ENG
Antun Vrdoljak, olimpijac u pljuvanju
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Podupirući naklapanja da je financijski izvještaj HOO-a proglašen sumnjivim zato što je za Matešina nasljednika već određen Ratko Rudić, doživotni časnik hrvatskoga olimpizma se ponovo okušao u svojoj omiljenoj sportskoj disciplini pljuvanja po vaterpolskoj legendi…
Piše: Predrag Lucić
Zlatko Mateša je uvjeren da su sve one dubioze u godišnjem financijskom izvještaju Hrvatskog olimpijskog odbora – koje on, u skromnosti svojoj, naziva tek »manjim nepravilnostima« – zamijećene samo zato što je ministar Željko Jovanović protiv njega odlučio pokrenuti »politički napad na osobnoj razini«. Kada to kaže najdugovječniji premijer Tuđmanove ere, koji je za svojega mandata ovladao svim finesama političkih obračuna, pa tako i onima bez stvarnog računovodstvenog pokrića, ostaje vam samo vjerovati da čovjek zna što govori i da će Zlatko Mateša, bez obzira na rezultate DORH-ove istrage o mutnim transferima državnoga novca na račun Sportske televizije, iz ove hrvatske kaljuže olimpijskih dimenzija isplivati kao čisti politički stradalnik.
U riječi predsjednika HOO-a nećete posumnjati – osim ako niste Željko Jovanović – ni kada pročitate Matešinu izjavu da se već zna i njegov nasljednik. Razumjet ćete, naravno, i zašto on osobno nije raskrinkao podmuklog aspiranta na Njegovo Matešinstvo, nego je taj posao javnog prozivanja dobro mu poznatog nasljednika prepustio svojim neimenovanim prijateljima, koji će novinarima »Jutarnjeg lista« otkriti da se radi o Zoranu Primorcu, slavnom hrvatskom stolnotenisaču, koji navodno već dugo čuči ispod stola i samo vreba priliku da se ustoliči u Matešinoj fotelji. Ali ćete isto tako, nadam se, imati razumijevanja i za priču koju iz dana u dan vrti »Večernji list«: da se častohlepnik čije ime Mateša ne želi izustiti ne zove Zoran Primorac već – Ratko Rudić.
Neće vas pritom ni najmanje iznenaditi što je »Večernjak«, trudeći se uvjeriti javnost da je i sam Mateša u svojemu uzvišenom prešućivanju imena mislio na legendu jugoslavenskog, hrvatskog i svjetskog vaterpola, za krunskog svjedoka optužbe uzeo Antuna Vrdoljaka, doživotnog počasnog predsjednika HOO-a i zaslužnog umirovljenika kubertenizma. Doživotni Vrdoljak je jedva dočekao priliku da dopuni libar svinjarija što ih je za svoga dosadašnjeg doživotarenja izgovorio o Ratku Rudiću i da podsjeti na »grijehe« zbog kojih trener koji je hrvatskom vaterpolu donio i olimpijsko i svjetsko i europsko zlato »nema legitimitet za prvog čovjeka HOO-a«.
»Osobno sam ga pet godina moljakao da bude izbornik naše vaterpolske reprezentacije, a čak i kada smo se dogovorili, ipak je odabrao reprezentaciju SAD-a. Zašto bi takav čovjek sada vodio hrvatski sport?!« – spletkari Vrdoljak, a pakira »Večernjak«. Nastavlja se tako vrdoljačko-večernjačka sprega otprije šest godina, kada je Doživotnoj Eminenciji hrvatskoga olimpizma pružena šansa da na stranicama istog lista popljuje udio izbornika Ratka Rudića u osvajanju zlatne medalje hrvatske vaterpolo reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu. »Rudić nije odgojio nijednog igrača u Hrvatskoj! On je veliki strateg, koji vješto vodi momčad. Meni je, međutim, važniji konstruktor mlaznog aviona nego onaj koji s njim pilotira. Ali, mi kršćani najviše volimo izgubljenog sina, a i izgubljenu ovcu.« – štrcao je unuk babe Lončaruše mlazove svoje čobanske metaforike po Rudićevom sportskom trijumfu.
Nastojao je gospodin Doživotni tom prilikom zanijekati i vlastite riječi kojima se 11 godina ranije na Olimpijadi u Atlanti obrušio na Rudića, tadašnjega selektora talijanske reprezentacije koja je pobijedila Hrvatsku: »Rudiću, tamo dolje kod nas su tvoja groblja! Tamo su tvoji mrtvi i jednom se moraš vratiti. Hoćeš li imati obraza, hoćeš li se moći vratiti? Zbogom, Ciganine!« Iako je te gadosti izgovorio pred mnoštvom novinara, Vrdoljak nije žalio debljine na obrazu da preko »Večernjaka« plasira drastično drugačiju verziju: »Ma nije to bila svađa, samo sam mu prije utakmice rekao: ‘Bilo bi ti bolje da si na našoj strani!’ A on? Odšutio je, dovoljno je inteligentan.«
Antun Vrdoljak se, kao što znate, nije ponašao u skladu sa svojim poimanjem inteligencije, pa je i u daljnjim komentarima Rudićevih zasluga za hrvatski vaterpolo izbjegavao pokazati koliko je pametan kad šuti. »Svo to zlato, sve te sportske medalje ne vrijede pobjede na Maslenici! Žao mi je što Ratko Rudić nije bio s nama i radovao se podvizima na južnoj fronti, ulasku u Knin, povratku Hrvatske u Podunavlje. Ti se, Rudiću, tome nisi veselio, a to ti je sto puta, milijardu puta, više od svake kolajne!« – nastavio se neskromno razbacivati svojim skromnim kvocijentom inteligencije. Ne mogavši otrpjeti ni to što je Rudić nakon svjetskog zlata Hrvatsku doveo i do onog europskog, proslavljeni je olimpijski foteljaš i sportski sveznadar te 2010. mudrovao kako nije problem biti najveći trener u »sportu kojim se ozbiljno bavi tek pet zemalja na svijetu«. Jer – kako bi ijedan vaterpolski uspjeh mogao proći bez pravorijeka takvog autoriteta kojemu pljuvanje ide puno bolje od plivanja?!
Ove nam je nedjelje doživotni ćaća hrvatske olimpijske obitelji pokazao da još ne namjerava objesiti jezičinu o klin. Možda mu se pod stare dane ostvari životni san: da obori svoj osobni i svehrvatski rekord u olimpijskoj disciplini pljuvanja po Ratku Rudiću.
Autor/ica 👤tačno.net
