Apatija kao kancer koji ubija tiho

Izdvajamo

• Budimo prijatelji pravde i borimo se za nju!

Povezani članci

• Do kraja mjeseca operativno 57,4 miliona eura za saniranje šteta od poplava u BiH
• Sergio Sotrić odgovara biskupu Ratku Periću i Nerminu Bisi iako ga niko od njih dvojice ništa nije pitao
• Baklje Ferala
• HDZ BiH i Republika Hrvatska nastavljaju sa sinhronizovanom političkom agresijom protiv BiH
• Amir Hrnjičević: Sjeta
• ESAD BAJTAL: PITANJE MIRA I POMIRENJA IDE PREKO SAMOKRITIKE, A NE PREKO KRITIKE

Srebrenica, foto: Newsweek

S kojim to pravom i ko to  pokušava da nas pravi budalama?

Ne dozvolimo sebi da apatija zavlada u našim umovima i srcima. U predmetu vojno-obavještajne bezbjednosti specijalni rat je definisan kao vid rata koji se sa ratnog polja prenosti na rat riječi i propagandu. Specijalni rat ,kao sredstvo politike, nalazi se između politike, kao legalnog nasilnog metoda i sadržaja djelovanja i rata kao nelegalnog i nasilnog metoda primjene sile. Cilj je da se u jednoj zemlji promijene odnosi i nametne sopstvena politička, ekonomska, vojna i ideološka dominacija. Kao što se vidi, na udaru su sve sfere čovijekova života. One imaju politički i ekonomski aspekt.

Poznato je da jedan od osnovnih metoda sprovođenja specijalnog rata jesta psihološko-propagandno dejstvo sa ciljem uticaja na svijest ljudi i stvaranje stanja apatije. Apatija nije ništa drugo nego podmukao kancer koji se lagano širi, napada sve vitalne organe i na kraju ubija. On ubija ljudsku psihu, stvara stanje straha, neizvjesnosti i na kraju indolentnosti na sve ono što se događa oko nas.

Mi kao građani Bosne i Hercegovine moramo ostati dosljedni na svom putu očuvanja teritorijalnog integriteta, suvereniteta i vrijednosti AVNOJske Republike Bosne i Hercegovine te ne nasjedati na provokacije koje dolaze od strane susjednih država i njihovih unutrašnjih kvinsliga. Specijalni rat koji se danonoćno sprovodi protiv Bosne i Hercegovine ne jenjava, samo je razlika u intenzitetu njegovog sprovođenja ovisno od političkog cilja kojem se teži.

Napadi na Bosnu i Hercegovinu ne prestaju. Susjedne zemlje lažnom propagandom poput ”garanata Dejtonskog ugovora” lažno nam sputavaju uhlebu o našim ”dobročiniteljima” koji se moraju ”pitati” kada se odlučuje o tome kako ćemo živjeti kao i našim životima i sudbinama. Nakon sloma bivše Jugoslavije princip konstitutivnosti naroda se sprovodi samo u Bosni i Hercegovini. Što se desilo sa ovim principom u ostalim republikama gdje su odjednom donedavno konstutivni narodi postali minoriteti? ”Dobročinstvo i briga” se nastavljaju takozvanim ”pararelnim vezama” i iznenadnim potezanjima rješavanja pitanja ”spornih” granica. Zatim se od naše domovine traže ustupci za izgradnju Pelješkog mosta a istovremeno sklapaju ugovori sa entitetskim vladama čime se namjerno osporava legitimitet državnih organa uz stvaranje unutrašnjih kriza uz pomoć domaćih kvinsliga. O Bosni i Hercegovi se u njihovim krugovima širi propaganda o postojanju ”desetina hiljada islamskih džihadista” i prijetnji Evropi. Notorne glupisti se šire o  Bosni i Hercegovini kao  ”nemogućoj” državi koja će doživjeti istu sudbinu kao i SFRJ. S kojim to pravom i ko to  pokušava da nas pravi budalama?

Foto: VNN Forum

Naravno da se iza ovakvog ponašanja naših susjeda stoje dobro definisani ciljevi i težnje koje nisu ništa drugo nego revitilizacija Miloševićeve i Tuđmanove politike kao kontinuiteta politke Cvetković- Maček iz 1939. godine. I to se sve događa pred očima međunarodne zajednice koja još uvijek vrlo pasivno gleda na ponašanje susjednih država ali i unutrašnjih neprijatelja građanske i funkcionalne države. Specijalni rat ima za cilj da opravda kako pred domaćim tako i stranim pučanstvom sve ratne zločine, genocide, etnička čišćenja koji su počinjeni u ime jedne sulude državne politike. Očekuju se presude Ratku Mladiću te šestorki udruženog zločinačkog poduhvata Herceg-Bosne čime intenzitet specijalnog rata doživljava svoju kulminaciju. Ove presude neće zadovoljiti pravdu žrtvama i njihovim porodicama niti će jednom zauvjek zatvoriti gubice onima kojima do pravde nije stalo. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić da je balkanski lider koliko nije, iskoristio bi ovu presudu za početak novog poglavlja u dobrim odnosima susjednih država. Međutim, on je koristi kao sredstvo mobilizacije u pomirenju srpske opozicije RSa i Milorada Dodika, rivala koji su do sada jedni druge optuživali za ogromni kriminal, korupciju i zloupotrebu vlasti. Širi se propaganda da presuda Mladiću može dovesti u pitanje opstanak manjeg BiH entiteta.

Ovakvo ponašanje zahtijeva mobilizaciju svih progresivnih snaga u društvu kao i svakog pojednica jer se „izmišljeni problemi“ kontinuirano eksportiraju našoj zemlji. Kako stvari danas stoje ovakve politike susjednih zemalja sa postojećim političkim establišmentima neće jenjavati.

Južnoafrički dobitinik Nobelove nagrade za mir Dezmond Tutu na pitanje o tome da li treba biti pasivan i neutralan kada se radi o fenomenu pravde jednom prilikom je rekao: ”Onaj ko je neutralan ili pasivan automatski se stavlja na stranu prijatelja nepravde!”.

Budimo prijatelji pravde i borimo se za nju!