Besima Borić: Hoće li žene same sebe urušiti?

Povezani članci

• SPREM’TE SE, SPREM’TE USTAŠE I ČETNICI
• Otvorena pitanja Plenkoviću: Otkrijte javnosti dokumente koji će pokazati je li Vlada u Zagrebu suučesnik kriminala u Aluminiju!
• ZLATKO JELISAVAC: KAD ZVONE LAŽNA ZVONA
• Je li Čovićeva ulična desnica još jednom oskrnavila Partizansko groblje?
• Enver Kazaz: IZETBEGOVIĆ I ČOVIĆ – GROBARI SVOJIH ETNOPOLITIKA
• Ni HDZ, ni Hrvatska!

Tako to mi radimo. Mi žene. Što da se ja borim za nju kad je meni dobro, a i na dobroj sam poziciji, ne njenom zaslugom nego svojim kapacitetima i sposobnostima.

Prođe i Osmi mart. Bijaše raznih događaja. Najprije, neopisiva saobraćajna gužva u gradu, koju nisam razumjela, utorak, radni dan, usred dana…Kaže taksista, vi ste žene krive jer je danas vaš praznik. Pa? Kaže, jutros vozio dvije gospođe koje su gunđale što danas moraju na posao! Popodne me sin pitao da li je u redu što su žene u budžetskim institucijama radile pola radnog vremena i što su u školama skraćeni časovi? Razmišljala sam šta da mu odgovorim. Prvo sam bila iznenađena, pa potom pomislila da se društvo napokon posvetilo pitanjima i problemima žena i na ovaj način to pokazuje, ali sve se to ubrzo razbilo.

Vidim da mi žene uglavnom na društvenim mrežama plasiramo slike sa cvijećem, osmjehe uz drugove, muževe sa obaveznim cvjetićem između, fotke sa druženja iz restorana itd.

Ali, na sreću ima i drugačijih. Fascinirala me slika na kojoj smo svi vidjeli kako su Olovljani i Olovljanke, zajedno sa svojim komšijama iz okolnih mjesta, mirnom šetnjom odali poštu svojoj svirepo ubijenoj Ameli Đogić. Svaka čast za ideju da se i na ovakav način obilježi Dan žena, da se pošalje poruka protiv nasilja snažnija od bilo koje druge priče i pisanog materijala. Dakle, doprlo je do svijesti! Nema dalje. Kao što su napisale žene u povorci za Dan žena u Zagrebu:»Ženama je dosta». Ili naše Cure povorkom i porukom «Neću cvijet, hoću pravdu» ili SOC porukom 50%-50% ili Žene ženama: Nismo same – Ne privilegija nego pravda!

Međutim, izgleda da je i muškarcima dosta! I na njihov način i nekim ženama. Ne mogu nego baš tako da protumačim prijedloge Radne grupe za izmjenu Izbornog zakona BIH koji se ovih dana privodi kraju, spreman za parlamentarnu proceduru. Zanimljivo je kako se Radna grupa nije mogla dogovoriti oko bitnih pitanja koje treba riješiti i implementirati, kao što je pitanje Mostara, Odluke Sejdić-Finci i mnoga druga, ali su se zato u trenu usaglasili oko prijedloga koji imaju jedan jedini cilj, a to je smanjiti broj žena izabranih u zakonodavna tijela! Oko toga, izgleda, nije bilo razmimoilaženja jer njima je dosta i žena i zadatog redoslijeda na listama. Postojeći Zakon je obavezao stranke da poštuju pravilo 4.19.koje podrazumijeva ravnomjeran raspored muškaraca i žena ili pravilo zastupljenosti manje zastupljenog spola. Mnoge stranke su ranije više, ali i danas imaju probleme sa ovim pravilom jer nemaju dovoljno »kvalitetnih žena». Kvalitetnih muškaraca, naravno, imaju viška. Nepoštivanje pravila donosi propisane kazne od strane Izborne komisije, pa tako «zbog žena»otpadaju neki muškarci što stvara probleme u odnosima u stranci. A osim toga, kako su liste otvorene, događa se da neke žene brojem glasova preskoče muškarce na listi i tako im dodatno stvaraju nelagodu. I animozitet, naravno. O izbornom inžinjeringu, da ne govorim.

E, treba to sve mijenjati. Najbolje izmjenom Izbornog zakona. I najbolje da prijedlog da žena. I najbolje da sve to proglasimo samo tehničkim izmjenama zakona. I najbolje da to objasnimo kako je neke žena stid da budu dio kvote jer one su čudo i one znaju kako to treba. A druge žene treba da je stid što ne znaju kako to treba. I neka ih je stid što hoće rezervirana mjesta. I neka ih je stid što se sve ove godine bore da ih bude više u političkom životu, više na listama, više na funkcijama, više na radnim mjestima, što se bore protiv nasilja , za porodiljske nadoknade, svoju djecu. Zašto, kad nisu sposobne da se izbore za to. Kad im za to trebaju kvote. Sramota, nema šta. Prosto me stid što svoj radni i politički vijek potroših u borbi za bolju poziciju žena , za ravnopravnost spolova. I čemu sve to kad jedna Radna grupa, čitaj parlamentarna većina, jednim svojim potezom može izbrisati sav taj ženski trud i dostignuća sve ove godine!?

Sreća da predadosmo aplikaciju za EU, a tamo, u tom bijelom svijetu standard je najmanje 40% manje zastupljenog spola, pa naša Radna grupa se ne usudi predložiti smanjenje kvote. Šteta. Ali su zato brišući obavezujući raspored obesmislili kvotu i idu na ruku unutarstranačkim zatvorenim krugovima unutar kojih, obično, nema mjesta za žene. I nije im to bilo dovoljno, nego kao osigurač predlažu povećanje cenzusa za pomjeranje sa liste, tako da obesmisliše otvorene liste i mogućnost slobodnog izbora od strane glasača, a i mogućnost da neka žena brojem glasova pređe ispred svog stranačkog kolege.

Dakle, oba ova prijedloga čine «paket» koji konačno ima za cilj onemogućiti žene da budu izabrane, a što je još strašnije, urušavaju se dostignuća ženskog pokreta u koji je utkana i borba naših majki i naša borba, a po svemu sudeći, unaprijed obesmišljena i borba naših kćeri.

Vraćam se Danu žena. Bijaše svega, ali ne i snažnih reakcija na ove očite atake, osim pojedinačnih. Žene iz stranaka parlamentarne većine su pričale o svemu drugom, naravno bitnom, ali ne nađoše hrabrosti da vrisnu na prijedloge svoje kolegice, tačnije Radne grupe.

Pokušaje nekolicine da se to nametne kao glavni Zaključak osmomartovskih seansi prokomentiraše kao «one su iz opozicije»!

Tako to mi radimo. Mi žene. Što da se ja borim za nju kad je meni dobro, a i na dobroj sam poziciji, ne njenom zaslugom nego svojim kapacitetima i sposobnostima.

«Ustajte, vi zemaljsko roblje….!»

Besima Borić,
Političarka i aktivistica