudnije da se toliko vrpolji i češe, ako već ne zbog tzv. sanaderizma u HDZ-u i društvu što ga nije mogao, znao ili želio iskorijeniti/smanjiti u pet godina premijerovanja i vođenja stranke – ali nije ni Sebastian Kurz kojemu je Austrija „važnija od mene samoga“. Peđa Grbin je svoju vrlo preciznu i točnu dijagnozu poentirao retoričkim pitanjem kojemu se nema što ni dodati niti oduzeti: „Želimo li biti dio Europe ili želimo da korupcija postane životni stil kojim ćemo upravljati ovom državom?“ Međutim, društveno-politička zbílja upućuje na to kako je korupcija već odavno tzv. životni stil kojim se upravlja ovom državom. Sjeme iz bivše zajedničke 24-milijunske države je 1990-ih godina itekako uspješno posijano na „državotvornoj“ njivi tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, osobno ga je zalijevao i odnjegovao s buljukom suinteresnika novovjeki ‘rvacki tzv. Otac Domovine (vidi afere s rezidencijalnom vilom u Nazorovoj ulici u elitnom dijelu Zagreba, pa tajne devizne račune, etc.) što se kriminalnom pretvorbom (socijalističkog društvenog vlasništva u privatne džepove), ratnim profiterstvom, financijskim inženjeringom, pa nepotizmom, klijentelizmom, ortačkom ekonomijom, etc. raširilo poput korova pirike i ukorijenilo u cijelom društvu. Od vrha do dna.

Od tri desetljeća tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene (sic transit), HDZ je s kojekakvim političkim marginalcima/autsajderima na vlasti 23 godine (SDP sedam godina) i kao najveća, najbrojnija stranka je i najodgovorniji za karcinogeno tzv. stanje zdravlja Bijedne Naše. Sanaderovo doba, je li, kleptomanskih „pojedinaca“ – koje „nema veze s HDZ-om“, sic transit? – tek je vrlo vidljiva epizoda u kontinuitetu, zapravo, nacionalne veleizdaje „državotvoraca“ i „domoljuba“. Odreda enormno obogaćenih skorojevića na pozicijama vlasti i moć, i koji su politički unosno unovčili „nacionalnu svijest“ i neodgovorno vodili zemlju u vražju mater. Većina ih prije rata nije imala za platiti prijateljima rundu pića u seoskoj birtiji.

Nakon što je oružje utihnulo, a hrvatstvo i stranačke iskaznice – zna se koje, ne svaka i ne sve – postali ključni, važniji od pameti, znanja, iskustva, izobrazbe, sposobnosti i rezultata rada, prekonoć su neki bivši birtijski harmonikaši, vozači kamiona/autobusa, instalateri centralnoga grijanja, seoski liječnici, sitni obrtnici, poslovođe u trgovini, konobari, emigranti, legionari stranih vojski, prebjezi iz JNA, čak osuđeni kriminalci, etc. osvanuli kao hrvatski šeici, vlasnici luksuznih nekretnina na elitnim lokacijama, tvornica i cijelih industrija, hotela, lovišta, velikih poljoprivrednih površina, prijevozničkih tvrtki, turističkih kompleksa i agencija, direktori državnih (monopolnih) poduzeća, ministri, konzuli, veleposlanici, članovi uprava i nadzornih odbora tvrtki u bescjenje prodanih strancima, „doživotni“ (uglavnom HDZ-ovi) šefovi braniteljskih (na popisu cca 1300!?) udruga, sportskih društava i saveza, etc. Milijarde nečega – nisu uvijek samo kune posrijedi – u vrzinom su kolu u koje javno oko nema pristup. Niti će imati, ma što Plenković kazao.

„Dragi Ivo“ u prdekani

Koruptivna je hobotnica zapasala gospodarski, društveno i moralno, je li, posrnulu tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu tako da su („lova vrti, gdje burgija neće“!?) klijentelizam, nepotizam i politička ucjena (aktualan kutinski slučaj je karakteristična kapljica u tomu ‘rvackom oceanu) ne samo tzv. stil života koji je nametnuo vladajući politički tzv. mainstream kao raison d’être „državotvornosti“, pa se Sanader samo prilagodio struji – s kim si, takav si, logično – nego jamačno i način preživljavanja u etatu suštinski poremećenih vrijednosti. Ne talasaj, ako želiš da ti koliko-toliko bude dobro. To su odavno shvatili denver plavi „domoljubi“ koji bi sada – da je čista obraza i morala usisana s majčinim mlijekom – s ostavkama u rukama stajali u redu deseterostruko duljem od najduljega svojedobno za crni kruh ili u jeku akcije cijepljenja protiv zaraze virusom SARS-CoV-2. Na čelu s Jandrokovićem, Bačićem i takvima koji su frenetično pljeskali „dragom Ivi“ iz prvog reda kada je predizborno grmio kako dugoprstići inficirani korupcijom „od danas više neće mirno spavati“. Sic transit.

