BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Bombardiranje Banjaluke i Laktaša

Povezani članci

• Hrvatski Eldorado: plaće rastu, standard pada
• Velika Christiane Amanpour: Bosanci su i u ratu igrali nogomet, zaslužili su da se raduju
• Jeffrey Sachs: Američka je politika arogantna. Točka!
• „Smiješe“ li nam se nova „bespuća povijesne zbiljnosti“?
• Maneken krvoprolića
• Heni Erceg: Patriotske igre

Svjesno preuzimajući rizik da već zbog samog naslova ovog teksta u medijima pod kontrolom i u vlasništvu Željka Kopanje budem optužen za, štatijaznam, prizivanje „NATO udara na republičkosrpske svetinje“, ovom prilikom, što bi rekao Nisde Ljišku, s osobitim štovanjem bilježim da je jedan kriminalizirani i diktatorski režim definitivno podivljao! Stvarnu pozadinu medijske hajke nezabilježene na, inače novinarski zapuštenim, balkanskim prostorima što je „banjalučki goebelsi“ u elektronsko-printanim verzijama svakodnevno, od kraja prošle godine, provode protiv „60 minuta“, teško je u ovom momentu racionalno i pouzdano razotkriti.

Dobro, znamo da je u protekle četiri godine Milorad Dodik predsjednički lično u najmanje petnaestak navrata tužio FTV i novinare „60 minuta“ zbog našeg javnog dokazivanja i dokumentiranja drskog kriminala mafijaške hobotnice na čelu sa laktaškom lolom o čemu se, uostalom, prema Tužiteljstvu BiH zvanično očitovala i državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Do danas su okončana tri sudska postupka Dodik vs. „60 minuta“. Konačan rezultat-0:3. Summa summarum, predsjednik Republike Srpske nam na osnovu svojih izgubljenih sudskih parnica „dođe“ dvadesetak i kusur hiljada maraka. Iako bi ovaj iznos za kriminalca Dodikovih gabarita morao biti sića, još nam iz Laktaša nije uplaćena niti markica. Preostalih dvanaestak tužbi i s njima pripadajući sudski procesi tek nas očekuju i „s osobitim štovanjem bilježim“ da im se unaprijed radujemo.

Uglavnom, još uvijek su, kako rekosmo, nepoznati motivi i politička pozadina zbog koje su na prelazu između dvije kalendarske godine režimski mediji u Banjoj Luci iz hangara izvukli svu raspoloživu medijsku artiljeriju, angažirali plaćenike od Jerinića do Kusmukuše, od Davidovića do Maunage, poslali na front sve same medijske i političke saradnike ratnih zločinaca, od Karadžića preko Krajišnika do dženerala Mladića, i udarili žestoko po falsifikatima, lažima i teškim klevetama. Pokojni Davorin Popović bi tu rekao: „A šta ih je rukovodilo?“.

I zaista, ko je razuman mogao vjerovati da u 21. stoljeću, u ujedinjenoj Evropi, ima jedna mala zemlja, u toj zemljici monoetnički entitet nastao na rezultatima genocida, a u njemu režim što medijsku hajku i javni poziv na fizičku likvidaciju „neprijatelja“ ( po uzoru na sve druge ranije zločine od Prijedora do Srebrenice) pokreće sa tragikomičnim falsifikatom što ga iz photoshopa „za potrebe mafije“ izvlači plaćenik-meksička konjokradica sa zagrebačkom adresom stanovanja. Sve iza tog temeljnog dokumenta-falsifikata, tog ugaonog kamena medijske hajke, postaje neselektivno nabacivanje medijskog blata. Tako danas svaka budala, svi oni prijatelji režima, sjecikese i kurvini sinovi o kojim je osamdesetih godina prošlog stoljeća pjevao Branimir Štulić, svi oni dakle u redu stoje i Kopanjine honorare za nove medijske laži i klevete broje.

Ako jednog dana neki ambiciozni diplomirani žurnalista odluči napisati magistarski rad o „goebelsovštini“ na Balkanu, sa naslovne strane tog istraživačkog projekta će sigurno „sijevati“ nasmijana lica meksičke konjokradice (intelektualca i falsifikatora utemeljenog na najsvjetlijim tradicijima wikipedije) i njegovog banjalučkog medijskog mecene. Gdje će tih dana biti šef mafije Dodik, to samo ptice na grani i Tužiteljstvo BiH znaju…

U sarajevskoj uličnoj tradiciji se lažove i petljance oduvijek nazivalo „bombašima“. Bombaši iz Banjaluke su svojim zločinačkim radovima već prouzrokovali teške materijalne i ljudske štete. Ako ima mrve pravde („a ima je i da je poput zrna riže“) medijski bombaši će na koncu završiti u vlastitom blatu kojim nas evo već mjesec dana zasipaju uz zaglušujuću šutnju promotora kulture dijaloga, kolega slobodomislećih novinara, intelektualne elite, međunarodnih autoriteta i onih takozvanih zaštitnika svake vrste poretka u državi. Svaka čast rijetkim izuzecima, ali svi oni sa druge strane barikade, oni koji danas hinjski šute, već sutra bi u Kopanjinim medijima mogli biti osvanuti kao reketaši, ucjenjivači, ubice…Uzalud vam sve, džaba ste šutili, ko ne pamti iznova proživljava.

(zurnal.info)