Kilava vlast ne zna bi li piškila ili kakila, pa pušta vjetrove

Povezani članci

• Problemi antigej logike
• Chenofalk: sa 300 na 153.000 eura!
• Gdje su mladi Mostara?
• Ja se znam prekrižiti . . .
• Jel’ Bilino polje gdje je nekad bilo?
• LAŽ KAO POLITIKA

„Ako povik ‘Za dom spremni’ može izazvati nerede“, kaže HDZ-ov tehnički ministar Dražen Bošnjakovići, „tada će to vjerojatno biti procesuirano i sankcionirano.“ Vjerojatno? Sic transit. I samo izazove li nerede? Kakvi ti neredi moraju biti da bi Bošnjakovićevo/HDZ-ovo pravosuđe nekoga (koga?) „vjerojatno procesuiralo i sankcioniralo“? Sic transit. Kako to da Bošnjakovićevo/HDZ-ovo pravosuđe ovih godina nije nikoga procesuiralo i sankcioniralo – unatoč MUP-ovoj svemirskoj tehnologiji i ljudstvu – kada više tisuća nezrele mladeži učestalo izaziva nerede na stadionima, na tzv. domoljubnim koncertima ili u inim javnim prostorima drekom „Za dom spremni“ i „Ubij, ubij, ubij Srbina“? Ili kada izvjesni Marko Skejo brčića à la Führer, ili Dražen Keleminec posred središnjih trgova u Kninu i Zagrebu postrojavaju ucrnjene falange što desnom rukom mjere visinu kukuruza i „hrabro“ se drekenjaju „Za dom spremni“?

Piše:Marijan Vogrinec

Nitko pri zdravom razumu, pa još u suludo predizborno doba vađenja crijeva i kojekakvih polit-ideoloških lobotomija, ne bi ni očekivao od sada već tehničkog HDZ-ovog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića da će biti povijesno priseban, politički samosvjestan i društveno odgovoran, pa bez muljanja i alogičkih akrobacija razgovjetno odgovoriti novinaru Mislavu Bagi u središnjem Dnevniku Nove TV: „Da, ustaški poklič ‘Za dom spremni’ – što ga je Vrhovni prekršajni sud RH upravo amnestirao u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ Marka Perkovića Thompsona u smislu da nije prekršaj javnog reda i mira – jest nedopušten u javnoj uporabi jer izaziva drastične podjele u društvu te podsjeća na genocidno doba tzv. NDH“. Kao, uostalom, ista ustaška krilatica na HOS-ovim insignijama, na crnoj zastavi i na spomen-pločama palim hosovcima u Domovinskom ratu. Tu ne smije biti muljanja, izmotavanja ovim ili onim, povijesne neistine i pogotovo ne neujednačene sudske prakse. Ustašluk no pasaran! I točka. Jednom za svagda. Dok ne bude tako, žitelji će Bijedne Naše svjedočiti podjelama i razdorima u društvu, smrdljivim politikantstvima što vonjaju na povijesno zlo/nesreću koje je šaka ucrnjenih hrvatskih veleizdajnika – „ujaka“, sic transit, vojno i moralno poražene genocidnosti – neodgovorno namrla vrag će znati kolikim još budućim hrvatskim naraštajima.

Logički je nesuvislo da je okrvavljeni ustaški poklič „Za dom spremni“ u jednim prigodama dopušten – u Thompsonovoj ili bilo kojoj drugoj pjesmi, odnosno za državnih proslava domovinskoratnih i inih obljetnica – u inim prigodama pak zabranjen, neprihvatljiv i sudski kažnjiv. Mokra vatra je to, drveno željezo, oksimoron dugoročno kancerogen za Bijednu Našu, ali i neoperiva međunarodna sramota države koja ne zna tko joj je pobijedio u Drugomu svjetskom ratu. Koja nije zrela nedvosmisleno odlučiti o tomu treba li tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena biti mimikrija tzv. NDH-2, baštinik genocidne ustaške ideologije mržnje i izmišljene arijevštine pod (ne)dopuštenom egidom „Za dom spremni“ ili pak demokratska zemlja sazidana svijetlim ciglama antinacifašizma i partizanske/savezničke  pobjede nad nacifašističkim zlom. Baš kako je zapisano u Izvorišnim osnovama Ustava RH: antinacifašizam, ne ustašijada i tzv. NDH.

