ENG
ARAPI U BiH: Poželjni turisti ili nepoželjna prijetnja?
Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin
Izdvajamo
- Prodaja privatnog i državnog zemljišta i nekretnina arapskim turistima i investitorima je očigledno proces koji ima značajne društveno-političke konotacije. Međutim, koliko god da je ovaj proces podložan raznim teorijama zavjere svjetskih razmjera, u pozadini je jednostavna tržišna ekonomija. Arapi kupuju, građani Bosne i Hercegovine zajedno sa svojim političkim predstavnicima prodaju. Uostalom, dosad smo se uvjerili da su emocije koje izazivaju dolari, euri ili marke mnogo snažnije od patriotizma, nostalgije za kućnim pragom, vjekovnim ognjištem ili starim zavičajem.
Povezani članci
Foto: Danijel Soldo/ HANZA MEDIA
Iz godine u godinu, sve više arapskih turista pohodi Bosnu i Hercegovinu. I sve više njih kupuje nekretnine. Kakve reakcije ti procesi izazivaju kod stanovništva, u domaćim i medijima susjednih zemalja?
„Zemlja je poznata po predivnim zelenim planinama i selima. Nakon samo par minuta vožnje već ste okruženi zelenim brdima, minareti su ispod vas, predivna plava voda…“ Tom rečenicom jedan od vodećih arapskih medija, Arab News, počinje reportažu o Bosni i Hercegovini, „predivnoj i prejeftinoj evropskoj zemlji čiji se stanovnici prijateljski odnose prema muslimanima“.
Bosna i Hercegovina predstavlja jednu od vodećih destinacija za turiste srednje klase iz Perzijskog zaljeva. Ovaj podatak nije posljedica uspjeha turističke promocije Bosne i Hercegovine. Klasične turističke destinacije poput Egipta, Tunisa ili Libije zbog političke situacije i oružanih sukoba i nisu najbolje opcije za godišnje odmore. Ukidanjem viza za zemlje Perzijskog zaljeva i uspostavljanjem direktnih aviolinija dolazi do enormnog povećanja arapskih turističkih posjeta u BiH.
Prema podacima Agencije za statistiku, u prvoj polovini ove godine BiH je posjetilo 639.558 turista. U strukturi noćenja, turisti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata zastupljeni su sa 2,8% noćenja, međutim, prema podacima o dužini boravka, na prvom mjestu su turisti iz Kuvajta, Katara i UAE.
Precizni podaci o turistima iz arapskih zemalja ne postoje s obzirom na ogroman broj neprijavljenih noćenja u privatnim kapacitetima. Granična policija raspolaže informacijama da je u našu državu u prvih šest mjeseci ove godine, dakle prije početka turističke sezone, ušlo 17.940 ljudi iz UAE, Saudijske Arabije, Bahreina, Katara, Kuvajta i Omana. Kontinuitet rasta broja posjeta vidljiv je u podatku da je 2015. godine BiH posjetilo 40.000 Arapa, a 2017. godine čak 90.000.
Sarajevo, SCC, BBI, Baščaršija, Vrelo Bosne pa onda Mostar, Buna, Blagaj, Kravica, a u povratku Jablanica, Konjic i hiljade selfija sa zelenom Neretvom u pozadini. Arapske turističke rute našom državom dobro su poznate stotinama turističkih radnika i kombi prevoznika, a trgovci nekretninama za one sa dubljim džepom u ponudi nude niz atraktivnih nekretnina.
Arapizacija: mit ili stvarnost?
Prema pisanju njemačkog lista Süddeutsche Zeitung, turističke posjete predstavljaju treći val dolaska Arapa u BiH. Arapi prvobitno dolaze u periodu 1992-1995. Pored humanitarne pomoći i oružja, dolazi i veći broj arapskih boraca. Nakon rata, u bošnjačke regije dolaze vjerske organizacije, što prema tvrdnjama ovog lista kod domicilnog stanovništva budi strah od vehabizma.
Rasprava o arapizaciji BiH, mijenjanju nacionalne strukture, kao i o nametanju kulture i običaja dodatno je aktualizirana masovnom kupovinom nekretnina i zemljišta od strane arapskih turista i investitora.
U periodu od nekoliko godina, arapski investitori su izgradili, ili u planu imaju izgradnju, nekoliko desetina zatvorenih rezidencijalnih objekata, kao što su: Sarajevo Resort Osenik, Al Jazeera u Dobroševićima, Tarčin Forest Resort, Buroj Ozone u Trnovu, Orchid Resort, Country Side Resort kod Hadžića, Poljine Hills, Ilidža Pearl Resort, naselje Nebočaj u Vogošći, Visoko Resort.
Prema podacima iz medija, u okolini Sarajeva planira se izgradnja preko 80 naselja koja mogu primiti oko 150.000 stanovnika. Međutim, stanovnici arapskih zemalja također kupuju i pojedinačne stambene objekte u okolini Sarajeva i drugih gradova s većinski bošnjačkim stanovništvom. Prodavci su uglavnom prijeratni vlasnici srpske nacionalnosti, kao i drugi koji nisu mogli odoljeti visokim cijenama nekretnina. Kao posebno interesantne lokacije izdvajaju se sarajevska prigradska naselja Trnovo, Hadžići, Ilidža i Vogošća.
