Bad luck ili po naški, jebem li im sunce nesretno

Izdvajamo

• No da vas ne davim više svojim praznovjerjem u koje jedini ja vjerujem, pokušao sam istina zaboraviti na te svoje ludosti, uvjerio sam sebe da su to gluposti i slučajnosti, obišao sam bioenergičare i lokalne šamane i taman kada sam bio uvjeren da sam dobro, dogodilo se ponovo. Naime Kolinda Grabar - Kitarović najavila je ako se Hrvatska plasira u osminu finala kako napušta sve dužnosti i kreće prema Francuskoj i Parizu u pratnji supruga. Stoga ovim putem apeliram na novog izbornika i na sve dužnosnike svih saveza sportova u Hrvata, ako Boga znate, zabranite tim ljudima da nam dolaze na utakmice, ti ljudi su nesreća, ti ljudi su "bad luck" i jebemliim sunce nesretno, hodajući uroci i nevolje. Ne vjerujete mi? Vjerovat ćete itekako, kada svi do jednog budu nosili turbane.

Povezani članci

• Četnički vojvoda Džek Sparou
• Švedski emigranti u Hrvatskoj
• Lola i Lora
• JMBG PROTEST UPDATE: Građani krenuli prema zgradi Ustavnog suda BiH
• Komunistički manifest danas
• Josipović:Bojim se izbornog inžinjeringa

Praznovjerje i sport nekako su oduvijek bili povezani na jedan čudan i nedokučiv način. “Suncetijebem”, izderao se Goran Ivanišević na sobaricu koja mu je pokušala u Wimbledonu promijeniti posteljinu potukavši se umalo s njom za istu i čisto sumnjam da bi tada Vanja Halilović i pogledala našeg junaka koji deset dana čarape promijenio nije, a kamo li završila s njim u teretani.

Koliko su sportaši praznovjerni pokazao je recimo i taj slučaj, svojoj Tanji Goran je mrtav hladan objasnio da je na njega bačen urok, no vratimo se dalje u prošlost i zabavimo se sportom koji Hrvati jedino priznaju osim alke, dakle nogometom. Sama igra loptom zabilježena je u jeziku Hopi indijanaca koji su istu natjeravali među zmijama a za “bad luck” ili “oraibi” krivili su isključivo žene. Napomenimo da su i na sjeveru Abanaki i Kiowe imali slične igre loptom na kojima se bilo kakvo ukazanje skvo Tihe Srne, Male Breze ili Kolinde Vatrenog Štapa smatralo velikom nesrećom.

Maje i Asteci vrijeme su kratili igrom neobično sličnom današnjem nogometu. Hulapai su zvali tu igru, igru u kojoj se po prvi puta pojavljuje klađenje i kladionice, no gubitničke momčadi vjerovale su da su za”bad luck” ili “oriabi” krivi susjedi u okolici Teotihuakana pa su istim ritualno odsijecali glave i vadili srca u čast boga sunca kojeg su štovali. Na području današnje Hrvatske prve igre slične nogometu zabilježene su u špiljama na Hušnjakovu brijegu u okolici Krapine. Dakle prije 130 000. godina postojala je igra trčanja pred mamutima koja je neobično uveseljavala neandertalce jer su isti na špiljama prikazani kako se vesele desnica visoko podignutih u zrak. Nevolja i prva naznaka praznovjerja druga je špilja koja prikazuje prvu ženu koja pohodi utakmicu iz koje izlaze munje i gromovi (u slobodnom prijevodu: za koga sam se ja udala, dobro je meni govorila majka i ni mamuta izabrati ne znaš ), dok se u trećoj, onoj koju pohodimo i dan danas nalaze klasični navijački rekviziti, toljage i spaljene kosti te u kamenu urezani listići sportske kladionice te jedan kukasti križ i kockice.

Prvu službenu utakmicu Hrvatska reprezentacija odigrala je daleke 1907. godine pod vodstvom Huga Kinerta kojem je omiljena uzrečica bila “Zna se” i izgubila od tada jake reprezentacije Mađarske no ona prava, ona koja je ušla u povijest odigrala se 1941. godine pod visokim pokroviteljstvom vrhovništva Nezavisne Države Hrvatske u pratnji supruga i to 8. rujna u Bratislavi. Iako je kompletno gledalište uključujući i visoke dužnosnike države pozdravljalo uzdignutim desnicama “Za dom spremni” i iako su svi igrači salutirali sa: “Spremni”, Hrvatska je ostala bez pobjede i to prilično nesretno primivši gol za izjednačenje u zadnjim sekundama utakmice. Zanimljivost s tog događaj je da ni savez ni igrači nisu bili sankcionirani od strane FIFA–e koja ih je kao četrnaestu članicu uvrstila u službenu skupinu Sila Osovine no “bad luck” ili “oraibi” (po naški jebemliti sunce nesretno), po prvi puta se spominje i to u službenom tisku.
Tadašnji tisak naime krivio je elitu, preteču današnjeg HDZ-a koja je na fuzbalsku utakmicu povela žene i time izazvala “bad luck”.