Što tu ima biti nejasno, ako se poštuje povijesna istina i ako se želi biti pošten prema prošlosti i budućnosti hrvatskog i drugih naroda što žive s hrvatskim na istom tlu i dijele isto životno dobro i zlo? Ustašluku što ga simbolizira okrvavljeni poklič „Za dom spremni“ nema mjesta ni u kojoj prigodi, ni u privatnomu, kamoli u javnom prostoru. Jedna Austrija u kojoj je tzv. desnica na vlasti i koja nosi teško breme nacističke prošlosti čak je vrlo strogim zakonom zabranila pojave ustašluka, nacifašističke derneke u sklopu svibanjskih tzv. komemoracija na Bleiburškom polju, a hrvatska također tzv. desna, HDZ-ova vlada Andreja Plenkovića ne zna bi li piškila ili kakila, pa samo pušta vjetrove, trulo pametuje o tomu kako je drveno željezo genijalan izum. Pa će oksimoronci s obiju strana Markovog trga i po sudnicama jedan dan padati u delirij kada pjevač bez glasa i zazorna stiha drekne s bine „Za dom…“i dobije eho raspomamljenih„…spremni“, drugi će dan glumatati tri „mudra“ japanska majmuna kad im se prilijepe uz bok „crnci“ sa „Za dom spremni“ preko prsiju, a treći dan će policijski i sudski goniti „Za dom spremni“ kao vrag svog ćaću. Ne ide to tako i dok god (pred)izborno promiskuitetna vlast tolerira to što ne ide tako, nema sreće i budućnosti za Bijednu Našu. Ustaše ni ubuduće neće dobiti davno već izgubljene bitke i na vojnomu i na bojištu čovječnosti.

Nema ni najmanje dvojbe

Sada već tehnički HDZ-ov ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković – do navrh glave umočen u predizbornu kampanju svoje denver plave ZNA SE opcije što računa na nastavak parlamentarnog/vladinog mandata – gotovo je dnevni gost svih važnijih medijskih formata u zemlji, gdje mulja u povodu sramotne odluke Visokog prekršajnog suda RH i neuvjerljivo trbuhozbori već znano Plenkovićevo ni vrit ni mimo stajalište o ustaškom pokliču „Za dom spremni“. I stranački mu šef i svi podanici od povjerenja licemjerno se hvataju – predizborni spin, dakako – za činjenicu kako je taj ustašluk u HOS-ovom grbu i crnoj zastavi 2000-ih godina ozakonio SDP, vlast pokojnog Ivice Račana. Jer su se HOS-ove najprije paravojne, pa postrojbe potom uključene u redovnu Hrvatsku vojsku pod tim sloganom borile u Domovinskomu ratu. Sâm je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, vrhovni i vojni zapovjednik, govorio 1992. godine da „ti momci nanose štetu Hrvatskoj u međunarodnoj zajednici“ veličanjem ustaša i preuzetim od njih zloglasnim pokličem „Za dom spremni“.