Podaci o zemljišnjim parcelama i stambenim objektima u vlasništvu Arapa ne postoje. Razloge treba tražiti u činjenici da opštine nemaju zakonsku obavezu da vode evidenciju o privatnoj kupoprodaji zemljišta i objekata. Međutim, masovna prodaja porodičnih imanja, izgradnja hotela i tržnih centara u kojima nema konzumacije alkohola te masovno lingvističko prilagođavanje otvorilo je raspravu o političkoj pozadini i budućim konsekvencama naseljavanja Arapa.
Akademik Esad Duraković u autorskom tekstu „Nije to fobija prema Arapima, ali nisu ni investicije: To je PROJEKAT od kojeg treba strahovati!“ naglašava da se strancima, u ovom slučaju Arapima, trajno rasprodaje naš najbolji resurs. Bosanski grunt. Duraković smatra da se upravo prodajom zemljišta Arapima separatističkim snagama u Bosni i Hercegovini daje dodatni argument za secesionizam.
U tom kontekstu možemo posmatrati izjave Milorada Dodika. U intervjuu za Blic, koji je naslovljen sa „Milorad Dodik: U BIH dolazi 500.000 Arapa“, Dodik tvrdi da „postoje ozbiljni projekti da se iz islamskog sveta u BiH naseli između 300.000 i 500.000 ljudi koji bi mogli da promene sliku BiH. Postoji tačan plan i tu bi dolazio najniži sloj iz arapskog sveta“.
U razgovoru za beogradsku televiziju Happy, Dodik je izjavio da u Federaciji BiH ima 44.000 Arapa i da je na jednom skupu u Sarajevu razgovarano o tome da Arapi dobiju status četvrtog konstitutivnog naroda u BiH te da se uvedu u politički sistem odlučivanja.
Na osnovu medijskih istupa, možemo zaključiti da Dragan Čović dijeli slično mišljenje. U izjavi za HMS, Čović naglašava da se u pojedinim dijelovima BiH organizovano naseljavaju Arapi da bi se promijenila etnička slika ovog prostora i da te procese treba nadzirati u skladu s domaćim zakonodavstvom. Također smatra da iza procesa naseljavanja Arapa u BiH ne stoje određene političke partije, već ideologija.
I dok za srpske i hrvatske političke predstavnike u BiH masovni dolazak turista iz arapskih zemalja kao i kupovina nekretnina predstavljaju prijetnju nacionalnim odnosima u BiH, većina bošnjačkih političkih opcija u dolasku Arapa ne vidi ništa sporno.
Šeik od Ilidže
Da zbog pitanja o prodaji opštinskog zemljišta u vodozaštitnoj zoni možete biti optuženi za islamofobiju od strane SDA-ovog načelnika Senaida Memića, uvjerila se novinarka FACE TV-a Elma Berberović.
Upravo područje opštine Ilidža predstavlja primjer do koje mjere su pojedini načelnici spremni ići u prodaji državnog zemljišta, pritom svjesno kršeći zakone ove države. U takvom ambijentu moguće je prodati zemljište u vodozaštitnoj zoni, srušiti nacionalni spomenik Hotel Topola ili u dijelu nacionalnog spomenika Prahistorijsko naselje u Butmiru bahreinskim investitorima dozvoliti izgradnju stambenih objekata.
Izgradnja objekata u okviru zaštićenih nacionalnih spomenika mali je segment kršenja zakona na koji već godinama ukazuju pojedini mediji. U Žurnalovom dokumentarnom filmu „Arapsko proljeće u zlatnoj dolini“ analiziraju se fenomen interesa investitora iz arapskih zemalja u izgradnju turističkih i stambenih naselja te propusti u zakonskoj regulativi.
Naša zakonska regulativa stanovnicima većeg dijela arapskih zemalja ne dozvoljava vlasništvo nad nekretninama u BiH. Međutim, osnivanjem firme, kao pravni subjekti mogu imati pravo posjeda. Iz tog razloga, pogotovo na Ilidži, zabilježen je ekspresni rast firmi sa minimalnim kapitalom od 2.000 KM. Tako da je na teritoriji Ilidže i Visokog, prema procjenama, registrovano preko 300 agencija za nekretnine.
Dakle, arapski investitori kao osnivači uplaćuju kapital na račun firme te onda kupuju nekretnine koje se knjiže na firme, a ne na njih lično. Na ovaj način velike kompanije kupuju značajan broj nekretnina koje se kasnije iznajmljuju drugim osobama s arapskog područja na period od najčešće 99 godina. Identična praksa je i prilikom kupovine samo jedne nekretnine.
