ENG
Aerodrom Mostar
Autor/ica 👤tačno.net
Izdvajamo
- Leti se JAT-om, rani jutarnji let, avion je došao iz Ljubljane, stjuardesa je Slovenka osjeti se po naglasku. Bilo je to vrijeme kad se na liniji Mostar Beograd doručkovao vruć burek…..neko je jeo, neko nije, nije bitno…ugodna kućna atmosfera, miris bureka…..Željko moli stjuardesu da otvori vrata od aviona, da se avion malo prozrači,… avion se trese od smijeha a poslovično humoru neskloni Slovenci pa tako i ova stjuardesa ne razumije šalu i ništa joj nije jasno, vjerojatno je misila …”visinska bolest”. Dolazimo u Beograd…..nasmijani i malo pospani, stjuardesa vjerovatno nova, prilazi Željku i tiho ga pita, pokazujući rukom, kako se na sh jeziku kaže “strop/plafon” …..Nismo znali šta joj je Željko rekao ali, za koju minutu stjuardesa nas obavještava da smo sletjeli na beogradski aerodrom i da sagnemo glavu pri izlasku iz aviona da ne bi udarili u “šišu” (u mostarskom žargonu plafon).….. Salve smijeha šire sa avionom uključujući i pilota i njegov komentar, koji je u odjavu rekao: ”E, da vas Mostaraca nema, trebalo bi vas izmisliti”!
Povezani članci
Tito, Džemal Bijedić i Gadafi
Ubi Concordia, ibi Victoria/ Gdje je sloga tu je i pobjeda
Piše: Ena Šarić
Ne tako davni, neplanirani let službenog aviona ministara vanjskih poslova Njemačke i Velike Britanije, Franka Waltera Steinmeiera i Phillipa Hammonda, u Mostarsku zračnu luku, koji zbog magle nisu mogli sletjeti u Sarajevu, još jedan je od markantnih dokaza da osposobljavanje mostarskog aerodroma za najzahtjevnije zrakoplove i klijentelu, nije nemoguća misija – smatraju u Gospodarskoj/Privrednoj komori Grada Mostara.
Uspješno prizemljenje Boinga na mostarski aerodrom potvrda je velikih mogućnosti ovog aerodroma i uspjeha njegovih kontrolora, koji su iskustva i potvrdu svoga znanja, sticali na evropskim aerodromima. Ova crtica ostavljena kao zabilješka…pronađena danas pri čišćenju nekog od failova ponukala me je da napišem ovaj tekst. Neke činjenice iz mojih prošlih tekstova ponavljam, ali dozvolite mi ovo malo idilično/nostalgično putovanje u “bolju “prošlost.
Bilo je to vrijeme Osmana Pirije, Jole Muse i Džemala Bijedića, bilo je to vrijeme kada je sa mostarskog aerodroma svako jutro polijetao avion pun Hepokovih karanfila na tržnicu cvijeća u Amsterdamu. Vina, Žilavka i Blatina, originalnog mostarskog porijekla koja su dolazila iz Hepokovih vinograda i pravila u njegovoj vinariji, pila su se širom Evrope baš, kao što su se prije nekoliko stotina godina pila na Bečkom dvoru.
Bilo je to vrijeme kada je u Mostaru postojala vojna Vazduhoplovna Akademija koja je školovala vojne pilote, u kojoj se školovao i Muamer Gadafi, kada je mašinski fakultet proizvodio stručnjake za avio industriju Soko, a njegovi studenti i profesori pravili nacrte za vojne avione. Negdje pred sami rat zajedno sa francuskim stručnjacima mostarski Soko je pripremao prototip prvog YU civilnog aviona. Bilo je to vrijeme kada se za potrebe vojne industrije napravio i aerodrom. Bilo je to vrijeme 1984. godine kada je jedan od mostarskih pitomaca za opkladu proletio avionom ispod Starog Mosta, vrijeme, kada je Mostar živio svoje najbolje dane….čini se, nikad više …takvih dana?
BiH razmišlja o Sutorini a ja o inim izgubljenim Sutorinama kojima pripada i mostarski aerodrom i koliko bi on značio za razvoj turizma i privrede u Hercegovini, pogotovo, kad se uzme njegova ključna prednost u odnosu na okolne aerodrome, za koje vjerujem, da nisu baš oduševljni pokretanjem naše zračne luke koja im je bila velika konkurencija.
Dakle, najdragocjenije blago Mostara je klima…blaga skoro mediteranska, prednost je nad maglovitim i snježnim Sarajevom, ili burom, morem i kišom koja zimi oplakuje dubrovački, splitski pa i zadarski aerodrom…..
Prošlo je puno godina i BiH je izgubila mnogo novca dok nam Evropa nije dozvolila da nadziremo svoje nebo. Bogami k’o da smo grad i nacija kišnih ljudi a ne konstruktora aviona.