Od hrvatskog osamostaljenja na prvo pravo natjecanje i to na Europsko prvenstvo vodi nas Miroslav Ćiro Blažević godine 1996. koja je započela s prvom pobjedom nakon proglašenja neovisnosti 2:0 protiv Estonije, ali i prvim natjecateljskim porazom Hrvatske reprezentacije koji se dogodio 11. lipnja iste godine, a da nevolja bude veća dok smo primili gol kamera je bila fokusirana na kompletan državni vrh HDZ-a u svečanoj loži. Unatoč tom porazu u idućem natjecanju deklasiramo Dance na Euru i Davor Šuker postiže možda jedan od najljepših zgoditaka tog natjecanja u povijesti prebacivši vratara Petra Schmeichela sa jedanaest metara.

U samoj četvrtzavršnici nakon odlične igre i pristranog suđenja švedskog suca Sundella, koji Njemačkoj priznaje pogodak nakon grubog prekršaja u napadu, kamera se zaustavlja na zgodnom navijaču i visokom dužnosniku Ivi Sanaderu koji protestira među mnoštvom jer je Nikola Jerkan, mahnuvši da se smiri, nehotično dodirnuo loptu u svom kaznenom prostoru za vodstvo i konačnu pobjedu Njemačke. No “bad luck” ili “oraibi” ( po naški po prvi puta jebemliti sunce nesretno) ipak nas je tek čekao. Nakon skupine u kojoj smo deklasirali Jamajku i Japan, Hrvatska je glatko, bez dužnosnika HDZ-a na tribinama savladala Njemačku i odvela nas te 1998. na domaćina prvenstva Francusku. Napominjem, bez da je kamera prikazala ijednog dužnosnika HDZ-a na tribinama ili u studiju.

Nakon pogotka Davora Šukera koji je naciju bacio u trans kamera se zaustavila na razdraganom licu prvog i nikada prežaljenog predsjednika Tuđmana i njegove supruge Ankice nakon čega u slijedećem napadu Lilian Thuram čovjek koji nikada u životu nije postigao pogodak zabija za izjednačenje otevši loptu kapetanu Bobanu, a malo zatim i drugi, iako je Francuska polovicu drugog poluvremena igrala sa igračem manje. Thuram je tako nastavio prokletstvo koje nam donose dužnosnici HDZ-a, ničim izazvan i više nikada nije zabio nikom, ni prije “bad luck” , a bogami ni poslije “oraibija.”

Godine 2000. koalicija predvođena Ivicom Račanom preuzima vlast u zemlji, a Stjepan Mesić pobjeđuje u utrci za predsjednika Republike Hrvatske. Tomislav Karamarko, tada četrdesetogodišnjak, tih je dana brao lovorike zbog svoje uloge šefa Mesićeva izbornog stožera. Novi predsjednik imenovao ga je svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost i predstojnikom krovne obavještajne službe UNS, koji već na početku obećava da nova vlast više neće prisluškivati novinare, političare i ostale “nepodobne” pojedince i skupine i pritom oštro kritizira bivšu HDZ-ovu vlast.

– Ne daj Bože da bi se više ulazilo u nečiju privatnost, posao, prisluškivalo ili nekoga pratilo zbog toga što kritizira vlast, nekog od političara i ima drukčije političko stajalište. Bože sačuvaj! U proteklom je razdoblju bilo puno toga, bilo je zloporaba i s tim se mora prekinuti – tvrdio je Karamarko, založivši se da se u Hrvatskoj “napokon mora stvoriti demokratsko ozračje u društvu, u državi, potpuni osjećaj slobode” jer kada se to ostvari, kada počne funkcionirati gospodarstvo, politika će, uvjeren je bio Karamarko, postati tercijarna pojava “kojom će se baviti netko koga to baš jako zanima”, a sport i znanost priorite, te se da dokaže dobre nakane zatekao pred kamerama prije ključne utakmice skupine koju je Hrvatska izgubila od Ekvadora 0:1 što nam je onemogućilo iduću fazu natjecanja iako smo dobili finaliste Europskog prvenstva iz iste godine – Talijane. Malo tko je zapamtio Tomislava kako želi svu sreću našim reprezentativcima osim nas, teoretičara nesreće, kraja svijeta i armagedona koji donose dužnosnici HDZ-a, koji smo se već tada uhvatili za glavu i nijemo pratili kako nas izbacuje ni manje – ni više do Ekvador.

