Ante Tomić :HDZ postoji da bi i glupi imali za koga glasati.

Zaista, nakon otkrića potvrda o isplaćivanju milijuna iz crnog fonda, koje je blagajnica stranke zakopala u zemlju kao tajnu o kozjim ušima cara Trajana, Centar za socijalni rad morao bi imenovati skrbnika onima koji još uvijek vjeruju u hrpu patetičnoga domoljubnog sranja kojim je HDZ maskirao svoj stvarni interes, jedino što zbilja ujedinjuje te žene i muškarce, divlju i nezasitnu pljačku vlastitog naroda, nemilosrdno pustošenje zemlje kakvo ni u staro doba, od nekih tuđinskih gospodara, Franaka, Mlečana, Turaka ili Habsburga, nismo mnogo puta doživjeli.

Sume koje su se našle na uplatnicama zakopanima u ilovači kraj štale roditelja Branke Pavošević nisu, doduše, velike, čitali smo i o strašnijim krađama, ali način na koji je to djelovalo, od vrha do dna stranke, njihovo paralelno knjigovodstvo kao da je riječ o kakvoj gangsterskoj organizaciji, raskrinkalo je široku urotu krađe javnog novca koja ukida svaku političku vjerodostojnost.

Tko je doista prav i pošten, tko bi više mogao kazati išta uvjerljivo o nevinosti hadezeovskih ideala, kada se suočimo s uštimanim, nauljenim mehanizmom krađe javnog novca u kojemu je i najmanji partijski glodavac dobio štogod gricnuti?

Gledam jutros u novinama njihove slike štampane kraj iznosa što su ih prepredeno se osmjehujući gurnuli u džep, a ruke mi drhte od bijesa. I teško mi je reći tko me tu najviše raspižđuje, mali mi lupeži uopće nisu simpatičniji od velikih. Dapače, malo mi je možda i gadljivije kad se sjetim Davora Dretara Dreleta i Vida Baloga u ulogama rumenih, prostodušnih, malo tupih podravskih bezveznjaka sa šeširićima i njihovih žanrovskih birtijskih šala o pijancima. Gle, budala, misliš se, a njih su dvojica, vrak ti mater, velke peneze zeli. Štucali su i kucali se gemištima do suza nasmijavajući narod svojim glupiranjem, ali sto hiljadarki, bog i bogme, bilo je v žepu.

Pa onda Dražen Žanko. Znamo i njega i njegov hit “Od stoljeća sedmog”, s nezaboravnim stihom “tko na tvrdoj stini svoju povist piše”. Povijest se, zanimljivo, kleše u vapnencu, ali u glazbenikovoj poreznoj prijavi nekako se nije našlo tri tisuće eura koje mu je iz stranačke blagajne isplaćeno na ruke.

Ta sitnica Žanku nije bila vrijedna bilježenja, baš kao ni dečkima iz Prljavog kazališta. I njima je super odgovarala gotovinska isplata i nisu našli ništa zazorno ili, bože oslobodi, suprotno financijskim propisima RH kada im je u stranačkoj centrali gospođa Pavošević pljucnula u prste i keširala stotinu i četrnaest somova da bi naokolo lupali petama i pjevali “evo, sve za Hrvatsku”.

Po duši govoreći, tko bi im i zamjerio? Za te pare ja ne da bih lupao petama. Za sto četrnaest hiljada ja bih se tukao nogama u guzicu. Tu je zatim Miroslav Škoro. On je, milo moje, uzeo sto osamnaest. I pjeva “Sude mi”. To, nažalost, nije slučaj, ali vjerujemo da će Državno odvjetništvo, što se kaže, poduzeti korake u tome smjeru. Mogli bi usput, ako su s viljuškarom, pokupiti i onoga Houdeka, što je na zadnjim izborima došao sa stranačkom himnom “HDZ zna”. Što to HDZ zna, pitali su se mnogi tih dana?

Eh, bolje da ne znate… “Šta je to, sitnica”, rekao je sinoć za televiziju Antun Vrdoljak, uočljivo se trudeći djelovati opušteno. Nervozno je namigivao, siroče, kao da ima upalu facijalnog živca. I zaista, nisu to bogzna kakve pare. Milijun i sto tisuća kuna. Sitniš. Ali, uzme nešto Vrdoljak, uzme mu nevjesta, omrse se sinovi…

Čitava im je familija u koloni dolazila na stranačko pojilo, kao u nekom dokumentarcu National Geographica kad slonovi u suton dođu do jezera. Da pretresu one uplatnice što su iskopali iz zemlje, našlo bi se valjda na jednoj ime i one pokojne babe što je Vrdoljak često citira kao samu srčiku narodne mudrosti.

Drpali su hadezeovci kako je tko stigao i trčali okolo s vrećama keša, vijali su tuđe pare lopatama obijesno se cerekajući, jedino Jadranka Kosor ništa o tome nije znala. Nju mi ne dirajte, nije ona jadna ništa kriva. Dok su drugi krali, gospođa Kosor vezla je goblene, pisala ljubavnu liriku, skupljala salvete i sušila ciklame među stranicama spomenara.

Slobodna Dalmacija