Akhtar Chaudhry: Bosanci i Hercegovci moraju biti aktivniji

Autor/ica 9.1.2012. u 14:10

Povezani članci

Razgovori s povodom: Akhtar Chaudhry, potpredsjednik Skupštine kraljevine Norveške

Razgovarao: Fahrudin Fahro Konjhodžić

Jedan od prijatelja i Bosne i Hercegovine, a i mnogih njezinih građana ponaosob je poznati norveški političar Akhtar Chaudhry( Aktar Caudri). To svoje prijateljstvo on dokazuje, prije svega, konktretnim angažmanom u politici, a svojim prisustvom uveličava obilježavanje važnih državnih praznika Bosne i Hercegovine.

Ali, Akhtar Chaudhry nije samo običan političar: on je prvi stranac manjinskog porijekla, koji je izabran za jednoga od podpredsjednika norveške Skupštine (Stortigenta)! Član je brojnih komiteta ove skupštine, a na sve funkcije je izabran kao predstavnik Sosialistisk Venstre parti – Partije lijevih socijalista, koja u posljednja dva izborna mandata učestvuje u izvršnoj vlasti Kraljevine Norveške. Politički je aktivan u posljednjih 20 godina. Rođen je u Lahoreu u Pakistanu, a došao je u Norvesku prije trideset godina. Sa ženom i četvoro djece, u posljednjih 15 godina živi na Grorudalenu u Oslu ( jedan od multinacionalnih kvartova u Oslu). Kaže da se vozi T banom, makar jedom mejsečno gdje se susreće sa običnim ljudima. Svojevremeno je biran za jednog od dva najbolja useljenika, koji pripada minoeritetnim grupama. Također je bio proglašen za jednog od deset useljenika koji mogu biti neka vrsta modela ili uzora u minoritetnoj skupini.

Akthar Chaudry govori na obilježavanju dana Državnosti BiH

Prije nešto više od godinu dana, ovaj političar je pokrenuo javnu debatu u Norveškoj skupštini o tome da se Norveška pridruži obilježavanju sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, u skladu sa već usvojenom rezolucijom u Evropskom Parlamentu. Ta diskusija je izazvala veliku pažnju BH javnosti u Norveškoj.

– Otkuda njegov interes za Bosnu i Hercegovinu? pitamo ga tokom razgovora.

– Moj interes za Bosnu i Hercegovinu je počeo jos početkom devedesetih, nakon što je krenuo brutalni rat u vašoj domovini. U to vrijeme sam bio veoma aktivan u našoj stranci SV partiji, pokušavajući doprinijeti da se taj rat i brutalitet neodgodivo završi. Bio sam zgrožen tim ratom u kojem je narod Bosne i Hercegvine bio izložen masovnim ubojstvima i brutalitetu od strane svojih susjeda. Kasnije kada je nastupio mir uz pomoć Dejtonskog ugovora, ja sam nastavio svoj angažman. Upoznao sam mnoge Bosance i Hercegovce, koji su zbog rata stigli u Norvešku, sa nekima sam postao i prijatelj, pa je i to još više podstaklo moj angažman!

– Bili ste u posjeti našoj domovini, kakvi su utisci toga direktnog kontakta sa zemljom i ljudima?

    – Da, posjetio sam Sarajevo, Mostar i Srebrenicu! Susreo sam mnoge ljude i razgovarao sa njima. Bilo mi je veoma upečatljivo stajati na onom lijepom mostu u Mostaru i razmišljati o tome, da se je tu u toj jedinstvenoj ljepoti prirode, ne tako davno,   odvijao veoma žestok i brutalan rat. Njegove posljedice su i danas prisutne. Bio sam neugodno iznenađen saznanjem da bošnjačka, srpska i hrvatska djeca idu u istu školu, ali da pohađaju nastavu u odvojenim učionicama. Oni se ne igraju zajedno, ne pričaju jedni sa drugima i odvojeni su jedni od drugih čak i ogradama, mada su te ”ograde” više u njhovim glavama. To najbolje ilustruje trenutno stanje u državi. Iako je rat završen, i narod se vratio svakidašnjici, ali oni još uvijek žive odvojeno. To je neprihavtljivo u suvremenom svijetu, gdje su integracije veoma aktuelne na svim nivoima.
   Još upečatljivija i emocionalnija je bila moja posjeta Srebrenici i Potočarima. Doći na to mjesto, gdje se odvijao najveći genocid u Evropi, nakon drugog svjetskog rata, je bilo veoma teško i bolno iskustvo. Bio sam i na spomen mezarju u    Potočarima, ja sam se tamo izvinuo u ime samoga sebe, ja sam se izvinuo u ime Evrope, izvinuo sam se zato jer nismo bili u stanju zaustaviti na vrijeme sve te grozne događaje i brutalitete, kojih se Evropa danas mora stiditi!
   Sreo sam tamo bosanske majke koje i danas tragaju za svojom djecom, svojim muževima, sreo sam mnoge koji traže svoje očeve i braću. Jedna od tih majki mi je pokazivala to mezarje i cijelo spomen područje u Potočarima. Bilo je veoma upečatljivo i tužno čuti njezinu priču o tome kako je njezin sin otrgnut od nje i kako ga nikada više nije vidjela živoga…posebno mi je teško bilo čuti dio njene priče kao se osjećala kada su joj pokazali posmrtne ostatke njezinog sina i kako ga je ona sahranila. To ja nikada ne mogu zaboraviti! A moram napomenuti da znam i za stradanja u Prijedoru, Bijeljini, Višegradu, Zvorniku, Mostaru, Dretelju. Zato je neobično važno i to što se pojedinci, odgovorni za sve te brutalitete, privode pravdi, kao konkretan doprinos uspostavljanju mira.