Zlatko Kranjčar naslijedio je Otta Barića i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2004 prošao bez poraza, ali već na samom startu kamera se pogađate, zaustavila na gubitnici predsjedničkih izbora, aktualnoj zamjenici predsjednika HDZ-a Dr. Ive Sanadera koja nam se prilično blentavo osmjehivala prognozirajući glatku pobjedu naših. Kao što znate utakmicu s Brazilom izgubili smo nakon dobre igre s 0 :1 te iduću neodlučeno odigrali s Japanom da bi s Australijom ( prognoza J.K 4:0 za naše) odigrali mizernih 2 :2 nakon promašenog jedanaesterca u utakmici u kojoj su čak tri igrača Australije zaradila crvene kartone. Jadranka Kosor ostat će u memoriji navijača Hrvatske kao prvi ženski predstavnik “bad luck” ili “orijabija” kojeg nam donose ministri, zastupnici ili istaknuti članovi HDZ-a. Jebem mu sve, zaključili smo mi katastrofičari, gore je sa ženskim dijelom HDZ-a.

Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. zamijenio Zlatka Kranjčara Slavenom Bilićem koji nas uvjerljivo vodi kroz kvalifikacije za Euro 2008. godine ali i uvjerljivo i iznenađujuće gubi od Engleske na stadionu Maksimir pred kompletnom vladom HDZ-a i prekida dugi niz nepobjedivosti na istom tom stadionu.

Nakon završetka kvalifikacija nitko naravno nije razmišljao o “bad luck” ili “oraibi” (po naški jebemliti sunce nesretno) već se nacija zabavljala Slavenom Bilićem koji nas uspješno vodi (bez prognoza i visokih dužnosnika HDZ-a) na Euro sa po prvi put u povijesti sve tri pobjede u skupini (Austrija, Njemačka i Poljska). U četvrtzvršnici Hrvatska se susrela s Turskom i nakon što je Klasnić glavom zabio za vodstvo Hrvatske u 119. minuti činilo se da će Hrvatska u polufinale na Nijemce, a ja iskreno, nisam gledao kameru koja je kružila stadionom tražeći razdragane visoke dužnosnike HDZ-a već sam gledao svoj grad kako gori u plamenu.

Semith Sentürak čovjek koji ne zabija previše dva minuta kasnije naveo nas je ponovo sve da se zakunemo u “bad luck” ili “oraibi” (po naški jebemliti sunce nesretno), a ja sam znao da je netko od visokih dužnosnika HDZ –a makar nosom ušao u kadar nekoliko minuta prije. I jebiga, nisam se prevario. Naknadno pregledavajući snimku kamera se u minuti kada je Slaven trebao napraviti sudbonosnu izmjenu, a Semith Senturak se uhvatiti za glavu jer je sudac odsvirao kraj, zaustavila na Božidaru Kalmeti koji je sjedio u svečanoj loži zajedno s Davorom Šukerom i Michaelom Platiniem.

No da vas ne davim više svojim praznovjerjem u koje jedini ja vjerujem, pokušao sam istina zaboraviti na te svoje ludosti, uvjerio sam sebe da su to gluposti i slučajnosti, obišao sam bioenergičare i lokalne šamane i taman kada sam bio uvjeren da sam dobro, dogodilo se ponovo. Naime Kolinda Grabar – Kitarović najavila je ako se Hrvatska plasira u osminu finala kako napušta sve dužnosti i kreće prema Francuskoj i Parizu u pratnji supruga.

Stoga ovim putem apeliram na novog izbornika i na sve dužnosnike svih saveza sportova u Hrvata, ako Boga znate, zabranite tim ljudima da nam dolaze na utakmice, ti ljudi su nesreća, ti ljudi su “bad luck” i jebemliim sunce nesretno, hodajući uroci i nevolje.

Ne vjerujete mi?

Vjerovat ćete itekako, kada svi do jednog budu nosili turbane.