Porijeklo novca, legalnost kupovine, utaja poreza i pranje novca u okviru arapskih firmi bili su predmetom istrage Službe za poslove sa strancima još 2016. godine. Akcijom je obuhvaćeno 108 firmi čiji su vlasnici stranci iz arapskih zemalja. Direktor Službe za strance Slobodan Ujić je u izjavi medijima rekao da su prilikom provjera uočili mnogo fiktivnih firmi registrovanih na lica koja nemaju prebivalište u BiH. Kako naglašava, sumnja se i na krivična djela pranja novca i utaje poreza pošto firme s osnivačkim kapitalom od 2.000 KM u vlasništvu imaju nekretnine u vrijednosti od preko 700.000 KM. Ujić je naglasio da su sva saznanja proslijedili drugim sigurnosnim agencijama te Poreskoj upravi.
U istom periodu, Federalni MUP je Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu podnio izvještaje o počinjenom krivičnom djelu protiv više notara za djelo zloupotrebe službenog položaja vezano za sačinjavanje ugovora o kupovini nekretnina.
Međutim, istraga u ovom predmetu je obustavljena. Rezultati istrage Službe za poslove sa strancima još nisu poznati javnosti. Izostanak kontrole rada fiktivnih firmi, nejasno porijeklo novca, kao i indicije političke podrške Stranke demokratske akcije masovnoj kupovini nekretnina i zemljišta stvorili su kod određenog dijela stanovništva animozitet prema arapskim turistima. U rasplamsavanju ksenofobije svoju ulogu su imali i pojedini mediji.
Nisam rasista samo mrzim prljave Arape
Dolaskom Arapa opština Ilidža mijenja izgled. Ne samo u arhitektonskom i urbanističkom kontekstu. Natpisi su na arapskom, gastro ponuda je karakteristična za zemlje Bliskog istoka, a Ilidža danas kolokvijalno nosi naziv Kuvajt city.
Ogroman broj turista iz arapskog svijeta uticao je na stanovnike ove opštine, koji se, prema izjavama u medijima, nerijetko osjećaju kao stranci. Vijećnik Dino Hadžić dao je inicijativu da svi natpisi moraju biti na zvaničnim jezicima i pismima u BiH. „Čisto iz praktičnih razloga, da građani mogu pročitati šta im se nudi, a može se to posmatrati i kao pitanje suvereniteta BiH“, kazao je Hadžić u izjavi za N1.
Dostupne video ankete također ukazuju na strah građana Sarajeva od nametanja kulture i običaja karakterističnih za Bliski istok. „Naselili su se Arapi i ti ljudi imaju svoja pravila. Ja poznajem jednu ženu koja je s jednim takvim čovjekom imala sukob, i došli su ljudi iz ambasade njihove… Sutra nećemo im moći ništa reći. To boli, jer oni će na našem terenu svoju vladavinu da imaju. Ko uopšte prodaje ovu zemlju?”
Ksenofobija, rasizam i mržnja najprisutniji su u anonimnim komentarima na portalima. Izdvajamo samo neke sa portala Klix.ba: „To sve treba nabiti nogom u dupe u poslati u arabiju neka muzu i servisiraju kamile“; „Zasto taj islamski smrad dolazi u Bosnu sad i vade se da su turisti? Pa Bosna je postojala i prije rata pa se nesto ne sjecam da je taj smrad dolazio.“
Ukoliko u pretraživač ukucamo Arapi u BiH, dolazimo i do zanimljivih naslova karakterističnih uglavnom za medije iz Srbije ili RS-a: „VEKOVIMA SRPSKA, DANAS JE ARAPSKA Za pradedovinu Srba u Sarajevu Arapi daju VREĆE PARA“, Blic; „Antonić: Kako da Srbima Sarajevo bude drago kad je u njemu više Arapa i Turaka nego Srba?“, Sve o Srpskoj; „Alarmantno: Invazija Arapa na BiH“, Srpskacafe.com.
Slične naslove možemo pronaći u medijima iz Hrvatske: „STVARNI CILJ NAJEZDE S ISTOKA: Arapi kupuju hrvatsku zemlju u Posavini“, Sloboda.hr; CRNA PROGNOZA: ‘Slijedi progon Hrvata u BiH, Bosnu će preuzeti Arapi’, Dnevno.hr.
Etablirani mediji u Bosni i Hercegovini prilikom izvještavanja o arapskim turistima i investitorima poštuju novinarske standarde, tako da možemo pronaći mnogo priloga koji ovu temu obrađuju koristeći istraživačku formu. Za razliku od neafirmisanih web-portala koji izvještavanje o ovoj temi baziraju na informacijama o vjerskim molitvama arapskih turista u Međugorju ili na Kravici.
For Sale, Prodaje se, تباع
Prodaja privatnog i državnog zemljišta i nekretnina arapskim turistima i investitorima je očigledno proces koji ima značajne društveno-političke konotacije. Međutim, koliko god da je ovaj proces podložan raznim teorijama zavjere svjetskih razmjera, u pozadini je jednostavna tržišna ekonomija. Arapi kupuju, građani Bosne i Hercegovine zajedno sa svojim političkim predstavnicima prodaju.
Uostalom, dosad smo se uvjerili da su emocije koje izazivaju dolari, euri ili marke mnogo snažnije od patriotizma, nostalgije za kućnim pragom, vjekovnim ognjištem ili starim zavičajem.
Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin
