Bajtal i Janić o presudi Jurišiću: Srbija sudi žrtvama vlastitih zločina

Povezani članci

• Marc Saxer: Utopija, tehnokracija i borba – kako izići iz krize socijaldemokracije
• Budimir Lončar: Neću nikome dozvoliti da mi otme moj mir i dostojanstvo
• Naša stranka: Selman je personifikacija puta koji je izabrala SDA
• Banjaluka se pravi blentava
• Vjera u Boga i hrvatska sloga!
• Investiranje u rat

Odjeljenje za ratne zločine Specijalnog suda u Beogradu u ponovljenom suđenju osudilo je u ponedjeljak na 12 godina zatvora Iliju Jurišića, jer je, kako je rečeno u obrazloženju presude, “naredio napad na kolonu vojnika bivše Jugoslovenske narodne armije u Tuzli 1992. godine, kada je nastradao najmanje 51 vojnik”. To je Jurišiću druga prvostepena presuda, jer mu je prvu kaznu, kojom je bio osuđen također na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina i upotrebe nedozvoljenih sredstava borbe, ukinuo Apelacioni sud i naložio da se suđenje ponovi pred potpuno novim sudskim vijećem.

Za naš portal presudu su komentirali prof.dr. Esad Bajtal i Zoran Janić.

Prof. dr. Esad Bajtal

Prof.dr. Esad Bajtal: Logička istina je sljedeća: onaj ko je projektovao i počeo rat, taj je jedini krivac i za svoje i za žrtve drugih, i treba za to da odgovara. A ne da sudi žrtvama vlastitih zločina.

U principu, kao legalista ne bih trebao komentarisati nikakve i ničije sudske presude.

Međutim, ako se, kao u paradoksalnom primjeru Ilije Jurišića radi o (kako smo to čitali u medijima) drastičnoj kazni zbog komande “Na paljbu uzvratiti paljbom”, onda ili nešto ne štima u samom sistemu pravosuđa Srbije, ili su moral i logika beogradskih sudija debelo zakazali.

Ali, najprije će biti da se, uz sve prethodno rečeno, radi i o realizaciji imperativa iz Memoranduma 2 koji, pored ostalog, zahtijeva i sveobuhvatan rad na ublažavanju slike zločinom okaljane Srbije u svijetu i poravnavanjem krivice tzv. “zaraćenih strana”, a to je najlakše postići sudski prividnim izjednačavanjem zločinca i žrtve.

Da bi u tom izjednačavanju uspjela, srpska strana mora naći adekvatne krvave paralele za Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo, Srebrenicu …., na koje bi se mogla pozvati. A njih nema. I nema paralele za stotine koncentracionih logora i masovnih  grobnica na tlu manjeg entiteta.

Dakle, ovakve, memorandumski inducirane presude, imaju zadaću da prešutkivanjem dogovorene agresije (Karađorđevo) praktično-sudski potvrđuju ideju da se ovdje radilo o “zaraćenim stranama” i “građanskom ratu” u kome su svi jednako krvavi i krivi.

Logička istina je sljedeća: onaj ko je projektovao i počeo rat, taj je jedini krivac i za svoje i za žrtve drugih, i treba za to da odgovara. A ne da sudi žrtvama vlastitih zločina.

Za usporedbu:

Zamislimo da Nijemci danas u Berlinu, Italijani u Rimu, hapse i sude građanima Rusije, Francuske, Engleske, bivše Jugoslavije,  za njemačke i italijanske vojnike poginule na našim i evropskim prostorima tokom Drugog svjetskog rata.

Nezamislivo!

Zoran Janić

Zoran Janić, pisac i publicista: Ovdašnje tužilaštvo je svojevrstan klan za zataškavanje ratnih zločina i zastrašivanje eventualnih svedoka