Adnan Žetica: Na rubu pameti II

Povezani članci

• Oprostiti, ali ne zaboraviti. Da li je to ikako moguće? Ili je to gluparija, isprazna frazetina
• U BiH država može bez vlasti – bez državne mafije ne
• Novo ime Makedonije: Dobit za Balkan, primjer za svijet
• Džovica i Frenki – menadžeri Scorpionsa
• Dubravko Lovrenović: MEDIJEVALESKA – GROTESKA ZA PONAVLJAČE
• Pavle Stanišić: Za slobodu

Predsjednik Republike Srpske je pionir među bosanskohercegovačkim političarima. On je prvi došao na ideju da kupi avion. Platio ga je nešto manje od pet miliona dolara riječ je o modelu Cesna 525 čiji je domet 3000 kilometara. Vlada manjeg entiteta krije podatke o troškovima održavanja Cesne, ali stručnjaci procjenuju da se radi  o iznosu oko milion maraka godišnje. Predsjednik svoj avion posudi političarima koji razmišljaju kao i on pa ga u zadnje vrijeme često pošalje do Mostara da preveze  do Banjaluke   svog Istomišljenika.

U većem entitetu stvar je drugačija premijer je svoje ministre natjerao da putuju na sjednicu Vlade u Tuzlanski kanton, vjerovali ili ne, autobusom. Premijer je rekao da je Vlada ovim potezom uštedila oko 2.500 KM. Zatim je objasnio ministrima da za službena auta ne mogu dobiti džipove kako su zahtijevali već će se morati zadovoljiti škodom.

Hvale vrijedni potezi Premijera, pomislio sam napokon neko ko stoji iza svojih riječi, a onda iznenađenje. U Slobodnoj Bosni od  13.10.2011. godine vijest da Federalna vlada priprema teren za kupovinu aviona. Izgleda da je jedno putovanje po vijugavim bosanskim cestama bilo dovoljno da se promjeni mišljenje. Jedna od firmi u državnom vlasništvu bi kupila avion. I onda bi ta firma iznajmljivala avion federalnim dužnosnicima jer im ni Dodik, ni Mister No ne daju u svoje avione. Firma za Vladu prati stanje na tržištu polovnih aviona pa je izvjesno da će za kupnju potrošiti od pet do petnaest miliona dolara.

Troškovi održavanja vladinog aviona u Hrvatskoj su 2.5. milona dolara u Srbiji 2.5 miliona eura. Posljednjih dana slovenski konstruktori  hvale  se svojim izumom, avionom koji je najrentabilniji avion na tršištu kažu da troši manje čak i od nekih automobila. Slovenski Taurus za pet eura goriva preleti i do 400 milja te su stručnjaci NASE nagradili Slovence za svoj avion.  Napamet mi pade ideja da Slovenci posude avion, ili više njih, našim političarima. Ovi se svi natrpaju u njega natočimo im goriva u vrijednosti 2.500 KM koliko su uštedili u jednom danu i poželimo im sretan let ako je avion toliko rentabilan koliko Slovenci pričaju, možda, bi imali vremena da bez njihovog svakodnevnog soljenja pameti dođemo svojoj, narodski rečeno da se avizamo ili da premijer svom šefu, po čijem nalogu kupuje avion, pokloni maketu istog, možda, bi ovaj to šanerski podnio u svakom slučaju nas bi jeftinije koštao, ali izgleda da će nam biti kao u staroj bosanskoj poslovici, za ovu priliku malo izmjenjenoj, : “ sleti Murta da uzleti Kurta dok doratu ne otpanu m…“

P.S. zadnja riječ rimuje se s kuda