Beznađe i bezkanađe

Povezani članci

• Čuvaj se, Bosno, stiže ti Evropa!
• Nikola Kovačević: Da li znamo ko smo mi?
• Revolucija i kvazirevolucija
• Zašto je važno da rušitelji ne vladaju gradovima koje su srušili
• Zlatna zvijezda Šejtanićima
• Novi Zakon o radu ubit će ostatke radničkih prava i volje za radom

Ima li podesnije osobe za dolazak na vlast u Republici Hrvatskoj od majke koja ni rođenom djetetu ne ulijeva nadu, ali se nada da će izgubiti i svaku Kanadu, i koja osim beznađa nudi još samo bezkanađe?

Piše: Predrag Lucić

Ove su nedjelje spolni život u Republici Hrvatskoj svojim prosvjetiteljskim djelovanjem obogatili misionari pristigli iz daleke Kanade, don Damir Stojić i gospođa Ruža Tomašić, općeći ovdašnje općinstvo u zdrav mozak.

Don Stojić se ukazao na tri stranice Večernjeg lista da sjebanom pučanstvu koje, po njegovim riječima, »nikada nije bilo nezadovoljnije svojim seksualnim životom« propiše pirotehnički lijek za sve nagomilane frustracije. »Katolička teologija tijela tempirana je bomba u pozitivnom smislu koja treba samo eksplodirati. Gdje god eksplodira, ljudi se njome zaraze«, prasnuo je studentski kapelan, progovorivši o obećanoj katoličkoj seksualnosti leksikom natoličkog kaplara kojemu se na palubi nosača aviona priviđaju anđeli na mlazni pogon dok on samozadovoljno kontemplira o ljubavi kao o biološkom oružju za masovno uništavanje, nakon čijeg aktiviranja slijede epidemije kuge, antraksa, velikih boginja i ostalih bolesti.

»Nauk Crkve o seksualnosti je kao lav. Samo ga treba pustiti iz kaveza da se bori za sebe«, tresnuo je potom don Stojić u zvjeronaučnom zanosu svojemu, budeći u frustriranoj pastvi nadu da će uskoro svanuti taj žuđeni Udni Dan kada će lav nalik onome sa špice »Metro-Goldwyn-Mayerovih« filmova divljom rikom obznaniti da je crkveni nauk o spolnosti pušten na slobodu i da više nema toga tko, milošću Božjom, neće najebati. Ozdravit će tada naprasno pod šapama i ostalim ekstremitetima katoličkog lava svi oboljeli od sindroma »Metno-Goldun-Maher« nad kojima se don Stojić zgraža govoreći: »Ja sam živio u Washingtonu. Nema nigdje toliko kondoma kao u gradu Washingtonu, a tamo je situacija porazna. Što se događa s kondomima? Ljudi dobivaju spolno prenosive bolesti, tu su i neželjene trudnoće, i to ne zato što su krivo stavili kondom, nego zato što su se upuštali u neprirodno ili nemoralno ponašanje. Točka.«

Prisilno ozdravljenje – dočim Crkva oslobodi lava koji će ljude učas naučiti s kim se, kada i zašto spava – slijedi i spolnim grešnicima među čijim grijesima studentski kapelan, pozivajući se na Tomu Akvinskog, uviđa ključnu teološku razliku: »Kad momak i cura spavaju prije braka, to je prirodni grijeh, ali dva momka – to je protuprirodni grijeh. To je neuredna sklonost.« Od zdravlja će se pucati i tucati ne baš na Zemlji koliko na Nebu, i to upravo onako kao što don Stojić već neko vrijeme obećava u svojim propovijedima: »A kad dođemo u Nebo, zemaljski brak će uminuti. Isus je rekao: ‘Nit se udavaju, nit se žene.’ A zašto? Je l’ to znači da je brak loš? Ne, ima nešto bolje, a to je sjedinjenje s Bogom, gdje Bog će nas prožimat. Ivan Pavao Drugi usudi se reć’: ‘Bog će nas penetrirat!’«

Onima što žudno čekaju da penetracija iz svećenikovih usta dođe do Božjih ušiju i da Gospodin potom na nebeskim madracima svaku stvar – kako ovu, tako i onu – stavi na svoje mjesto i svakome ga smjesti prema zaslugama, ipak slijedi i nagrada na ovom svijetu. A ta nagrada je – kako smo s HTV-a čuli istoga dana kad se don Stojić raspojasao u Večernjaku – dolazak Ruže Tomašić na vlast u Republici Hrvatskoj.

Kako će to izgledati, pokušala nam je predočiti misionarka Tomašić as herself: »Mene smeta pravo na pobačaj u Hrvatskoj. Kad dođem na vlast, pokrenut ću inicijativu protiv pobačaja. Treba informirati ljude da pobačaj nije kontracepcija. Ženama treba pomoći, a ne ih poticati na pobačaj. Vjerujem da će taj prijedlog naići na odobrenje javnosti i HDZ-a. Kad žena ima spolnu bolest, onda se oboje liječe, ali kad žena želi ubiti dijete, onda se muškarca ništa ne pita.«

Kao što smo čuli i vidjeli, gospođa Tomašić živi u uvjerenju da su ljudi u Hrvatskoj toliko neuki i neinformirani pa da misle da je abortus sredstvo za kontracepciju, ravno onim kondomima koji su svećenika Stojića zaskakali svuda po Washingtonu. I onda će ih ona – tako zaostale i zatucane za kakve ih već drži – prosvijetliti i educirati zabranom takve »kontracepcije«.

Ima li ikakvog smisla Ruži Tomašić – koja u istu ravan stavlja endemski sifilis i abortus – objašnjavati da ljudski život nije spolna bolest, iako se dokazano širi spolnim putem? Ima li ikakvog smisla tako bešćutnoj osobi objašnjavati da se žene ne odlučuju na pobačaj zato što – kako ona tvrdi – »žele ubiti dijete«?

I ima li bolje reklamne kampanje za dovođenje Ruže Tomašić na vlast u zemlji Hrvatskoj od onoga što je sama rekla u emisiji »Nedjeljom u 2«: da njezin sin napušta Hrvatsku i posao u Hrvatskoj vojsci, te da trbuhom za kruhom odlazi u Kanadu, a da se ona majčinski nada kako će se dijete tamo razočarati i ipak vratiti u domovinu? Ima li podesnije osobe za vladanje u Republici Hrvatskoj od majke koja ni rođenom djetetu ne ulijeva nadu, ali se nada da će izgubiti i svaku Kanadu, i koja osim beznađa nudi još samo bezkanađe? I ima li jasnijeg izbornog programa za pretvaranje Hrvatske u zemlju obećanog života od prijetnje da će se djeca pod Tomašićkinom vlašću rađati prisilno?

novilist.hr