Nema ni najmanje dvojbe o tomu da je HOS svjesno i ciljano preuzeo tu genocidom, zlom i krvlju nedužnih uprljanu ustašku krilaticu iz razdoblja tzv. NDH i da su se sami pripadnici tih postrojbi ponosili nazivom ustaša. Nakon što joj je uoči predsjedničkih izbora došlo iz debelog mesa u glavu da „Za dom spremni“ nije nikakav stari hrvatski pozdrav, već ustaški zôv na mržnju, klanje i rasnu čistoću (sic transit) kojemu nema mjesta u RH, svalila je krivnju za obmanu na svoje savjetnike, ispričala se javnosti zbog zablude i definitivno zamjerila ekstremistima „Liepe Plavke“ što u ganc novoj „uniformi Ženske ustaške mladeži krasnoslovi“ po kanadskim klubovima ustaške emigracije ode ratnomu i zločincu protiv čovječnosti, tzv. poglavniku tzv. NDH Anti Paveliću. Nakon što je Tuđman 1990-ih dignuo graničnu rampu ustaškim metuzalemima što su 1945. izbjegli pred rukom pravde zbog počinjenih zločina 1941.-1945., njihovim potomcima i istomišljenicima koji su se potom rasporedili po cijeloj piramidi državne i vojne vlasti, po društvenim institucijama, etc., zloglasni je ustaški poklič „Za dom spremni“ stekao pravo građanstva.

Ako se nekažnjeno moglo po uredima u MORH-u i inim državnim tijelima držati na zidu fotografije endehazijskog ratnog zločinca Ante Pavelića, a Katolička crkva redovno svake godine slaviti mise zadušnice u Zagrebu i Splitu, otkrivati spomenike/ploče notornim ustaškim krvnicima – Rafaelu „vitezu“ (sic transit) Bobanu, Juri Francetiću, Mili Budaku… – ili imenom „bogoštovnog“ Pavelićeva ministra, ideologa genocidnih deviza „Srbe na vrbe“ i „trećinu Srba pobiti, treću pokatoličiti, trećunu iseliti“ krstiti ulice i škole po RH i hrvatskim krajevima u BiH, pa još i dan-danas nekažnjeno defilirati zastavama ustaškog designa šahovnice, upravo kretenski zvuče jalovi prijepori u političkoj javnosti o (ne)dopuštenoj uporabi pokliča „Za dom spremni“. Penetracija ustašluka u Bijednoj Našoj počinje i prije ratne 1991. godine s vjerodostojnom dopusnicom Franje Tuđmana koji je tada primao (pro)ustaške „hrvatske idealiste“ i bez vjerodostojnih dokumenata te kojekakav probisvijet od mila do nedraga, ubojice, teroriste, legionare, kriminalce i najbližu im rodbinu.

Sestra međunarodnog terorista Zvonka Bušića-Taika (32 godine robije u SAD-u zbog otmice civilnog zrakoplova na liniji New York – Chicago te ubojstva policajca podmetnutom bombom), Tuđmanova suradnica iz tih 1990-ih godina, aktualna državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Zdravka Bušić sada je nositeljica HDZ-ove izborne liste u XI. izbornoj jedinici, za dijasporu. Davor Ivo Stier, unuk Ivana Stiera, ratnog zločinca iz razdoblja tzv. NDH i intimusa još krvavijeg šefa ustaškog konc-stratišta u Jasenovcu Vjekoslava Maksa Luburića, jako je ime HDZ-ove državne politike otkako se doselio iz Argentine u RH. Ruža Tomašić, doseljena iz Kanade „Liepa Plavka“ – djevojačkog prezimena Budimir – također je od 1990-ih Tuđmanova pouzdanica i godinama već ikona ekstremne političke tzv. desnice u RH. Čak europarlamentarka u dva mandata. Ustašluk je promijenio dlaku, pa nakon 1990. baš ni u RH ne smije izgledati sasvim kao onomad do 1945. i mimikriran dvadesetak godina kasnije, ali zla ćud mu je ostala ista: genocidan duh, protusrpska i „protukomunistička“ mržnja, opsjednutost protujugoslavenstvom, itsl.

