BiH – Paranoja političkih manipulatora i „titromuda“!
Povezani članci
Širom Bosne i Hercegovine čuju se neurotični „krici“ i vide se paranoični postupci čelnih državnih feudalaca, potom ministara, „direktora“ pravosudnih i drugih organa bitnih za stabilnost i funkcionisanje države. Kada čovjek trezveno razmisli o svemu, može doći u nedoumicu – da li sanja seosku pozorišnu predstavu, atmosferu sa seoskih vašara ili bircus kabadahija -pijanaca u zabitoj balkanskoj krčmi, iliti se zaista oko njega zbiva društveni košmar, koji vladajući manipulatori nazivaju politikom i još demokracijom.
Bakir Izetbegović, nije poznato da li kao član Predsjedništva BiH, „direktor“ SDA, ili umišljena feudalno-totalitarna veličina, (njesvjesna prolaznosti oba pomenuta atributa), poput Staljina, na „srednjak“ građanke SAD-a, naređuje policijske „troture“. Dama nije znala da je u zatamnjenoj limuzini, njegovo visočanstvo –„ pretstolonaslednik“ Bakir. Šta bi bilo da je neki drski Amerikanac prema toj limuzini uperio eventualno „organ za reprodukciju“!? Bog bi ga znao, možda bi se to – od strane dijela vlasti – kvalifikovalo kao teroristički akt na feudaalne vrednoste BiH!? Tada bi sigurno bilo posla i za pravosudne (re)akcije!?
A pravosuđe?
Sudeći po „taze“ polemici čestitog ministra Dragana Mektića i revnosne prve tužiteljice BiH Gordane Tadić, pravosuđe brine „velikačku“ brigu za političko stanje u BiH. Nakon što je citirao metaforičke aluzije izvjesnog advokata, da je i zgrada Tužilaštva BiH „puna korupcije i kriminala“, te da i nju (zgradu o.a.) treba srušiti, tužiteljka Tadić se zapitala: „Šta to znači? Pobiti nas“? Pa dovesti nove tužioce, koji će raditi za ministra Mektića.“ Ovo „zapitkivanje“ je po uzoru na silogizme grčkih sofista. Riječ je o ambivalentnim tvrdnjma, s kojima se sve može potvrđivati i negirati. To su poruke koje zbunjuju i pismene, a o onim drugima, suvišno je i govoriti. Takve silogizme koriste pravosudni funkcioneri samo u društvima koja imaju manipulatorske (silogističke) zakonske norme.
Tužiteljica Tadić je ustvrdila da je ministar Mektić imao dogovor s bivšim tužiocem Goranom Salihovićem „ da ga glavni tužilac ne napada, a on će držati njegove prijave u ladici“. Potom „biser“ tužiteljke: „Mnogi politički problemi prebijaju se i u Tužilaštvu BiH. Smatram da je najvažnije da održimo mir i stabilnost“. S obzirom da je u nastupu istakla da će Mektić „morati objasniti u Tužilaštvu BiH „zašto je BiH razvaljena“, valjda se podrazumjeva da je „najvažnije da održimo mir i stabilnost“ u BiH!
U istom danu Milorad Dodik „riče“ na glavnog revizora RS Duška Šnjegotu, jer „dovodi javnost u zabludu“. Ustvari, opet sofistički silogizam, jer je čestiti Šnjegota javnosti samo rekao istinu kako vlasti RS-a, koje personalizira Dodik i Željka Cvijanović, friziraju budžetske rashode. Ali, istina je za BiH političare i njihove „titromude“, suvišna i problematična. To je stav svih vladajućih političkih mafijaša širom BiH, a ne samo pomenutog dueta.
Reakcije na samo tri pomenuta svježija „incidenta“ zaista pokazuju da je „BiH razvaljena“. Vodeći siledžije-političari i stranke su od BiH napravili najkorumiraniju, najkriminalniju, najbjedniju i po mnogim drugim parametrima najgoru državu u Evropi. Zbog toga su zabrinute čak i afričke agencije, koje nas proglašavaju najsiromašnijom zemljom na kontinentu.