Photo: Borna Filic/PIXSELL

Kad ono… „Dragi Ivo“ u prdekani, osramoćen preko svake mjere i ljudski i politički, navodno i jako narušena zdravlja te mu krivosuđe milostivo smanjuje kaznu i pušta u toplice gdje običan smrtnik neće biti pripušten tek tako, ako nije Tomislav Merčep ili bivši HDZ-ov premijer, a  Bačić i Jandroković i takvi – na visokim pozicijama vlasti, moći i apanaža iz siromaškog džepa poreznih obveznika – besramno glumataju tri japanska mudra majmuna. Ništa nisu vidjeli, ništa čuli i ništa zborili dok su tikve sadili s Ivom Sanaderom. Postoje vrlo uvjerljivi medijski dokazi o tomu tko su bili Sanaderovi ljudi od povjerenja što gledaju boga u njemu, na kojim visokim pozicijama u stranci i državi, što su govorili i kako su se ponašali, pa nije čuditi se posprdnim nadimcima likovima koje javnost uspoređuje s političkim kameleonima, prodanim dušama, ljudima bez savjesti, srebroljupcima, ulizicama… Bivša novinarka Mirjana Hrga, kraće vrijeme na mjestu savjetnice tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, po odlasku s Pantovčaka gotovo je s gađenjem govorila o svim tim jadnim karakterima što ih je susretala kako se muvaju po tzv. visokoj politici: „Zašto si ljudi s funkcijama daju na važnosti, zašto misle da su važniji nego prije, zašto im godi da ih ljudi salijeću, zašto se guraju u kadar, zašto se dodvoravaju nadređenima kada ne govoreći istinu čine štetu i njima i društvu… Činilo mi se kao da gotovo svi gledaju i čuvaju samo sebe, uz vrijedne i radišne iznimke“. Nedostojni ljudi, karijeristi na odgovornim političkim i državnim poslovima i prije i poslije Sanadera?

„Neki ljudi koji su tada bili u HDZ-u“, ustvrdio je SDP-ov Grbin u povodu HDZ-Plenkovićeva pepeloposipačkog tzv. uvjetovanog refleksa, „i danas su na visokim položajima, poput Gordana Jandrokovića i Branka Bačića. Ljudi koji su mogli i morali znati što se događa danas se prave da to s njima nema nikakve veze. To je sramotno, kao i praviti se da ovo nema nikakve veze s današnjom Hrvatskom. Za tako teško kazneno djelo politička cijena mora biti odlazak s političke scene. HDZ je stvorio koruptivni model upravljanja Hrvatskom koji priječi da idemo naprijed.“

Plenkovićevo agresivno, arogantno, krajnje uvredljivo, neprihvatljivo i politički nekontrolirano reagiranje iz prve („tiranin, despot, nedemokrat“) na Grbinove komentare, ali i izjave najvidljivijih oponenata iz platforme Možemo! te Domovinskog pokreta, Mosta, etc. svelo se na inat bez presedana: „Nema ostavki, nema isprike narodu, nema izvanrednih parlamentarnih izbora! Legalisti smo, poštujemo sudsku odluku i platit ćemo dosuđenu novčanu kaznu. Onaj tko je odgovoran za to neka i odgovara. Ja kao predsjednik stranke, demokratski izabran dva puta, 2016. i 2020., dva puta demokratski pobijedio na izborima svu ovu oporbu koja sada histerizira, ne kanim izgovarati rečenice isprike za grijehe nekog drugog u vrijeme kada ja osobno čak nisam ni bio član HDZ-a. To ne dolazi u obzir“. Budući da je Plenkovića očito jako i psihički uzdrmala cijela lavina kritika i podsjećanja na sve razloge/činjenice zbog kojih je HDZ prozvan u javnosti „kradezeom“, lopovskom, kriminalnom organizacijom, leglom korupcije (u prvom je mandatu pod pritiskom medija/javnosti bio smijenio zbog sumnji na nečasne/koruptivne, itsl. radnje čak tri četvrtine ministara, odreda iz HDZ-a, koje je osobno izabrao), strankom koja krade izbore i pljačka vlastiti narod…

