ALMIN KAPLAN:TERORIZAM

Povezani članci

• Samostalni sindikat radnika BHRT-a održao proteste
• Energetsko siromaštvo – problem u zemljama Jugoistočne Europe
• Promocija, pranje para ili nešto treće: Političari i tajkuni dominiraju ugostiteljstvom
•  OD AGONIJE DO PIJANE NOĆI 1918.      
• Bolji život
• Maslina mira i iza MAT festa

Jeste, desilo se da je čovjek naoružan, usred Sarajeva iz puške pucao na američku ambasadu i pritom ranio jednog policajca. I to je terorizam, baš onakav kako stoji u opisu te riječi, u Klaićevom riječniku. Terorista je pripadnik takozvanog „vehabijskog“ reda, koji jednim dijelom funkcioniše po zakonitostima fanatizma. Pojedinci poput ovog, pročitavši jednu knjigu, koja je sama po sebi opasna, samim tim što je jedna kako je govorio Kiš, i sami postaju opasnim. Fanatik zanesen u vlastito uvjerenje, bez pogovora će ispoštovati ono što od njega očekuju njegovi autoriteti, a koji to najčešće očekuju bukvalno. Ideja ovakvih uvjek isključuje bilo koju drugu ideju, što je opet kao isključivost samo po sebi opasno, kako je govorio Camus. I na kraju imamo to što ste pročitali na početku ovog teksta,  da je čovjek usred Sarajeva pucao na američku ambasadu i pritom ranio jednog policajca. I to je terorizam, i to terorizam u osnovnom značenju te riječi, terorizam kakav gledamo na našim malim tv ekranima.

Međutim, u borbi protiv terorizma, odnosno fanatizma mnogi su upali u zamku, i to vlastitu. U hajci, koju napad na američku ambasadu „opravdava“, mnogi su mediji svojim neprofesionalnim odnosom prema problemu upali u islamofobiju. Često su pripadnike „vehabijskog“  reda degradirali kao ljudska bića. U borbi protiv fanatizma, novinari su ne rijetko bivali fanatičnim, toliko samouvjerini da su isto tako nerijetko posezali za isključivošću, protiv koje su se ustvari borili. Hoću reći da je ta hajka imala kontraefekat, fanatici – potencijalni teroristi, umjesto da su kao ideja osuđeni najprije od samog „vehabijskog“ reda, a zatim od cjelokupnog društva, oni su dobili neku vrstu imuniteta (koji se očitovao kroz građansku pasivnost)  od BH javnosti na čelu sa Islamskom zajednicom.

Hajkači o kojima govorim, ne samo da su bezuspješno riješavali problem, nego ga svojom neprofeionalnošću nastavljaju komplikovati, da ne kažem produbljavati, ili ti ga činiti većim. Komplikuju ga tako što mu kroz svoje fanatične reportaže daju sasvim neki drugi kontekst. Teroristički napad na američku ambasadu stavljaju u kontekst idealne države, kakva mi nismo uopšte. Ne mislim da je iz tih razloga teroristički akt na bilo koji način opravdan, ali mislim da je logičan.

Odgovornost za teroristički napad koji se desio u Sarajevu, trebamo kao savjesni građani preuzeti djelom i na sebe. Ovaj problem neće riješiti organi gonjenja, dok god građani ne zauzmu zdrav stav na spram tog istog terorizma, odnosno nasilja uopšte, i osude ga u svakom pogledu, odnosno svojim primjerom ga učine društveno nepoželjnim. Ali nažalost, to će biti vrlo teško u zemlji sa neprofesionalnim novinarima, koji nam ipak daju sirovinu za našu finalnu misao.