Adnan Žetica: Grad u tami

Povezani članci

• Prosvjed u Zagrebu zbog dolaska Vučića
• Nepotkupljiv kritički duh
• Bilježnica Robija K.: Didin sprovod
• Čime to Dragan Čović prijeti?
• Promocija knjige “Svjetline Laništa” u Mostaru
• RAZVIHORI ZASTAVE DUŠANE BAJEVIĆU

U mom posljednjem ispunjenom albumu samolijepljivih sličica prvenstvo Jugoslavije, Mostar je opisan kao privredni i kuluturni centar Hercegovine u kojem živi 120.000 stanovnika. Fudbalski klub Velež svoje utakmice igra na stadionu pod Bjelim brijegom. Najveći uspjesi kluba osnovanog 1922.godine su dva osvojena kupa Maršala Tita te jedno ili dva druga mjesta, nisam siguran. Igrači koji su predstavljali Velež u tom albumu neće ostati zapisani zlatnim slovima u historiji kluba, bila je to generacija čiji je maksimalni  domet bio sredina tabele tadašnje lige Jugoslavije.

Dugo sam vremena podatke iz albuma smatrao najvjerodostojnijom slikom grada. Danas Mostar ima i fudbalski,  i nogometni klub u prvoj ligi,  a s  oglasa zalijepljenog  u čekaonici  hitne pomoći zaključio sam da u gradu ima preko 90.000  ljudi s zdravstvenim osiguranjem plus neosiguranici,  broj stanovnika  sigurno nije manji od predratnog.

Službeno postoje dva Mostara. Devedestih je osnovana općina srpski Mostar, preimenovana odlukom OHR- a u općinu Istočni Mostar. Ova općina ima nekoliko stotina stanovnika i teritorijalno obuhvata tri sela Kamena, Kokorina i Zijemlja.

Danas  u  Mostaru, onom na obalama Neretve, postoje dva komunalna preduzeća, dva bolnička centra, dva univerziteta, dva telekoma, dvije elektroprivrede  i sve ove institucije, osim telekoma i elektroprivrede, potresaju  financijske dubioze. Da nastavim, imamo i dva narodna pozorišta, dva dječija kazališta, ali zato Mostar ima jednog gradonačelnika.

On se pojavljuje na otvaranjima tržnih centara, na ponekoj  finalnoj utakmici brojnih malonogometnih turnira, pošalje slike sa službenih putovanja koje osvanu na internet portalima i u dnevnoj štampi. Problemi u gradu se rješavaju na slijedeći način kada se utvrdi višak zaposlenih u gradskoj administraciji osnuje se gradsko preduzeće za naplatu parkinga u koji  će se zbrinuti radnici, pohvalno.Kada se javnost pobuni zbog mogućih lihvarskih cijena parkinga desi se odgoda naplate zbog tehničkih problema, a radnici mjesecima idu na posao i sredstva za uspostavu novog preduzeća nemilosrdno se troše. Naravno, preduzeće ima dva direktora.

 Ali u zadnje vrijeme i to se mijenja  iz Grada su odlučili da zbog uštede isključuju javnu rasvjetu svaku noć na nekoliko sati.

Bulevar narodne revolucije  je slika Grada. Novoizgrađene zgrade pored ruševnih zgrada obraslih korovom idealni su modeli za poziranje brojnim grupama turistima.

Ranim jutrom vozim se Bulevarom,  pristižu  prvi autobusi s učenicima iz prigradskih naselja, čekam na semoforu zeleno svjetlo u mrkloj tami.  Javna rasvjeta  u nadležnosti jedne elektroprivrede  je ugašena, učenicima koji prelaze raskrsnicu svjetla mojih farova jedini su orjentir dok prelaze raskrsnicu. Stotinu metara udaljena od semafora  rasvjeta  je  u nadležnost druge elektroprivrede. Tamo rasvjeta još radi, ali kako vozim  prema njoj, svjetla  se gase,  jedno za drugim, duž cijelog Bulevara, kao u horor filmu, svjetla se ne mogu dočepati. Ipak, stižem na cilj svog putovanja, imam  desetak minuta do početka radnog dana, rano je jutro, ali nije toliko ni hladno pa gledam ulice grada. Grada ujedinjenog  u tami, i  u bukvalnom,  i u metaforičkom smislu.