Stoga se u jeku/žaru polemičkog šaketanja s oporbom, novinarima („Vi ste iz 24sata? Vaša kuća je najangažiranija u hajci, treba i to spomenuti. Nemojte misliti da se to ne čita i ne prati, i to nije od jučer, to traje“), pa i packama DORH-u radi obrane neobranjivog istu večer samopozvao u središnji tv-dnevnik režimske medijske tzv. javne kuće HRT-a, gdje je – prekidajući zastrašenog novinara Branka Nađvinskog u naručenim pitanjima – naširoko ponovio svoja stajališta s presice. I, da, kazao kako objavljivanje presude Vrhovnog suda RH – kojemu je u petak saborska tzv. stabilna većina napokon izabrala Milanovićeva kandidata Radovana Dobronića za predsjednika – te vladina intervencija u cijeni benzina nisu ni u kakvoj vezi, odnosno da HDZ time ne odvraća javnu pozornost od pravomoćne presude toj stranci. Koliko je vrag uistinu odnio šalu i koliko je stvar uistinu važna glavnom upravljačkom operativcu u državi, pa je jako zabrinut time što politička oporba uzbunjuje javnost korupcijskim krimenom „najljućih bojovnika protiv korupcije“ (sic transit), dokazuje i to da je HTV-ovo „Otvoreno“ smjesta upregnuto u popravljanje štete.

Sat Plenkoviću niz dlaku

Jedna od „zvijezda“ režimskog novinarstva na HRT-u Zrinka Grancarić (uz Mislava Togonala, Damira Smrtića, Branka Nađvinskog, Branimira Farkaša, Petra Vlahova, etc.) dobila je konstruirati u „Otvorenom“ baš isti taj zaključak: „HDZ je platio cijenu za Sanadera gubitkom izbora 2011. godine, jednomjesečni državni led sada na cijene benzina nema veze s presudom Vrhovnog suda RH, a oporba je politički eunuh: SDP više gotovo i ne postoji, platforma Možemo! se nesposobnošću kompromitira u Zagrebu, a Domovinski pokret i Most su seoska liga u odnosu na Plenkovićev NBA“. Ista meta, isto rastojanje, puca se na sigurno, pa u „Otvorenom“ namjenski gostuju uvijek isti likovi s HDZ/HRT-ove liste analitičara kojima se o škakljivim temama neće ni slučajno omaknuti koji vladajućemu političkom tzv. mainstreamu disonantan ton. Ovog puta su novinarki Grancarić – a vidi vraga, na ista balvan-pitanja iz Plenkovićeva oka, ključna i na presici i u intervjuu kolegi joj Nađvinskom – odgovarali praktično uništa komunikologinja (profesorica emeritus) Smiljana Leinert-Novosel, dubrovački politolog Pero Maldini, komunikacijski stručnjak Krešimir Macan (svojedobno Plenkovićev savjetnik) te Damir Jugo, dekan Visoke škole za komunikacijski menadžment Edward Bernays.

U sat vremena tzv. rasprave niz dlaku, bez ijednoga gosta čiji kritički glas o Plenkovićevu reagiranju i presudi HDZ-u upečatljivije upravo odjekuje u medijskom/političkom prostoru, bez polemičkih iskri među gostima ili pak škakljivijih potpitanja voditeljice, „Otvoreno“ je režimski korektno odradilo naručeni posao. Naime, nema razloga za Plenković-HDZ-ovu ispriku za pljačkanje naroda u Sanaderovo doba ni za ostavke njegovih uzdanica i sada u vlasti niti za prijevremene parlamentarne izbore, HDZ je otplatio političku cijenu gubitkom izbora 2011. godine, a oporbene kritike su, je li, neumjesne i nepotrebne. One su „kritika već apsolviranoga“ i „podgrijana juha“, neće naškoditi ZNA SE opciji i cijela će se ta halabuka zaboraviti u sljedećih dva-tri dana, pa… Budući da HDZ jest na vlasti, a Plenković pak autoritativan gazda Banskih dvora i saborske tzv. stabilne većine – gdje su moralno kameleonstvo i političko uvlakaštvo sanaderovskog razdoblja i danas raison d’être opstanka na pozicijama moći i utjecaja – jamačno će tako i biti. Pa će i Grbinovo poentiranje na Plenkovićevo bagateliziranje HDZ-ovog koruptivnog krimena i protuoporbenu anatemu, ma koliko šef SDP-a bio u pravu, valjda ostati labuđi pjev ili doskočica kratkog daha: „U zemljama demokracije na koje se mi ugledamo, u ovim situacijama se raspisuju parlamentarni izbori. Gospodo iz HDZ-a, ako ste face i ako ste uvjereni da se ovo na vas neće odraziti, raspišite izbore pa neka građani odluče tko je kriv, a tko nije za milijune koji su im ukradeni“.