– Vi ste u Stortigentu pokrenuli inicijativu da se i u Norveškoj počme obilježavati 11. juli kao dan sjećanja na Srebreničke žrtve. Koliko ste zadvoljni rezultatima te inicijative?

– Da, cilj je bio da se pokrene debata o Bosni i Hercegovini i Balkanu generalno, a posebno o tome kako da se obilježi masakr u Srebrenici. Veoma sam zadvoljan da je norveška vlada, preko ministra vanjskih poslova, priznala da je to što se je desilo u Srebrenici masovno ubistvo. Tada je rečeno da Norveška prihvata sve presude specijalnog suda u Hagu, koje masakr u Srebrenici karakteriziraju kao masovno ubojstvo (tačnije rečeno genocid, jer se taj izraz u norveškom riječniku prevodi kao masovno ubojstvo,- op. a.). Mi u SV partiji smo saglasni da Evropa mora obilježavati to što se je desilo u Srebrenici, da se ta strahota više nikada ne ponovi!

– Da li pratite aktuelnu situaciju u BiH danas?

– Da, pratim veoma pažljivo, ne samo BiH već i sve što se dešava na Balkanu. Balkan je nažalost, još uvijek bure baruta, neeksplodirana vremenska bomba… Mislim posebno da situacija u BiH nije dobra. Nedostatak međusobnog povjerenja na razini rukovodstva jeobeshrabrujuća. Norverška i ostatak Evrope moraju konačno priznati da je Dejtonski sporazum odigrao svoju ulogu. Europa, a sa njome i Norveška, moraju pomoći Bosni i Hercegovini da prevaziđe tužnu i tešku prošlost, te da uspostavi i ojača institucije pravosuđa, javne uprave i političkih institucija. Sve dok je situacija u BiH ovakva kakva je trenutno, to predstavlja potecijalnu opasnost po stabilitet Balkana, a time cijele Evrope i svijeta. Mislim da se sve to mora riješavati najhitnije, jer samo trajna i kvalitetna rješenja mogu spriječiti još jedan eventualni razarajući rat na Balkanu. Ja lično, a i partija koju predstavljam, ćemo se zalagati za to i u budućnosti.

– Na vašem posljednjem nastupu, tokom pozdravnog govora povodom obilježavna Dana državnosti BiH, pozvali ste Bosance i Hercegovce da se više politički angažuju u Norveškoj. Možete li to malo obrazložiti?

– Upravo smo govorili o teškoj situaciji u BiH i na Balkanu. Za rješavanje tamošnje krize i političke i ekonomske najbolji doprinos mogu dati upravo Bosanci i Hercegovci koji žive u Norveškoj. Znam da ste vi najbolje i najkvalitetnije integrisana doseljenička populacija u Norveškoj. A ono što ne mogu da razumijem jeste da vas nema u politici, da se vaš glas veoma slabo ili gotovo nikako ne čuje! Morate biti daleko aktivniji! Tokom protekih lokalnih izbora ja sam dobio jednu koleginicu iz BiH, to je Nisveta (Tiro), koja je izabarana u gradsku upravu u Lilehameru. Ali, ja mislim da se u lokalnoj politici vi trebate puno više angažovati. Zato apeliram na naše sugrađane porijeklom iz BiH, da se anagažuju i da odaberu lokalne partije, prema svojim opredjeljenjima, mada bi ih ja najradije vidio u SV partiji. Taj angažman će biti još veći i još bolji doprinos razvoju naše zajednice, a to je također jedan od načina da se pomogne i vašoj domovini!