One koji ukazuju na te probleme, posebno njihove uzroke, bahate političke klike i njihovi satrapi na svim nivoima u BiH, pokušavaju satanizirati, sankcionirati i eliminirati. Pri tome, politički manipulatori pokazuju neurotičnost do paranoičnih razmjera. Prijete policijom, narodom, strankom, institucijama… U svojim obrazloženjima i najavama sankcija, ili akcija za zaštitu kriminala i korupcije i drugih oblika nezakonitosti i neljudskosti, pokazuju da je za njih normativni poredak države „dim od genitalija“. Oni nasilnički koriste samo dio „poretka“ za pljačkanje građana i naroda, te da „začepe gubice“, kako to među sobom govore, onima koji ukazuju ili pokušavaju ukazati na uzroke problema. Verbalni delikt je ponovo na sceni. Ali, nije više samoupravni i komunistički, već nacionalsocijalistički. Taj delikt važi samo za „našu, višu rasu“.
Dodik više ne krije da je on apsolutno vrhovna institucija RS-a. Skupština, da. Tužilaštvo, da. Sud, da. Vlada,da. Pravobranilaštvo, da… Čovjek je umišljen do paranoičnih razmjera. Najavljuje smjenu cijelog vrha entitetske institucije (Revizije RS-a). Tako su se u novijoj historiji mogli samo ponašati Hiter i Staljin, potom Idi Amin, Mobutu Sese Seko, Milošević, Tuđman… Gdje je pojedinac veći od institucije riječ je o diktaturi, totalitarizmu, fašizmu…, a ne o demokraciji ni u rudimentu.
Političko nasilje, a ne demokracija i demokratski dijalog, naša je svakidašnjica. (Ne)svjesno to u svom nastupu ilustrira i glavna tužiteljka Gordana Tadić. Ona priznaje da se „mnogi politički problemi prebijaju i u Tužilaštvu BiH.“ To je „ašićare“ priznanje da je Tužilaštvo BiH odavno politička tvorevina i institucija, a tu konstataciju „snažno podupire“ i njena tvrdnja da su Mektić i Salihović imali tal o „nenapadanju“. Dvije temeljne državne institucije koje se trebaju boriti protiv kriminala i korupcije, po tvrdnjama glavne tužiteljice, bile su u službi pojedinaca! Hoće li te osobe procesuirati? Nadalje, nemušta je i njena tvrdnja da je za Tužilaštvo, „najvažnije da održimo mir i stabilnost“. Miru i stabilnosti države Tužiteljstvo doprinosi sankcioniranjem svih oblika i vidova nezakonitosti, a ne „prebijanjem političkih problema u Tužilaštvu BiH“. To „prebijanje“ neodoljivo podsjeća na praksu zaštite političkih moćnika, kako se ne bi „bihuzurili“ (uznemiravali o.a.) potlačeni građani. Osim toga, ako će – pored Predsjedništva BiH (tri roga u vreći), parlamenata, vlada i drugih satrapskih institucija glavnih stranačkih feudalaca – mir i stabilnost čuvati samo Tužiteljstvo BiH, bolje je da ga ne čuva na dosadašnji način. Jerbo, niko u BH ne spori da kriminal i krupcija ima zabrinjavajuće razmjere, a sankcija za kriminalce i korupcionaše nema. „Tužibabe“ nas godinama ubjeđuju da rade na tome, a ništa značajnije da urade.
O Bakiru Izetbegoviću je skoro suvišno trošiti riječi. Nakon mnogih gafova, ima se dojam da čovjek ne zna ni kuda je pošao, ni gdje je došao u političkim lutanjima. A što se tiče, „srednjaka“ – s obzirom na privatiziranje javnih sredstava- možda je dama pomislila da se u „mrkoj“ limuzini vozi supruga nekog političara, pa je pokazala srednjak zbog ljubomore. Gluho bilo.
Bez obzira na sumornu političku stvarnost, nade ima. „Led“ koji je „pokrivao“ ogromne razmjere korupcije i kriminala u BiH, očito „puca“. Počelo je prepucavanje najodgovornijih za red i zakonitost u državi. Valjda je i za građane vrijeme da se u tom prepucavanju opredijele za one koji traže da se kriminal i korupcija, kao rak- rana koja „urušava BiH“, sankcionira u skladu sa zakonima, a ne po političkim uputama nacionalsocijalističkih vođa. Oni i njihovi „titromudi“ osjećaju da „led“ puca, a vremena su „vunena“, odnosno predizborna. Zato su počeli da viču, „riču“ i urliču do paranoičnih razmjera. Zato smo ponekad u nedoumici – da li sanjamo seosku pozorišnu predstavu, vašar, bircus ili realo živimo u političkom ludilu, koje podsjeća na pozorište, vašar, bircus…?