Baretić: Inkvazija javnosti

Povezani članci

• Pred Crnom Gorom teška jesen sa Vladom bez mandata
• Koliko virusa?
• REKOM: Nedopustivo postupanje BIA prema aktivistima regionalnog pomirenja
• Palko i Ilonka
• Nikola Vučić: Studenti u nacionalističkom loncu
• Gdje si bio 2017?

Novinari i mediji opet su na tapetu. I kod dojučerašnje vlasti, i kod one odsutrašnje. Iznervirana Jadranka Kosor javila se uživo u program Hrvatskog radija, a iznervirani Radimir Čačić pred uključenim se kamerama i mikrofonima zgražao nad jednim sasvim primjerenim pitanjem novinarke RTL-a.

Kad bi netko išao tražiti dodirne točke Kosorove i Čačića, teško da bi našao dodirniju od ove: em su se oboje istoga dana našli pogođenima pričom o korupciji, em su oboje u svojim lekcijama za novinare spominjali isti slučaj – dodjelu četveromilijunskoga kredita “Croatia osiguranja” tvrtki “Coning”, nekad i Čačićevoj, samo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora. Okej, i vi vjerojatno, kao i ja, prvi put čujete da osiguravateljske tvrtke ikome daju kredite (mislili smo da je to rezervirano za banke, štedionice i one ćelave stričeke u crnim kožnim mantilima) pogotovo višemilijunske, pa još i uoči prilično izvjesnih izbora, ali to nije tema ove priče. Tema je pitanje: zašto još ljudi uopće čitaju novine, slušaju radio, gledaju televiziju i klikaju na internetske portale? Zašto im trebaju informacije kad, očito je, svi dobro znaju da smo mi novinari, donositelji i tumači informacija, sve redom lažljivci, plaćenici, jugokomunistički nostalgičari, srbofilski oficirski okot, masonerijski poslušnici, Titini isprdci i još štošta tome slično? (U toj menažeriji, uzgred, moj je osobni favorit – a pronašao sam ga u čitateljskim komentarima na više portala – “samozvani kvazinovinarčić”! Hej, nije to bilo lako posložiti u glavušici, pa još i shvatiti što si htio reći!)

Zašto, dakle, svi za sve krive novinare i medije, a svejedno ih i dalje prate?

Mazohizam?

Idiotizam?

Nešto treće?

Što?

Photo: Dino Stanin/PIXSELL (Ilustracija)Ako već i čitatelji i političari znaju da smo svi mi iz medija pogane prodane duše, zašto se onda uopće osvrću na nas, zašto nam pridaju ikakvu pažnju? Zašto se na nas ljute ako im je jasno da smo budalaši i nepismene neznalice na tko zna čijoj uzici, zašto samo ne odmahnu i odignoriraju nas? Zašto se, osim toga, itko uopće oglašava u medijima, ako su ti mediji toliko lažljivi i gadljivi?

Zašto ste, uostalom, i vi došli čak dovde s čitanjem ovoga teksta, ako dobro znate da meni do vašeg mišljenja nije stalo nimalo više negoli vama do moga? Mm?

Hajde, priznajte barem sami sebi, ne morate javno. Dočitali ste i izdržali dovde s namjerom da i meni i portalu, ako vam se sad prelije čaša, a samo što nije, skrešete u brk sve što vas tišti i što vam ide na živce dok shvaćate da ste u očajničkoj potrazi za bilo kakvim krivcem i kaznom, bilo kakvom katarzom ili barem vrećom za udaranje. Otkad postoje, mediji su krivi za sve. Da njih nema, ne bi bilo nik’kih problema, zar ne? Zar ne da bi svijet bio daleko bolji, čišći i mirniji kad ne bi bilo nik’kih medija i kad bi se svi ti čačići i kosorice, svi ti mamići i markovići, svi ti kerumi i bandići, pa i svi ti – da parafraziram ingenioznog izumitelja, junaka našeg doba – “samozvani kvaziforumašići” pribojavali, eventualno, jedino pobune kmetova?

Nacional.hr