Albanski premijer: “Velika Albanija nije naš projekt”
Povezani članci
Prijatelj Evrope: Edi Rama
Intervju vodio: Karl Peter Schwarz
Preveo: Ešref Zaimbegović
Ove srijede (22.10.2014.) trebao je Edi Rama kao prvi albanski predsjednik vlade nakon 68 godina posjetiti Beograd. Srbija je pomjerila termin. U inrevjuu za FAZ Rama govori o prekinutom skandalnom nogometnom susretu i o strahovima koje susjedne zemlje imaju od Velike Albanije.
Gospodine predsjedniče, u srijedu ste trebali posjetiti Beograd kao prvi albanski premijer nakon 68 godina. U nedjelju je srpski premijer Aleksandar Vučić pomjerio termin posjete. Razumijete li to kao odbijanje?
Mi smo se nakon dugog telefonskog razgovora dogovorili za 10. novembra, to znači da nije bilo odbijanja. Sigurno da postoje teškoće ali postoji i dobra volja da se one prevaziđu.To što se dogodilo za vrijeme i poslije nogometnog susreta u Beogradu pokazalo je kako je krhak mir u našem regionu i kako je lako vratiti se starim navikama. 100 godina nakon početka 1. svjetskog rata na Balkanu doživljavamo po prvi puta u našoj zajedničkoj istoriji da nemamo ozbiljne konflikte. I to je puno važnije nego sukobi tokom jedne nogometne utakmice.
Srbija i Albanija nastoje da postanu članice EU. Jedan od uslova za to su stabilni dobrosusjedski odnosi. Ali koliko su stabilni odnosi na zapadnom Balkanu ako je samo randaliranje na nogometnom terenu dovoljno da izazove krizu?
Ko zna strašni teret naše istorije ne čudi se tome da jedna jednostavna nogometna utakmica može izazvati tako silne osjećaje i strasti. Mir koji je dugo vremena bio nezamisliv i koga smo ipak ostvarili nije ostvaren time što smo svi postali anđeli nego zato što mi – svi narodi Balkana bez izuzetka – želimo Evropu budućnosti a ne Balkan prošlosti. Balkan je danas možda najviše proevropski orijentisani region u Evropi. Ovdje je ujedinjena Evropa simbol nade a ne straha kako se često u EU misli.
Vjerujete li da bi posredovanje EU pomoglo da se situacija smiri?
EU se ograničila na to da dan nakon događaja na beogradskom stadionu izda jedno nesrećno saopštenje dok su nam Berlin i kancelarka Merkel pomogli da nađemo izlaz iz ovoga debakla. Bez te pomoći to nam ne bi uspjelo. Odmah nakon toga ja i Aleksandar Vučić više nismo imali problema da se dogovorimo o datumu.
Proteklih dana došlo je do napada na Albance i njihovu imovinu u Srbiji i Crnoj Gori. Mora li se računati sa daljom eskalacijom?
Šta se dešavalo na stadionu u Beogradu kada je 30.000 gledalaca u horu vikalo “Ubijte Albance” i šta se nakon toga desilo mnogim Albancima stanovnicima Srbije pokazuje kako je teško osigurati dostignuti mir. Ja sam kancelarki Merkel duboko zahvalan jer je kao prva razumjela koliko je za Evropu važan mir na Balkanu. Da ona nije, po prvi puta u istoriji, na konferenciju o Balkanu dovela sve vođe država regiona za jedan stol, da bi govorili o zajedničkoj evropskoj budućnosti, moja posjeta Beogradu ne bi bila moguća – ne nakon ispada na beogradskom stadionu i ne nakon odluke srpskog predsjednika i srpske vlade da se ponašaju kao njihovi navijači i padaju u staru antialbansku retoriku. Međutim zahvaljujući procesu koji je započeo u Berlinu i koji nam daje nadu, mogli smo se Aleksandar Vučić i ja dogovoriti o tome da moramo gledati u budućnost iako o događajima na beogradskom stadionu imamo različita mišljenja.
U Beogradu ali također i u drugim državama susjedima Albanije postoji strah od Velike Albanije koja bi se sastojala od Kosova, Albanije i oblasti naseljenih albanskim stanovništvom u južnoj Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i sjevernoj Grčkoj. Podrška velikoalbanskim partijama stvarno raste. Kakav je stav albanske vlade prema velikoalbanskom nacionalizmu?
Velika Albanija je u prvom redu prastari strah Srba, koji se s vremena na vrijeme pojavljuje i u drugim susjednim zemljama ili bude od ovog ili onog novinara obrađena u vjerovanju da se otkriva velika istina kada se govori o Velikoj Albaniji. Ali tu se istorija završava. Velika Albanija nije naš projekt, isto kao što i komadić tkanine napunjen sa albanskim simbolima koji je lepršao iznad beogradskog stadiona nije naša zastava ili zastava bilo koje druge Albanije koju mi navodno planiramo. Također nije tačno da velikoalbanske partije jačaju. U Albaniji postoji jedna partija koja ide u tom pravcu i koja je na parlamentarnim izborima dobila manje od jedan posto glasova i istopila se kao malo soli u vodi. Naš stvarni projekt je velika Evropa a ne velika Albanija. Dozvolite mi da vas podsjetim: Albanci u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj nikada nisu bili problem za druge nego su se naprotiv uvijek trudili da drugi ne postanu njihov problem, da ih drugi ne protjeruju, etnički marginaliziraju i diskriminiraju. Nije krivica Albanaca da su domicilni u toliko mnogo zemalja regiona a njihova zasluga je da za vrijeme svih ovih teških godina nikada nisu započinjali rasističke ili etničke ratove nego su se uvijek zalagali za mir i stabilnost u regionu. Velika Albanija je mit koga na životu održavaju oni koji ga žele upotrijebiti protiv Albanaca.