Pogibija Borisa Trajkovskog makedonskog predsjednika bila je dobra izlika da nas se još drži u mraku, iako su slijetanje njegovog aviona vodili SFOR-ovi kontrolori letenja…..
Dobra je bila i izlika da nemamo velike tankove za benzin kao da je napraviti tank i mjesto za tankiranje velika mudrost i milionski posao, pa i da jeste a nije, jer neki veliki tank mora postojati, jer kako bi drugačije letjeli vojni avioni i piloti ako nema hangara za avione i tankova za gorivo.
Novcem koji se zaradi slijetanjem i boravkom aviona mogao bi zaraditi i aerodrom i grad Mostar.
Činjenica da je brže doputovati npr. iz Amsterdama do Sarajeva, nego iz Sarajeva do Mostara, trebala bi potaknuti mostarsku kantonalnu i federalnu vlast da se posveti našem aerodromu. Pri tome akcent treba staviti na činjenicu da je Mostar i okolina sjecište četiri najveće svjetske religije i da se turistički bum, osim na Starom mostu, i Međugorju koje je katoličko svetište, može graditi i na Blagaju kao muslimanskom svetštu, Žitomislićma kao svetištu pravoslavaca i Stocu, u čijoj se blizini u selu Krajišina nalazi havra i grob rabina Moše Danona na koji hodočaste Jevreji sefardi iz regije a i šire……pa bi se moglo reći da je to jedino evropsko svetište Jevreja a drugo u svijetu nakon Zida Plača u Jerusalimu.
Ne znam hoće li neko značajan pročitati ovaj tekst i vidjeti kakvi su potencijali i Mostara i Hercegovine, ali kakogod u nekom budućem aerodromskom prospektu sa znamenitostima Hercegovine, treba dodati i zrnce iskričavog mostarskog duha i napisati priču koja će podsjetiti na romantičnu prošlost mostarskog aerodroma, pogotovo onu davnu koja frca od mostarskog humora i liskaluka!
….Bilo je to ovako, bilo je Titino vrijeme…..Sa ovoga aerodroma letilo se širom regije …. Sjećam se, jutarnji čarter let za Beograd, među ostalim putnicima, ja s mamom idemo u VMA kod prim. dr Isidora Pape, generala, Mostarca na privremenom radu u Beogradu, koji iako je hiljadu puta zaslužio, nikada nije dobio ulicu u svom voljenom gradu. On i ova bolnica su uvijek bile dostupni za Mostarce, bez obzira radilo se o običnom ili uvaženo građaninu rodnog mu grada. Boca vina, Blatine ili Žilavke iz vremena kada se u žilavki ogledalo hercegovačko sunce, a blatina popravljala krvna zrnca širom svijeta, a nekad i tepsija buredžika iz pekare neke stare mostarske nene, bili su dovoljni za ulazak u njegov kabinet bez pompe i drame al’ obavezno uz obilje mostarskih liskaluka. Dakle,….
Dr. Papo je bio blizak saradnik druga Tita kao i drug Džemal Bijedić i njegova žena Razija/Raza koji su letjeli zajedno s nama…,poslije vikenda u Mostaru, putuju u Beograd na posao. Raza na vješalici nosi kostim koji joj je sašila čuvena mostarska šnajderica Muruveta Duranović, još uvijek u Mostaru nikad neprevaziđeni kardiolog dr. Mahić, Željko Samardžić pjevač u usponu i poznata mostarska travarka pok. Matija Paunovska, koja je baš u to vrijeme razvijala posao i otvarala apoteke širom bivše nam domovine.….
Leti se JAT-om, rani jutarnji let, avion je došao iz Ljubljane, stjuardesa je Slovenka osjeti se po naglasku. Bilo je to vrijeme kad se na liniji Mostar Beograd doručkovao vruć burek…..neko je jeo, neko nije, nije bitno…ugodna kućna atmosfera, miris bureka…..Željko moli stjuardesu da otvori vrata od aviona, da se avion malo prozrači,…avion se trese od smijeha a poslovično humoru neskloni Slovenci pa tako i ova stjuardesa ne razumije šalu i ništa joj nije jasno, vjerojatno je misila…”visinska bolest”. Dolazimo u Beograd….. nasmijani i malo pospani, stjuardesa vjerovatno nova, prilazi Željku i tiho ga pita, pokazujući rukom, kako se na sh jeziku kaže “strop/plafon”….. Nismo znali šta joj je Željko rekao ali, za koju minutu stjuardesa nas obavještava da smo sletjeli na beogradski aerodrom i da sagnemo glavu pri izlasku iz aviona da ne bi udarili u “šišu” (u mostarskom žargonu plafon).….. Salve smijeha šire sa avionom uključujući i pilota i njegov komentar, koji je u odjavu rekao: ”E, da vas Mostaraca nema, trebalo bi vas izmisliti”!
Autor/ica 👤tačno.net