Možda da, možda ne

I gdje će sada nekakav tamo Andrej Plenković – koji kao ozebao sunce moli i kumi za tu šačicu (pro)ustaških, ekstremističkih, konzervativnih, etc. glasova – imati petlje zabraniti javnu uporabu ustašluka bilo koje vrsti pa i ovog čistog izazivačkog inata pokličem „Za dom spremni“. Plenković nije omiljen među tzv. desničarima u stranci i izvan nje od prvoga dana ne tako davnog učlanjenja u HDZ. Nazivan među radikalnim oponentima pogrdnim „Anemični“ (zbog navodne je anemije izbjegao obavezni vojni rok) i „lekarkin sin“ (majka mu je, ugledna kardiologinja, navodno radila u jugoslavenskom vojnom zdravstvu), Plenković uopće nije naivan da bi se kao operativno najvažniji u državi izložio posljedicama zabrane ustašluka spornom uporabom pokliča „Za dom spremni“. Ako on ne želi to učiniti, a ne želi, drugi ne smiju uza sve vladajuće tlapnje o neovisnosti sudova o politici. Nisu neovisni i neće doskora ni biti. Politika ih drži na uzdi, ona postavlja pravosudnu strukturu na vrhu sustava i odlučuje o karijerama, pa… Smiješno je sada slušati kako tehnički ministar Dražen Bošnjaković traljavo pliva u tim mutnim vodama, s poluispuhanim kolutom oko trbuha.

„Ako povik ‘Za dom spremni’ može izazvati nerede“, kaže Bošnjaković novinaru Nove TV Mislavu Bagi, „tada će to vjerojatno biti procesuirano i sankcionirano.“ Vjerojatno? Sic transit. I samo izazove li nerede? Kakvi ti neredi moraju biti da bi Bošnjakovićevo/HDZ-ovo pravosuđe nekoga (koga?) „vjerojatno procesuiralo i sankcioniralo“? Sic transit. Kako to da Bošnjakovićevo/HDZ-ovo pravosuđe ovih godina nije nikoga procesuiralo i sankcioniralo – unatoč MUP-ovoj svemirskoj tehnologiji i ljudstvu – kada više tisuća nezrele mladeži učestalo izaziva nerede na stadionima, na tzv. domoljubnim koncertima ili u inim javnim prostorima drekom „Za dom spremni“ i „Ubij, ubij, ubij Srbina“? Ili kada izvjesni Marko Skejo brčića à la Führer, ili Dražen Keleminec posred središnjih trgova u Kninu i Zagrebu postrojavaju ucrnjene falange koje desnom rukom mjere visinu kukuruza i „hrabro“ se drekenjaju „Za dom spremni“?

Je li u redu da tzv. pravna država odlučuje o krvavom ustaškom pokliču od slučaja do slučaja i da se Thompson – jezovita pogleda uperena u nevidljivog neprijatelja, utegnut pretijesnom majicom u sjeni simbolično strelastoga excalibura (sic transit) – i dalje dere s pozornica masama u lice „Za dom…“, a oni mu uzvraćaju „…spremni“? I nikomu ništa?

„Tamo gdje to znači nered, pozivanje na nasilje i mržnju“, tvrdi tehnički ministar pravosuđa, „to će biti procesuirano. A koncert je u duhu svih ostalih. Uvijek će se procjenjivati od slučaja do slučaja. Ja osobno nisam fan tog pozdrava (pozdrava!? – sic transit, op. a.) i neću ga nigdje izgovoriti jer mislim da on asocira na ona neka vremena u NDH. Međutim, moramo znati da je taj pozdrav (pozdrav!? – sic transit, op. a.)  sadržajni dio grba HOS-a. Moramo znati da su ti dečki, koji su ginuli za Hrvatsku, ginuli s tim pozdravom (pozdravom!? – sic transit, op. a.). I u to vrijeme taj je grb imao potpuno drugačije značenje i konotaciju.“ Glupost na entu. Ustaški poklič „Za dom spremni“ i prije Domovinskog rata, i u HOS-ovoj (po)ratnoj uporabi i kasnije sve do danas uvijek je imao isto neprihvatljivo značenje – genocidan poziv na mržnju i netrpeljivost po etničkoj, rasnoj, vjerskoj, rodnoj i svakoj drugoj nehrvatskoj/nekatoličkoj osnovi – i kao takav treba biti zabranjen u bilo kojoj prigodi. Uključivo i pjesmu „Bojna Čavoglave“ koju je u svakom smislu pregazilo vrijeme već u trenutku kada je prvi put izvedena. Pače, čim je napisana. Glazba nije bitna, iako ni sama po sebi niti u lakonotnoj usporedbi ne nadilazi prosjek vrijednost lakonotne second hand konfekcije.

Odluka Visokog prekršajnog suda o aboliciji ustašluka u Thompsonovoj „Bojni Čavoglave“ izazvala je eksploziju oduševljenja na (pro)ustaškoj tzv. desnici, ali i lavinu negativnih reagiranja u političkoj i široj društvenoj javnosti koja se grozi i ustaša, i tzv. NDH i svega što je četverogodišnje kvislinško podrepaštvo ostavilo duboke ožiljke na nacionalnom tkivu. U emisiji „U mreži Prvog“, SDP-ov je saborski zastupnih u raspuštenomu Devetom sazivu tzv. Visokog doma Željko Jovanović ocijenio sramotnom odluku Visokog prekršajnog suda te da će SDP-ova koalicija „čim dođe na vlast predložiti zakon kojim će jasno zabraniti upotrebu tog sramotnog ustaškog pokliča“. SDP je oštro reagirao na odluku kao „skandaloznu i protivnu Ustavu RH“, koja „ne može opstati i treba je anulirati“.

Skandalozna odluka

Smiješna i blesava istodobno priča o državnomu tretmanu ustašluka u RH. Po odluci Visokog prekršajnog suda RH, ne smije se izvikivati „Za dom spremni“, ali smije se – pjevati! Sic transit. Vladino povjerenstvo, posprdno nazvano „za bolju prošlost“, koje je vodio medicinar, akademik Zvonko Kusić, a Plenković ga je prigrlio odluku, preporučilo je da se taj ustaški poklič smije koristiti u svečanim/komemorativnim prigodama (gdje se, je li, okupe pripadnici HOS-a). Ustavni sud RH u više je odluka jasno dao znati da je „Za dom spremni“ ustaški poklič iz tzv. NDH i protivan Ustavu RH. I eto ti „vjerodostojne“ hrvatske države: tri državne instancije s tri odluke koje jedna drugoj skaču u usta. Salto mortale vrle pravničke pameti!? SDP-ov političar Joško Klisović precizira:

„Skandalozna odluka. Protivna je zakonima i Ustavu RH. Protivna je temeljnim vrijednostima našeg ustava. Protivna je i odlukama prethodnih prekršajnih i Ustavnog suda koje je potvrdio čak i Europski sud za ljudska prava. Prema tome, ona ne može opstati kao takva. U tom kontekstu, ovo je stvarno jedna lijepa slika koja nam dočarava koliko je politizirano hrvatsko pravosuđe jer suci sude više po svom političkom opredjeljenju, a manje po zakonu i Ustavu, ili sude pod političkim pritiskom. Stoga SDP očekuje od nove glavne državne odvjetnice da podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu kako bi se ova presuda anulirala“.

U priopćenju za javnost Ustavnog suda RH, koje potpisuje predsjednik i bivši HDZ-ov ministar pravosuđa Miroslav Šeparović, ističe se da Sud „ne komentira odluke i rješenja sudova izvan postupaka iz njegove Ustavom propisane nadležnosti“, ali zbog velikog zanimanja novinara ponavlja što su njegove nadležnosti i zaključuje ne baš pitijski, ali ipak dovoljno zagonetno da osnovni upitnici nad problemom nisu uklonjeni. Tim više, jer – navodi se u priopćenju – „Ustavni sud Republike Hrvatske jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske“. No, „u odnosu na pozdrav (pozdrav? – sic transit, op. a.) ‘Za dom spremni’, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu (pozdravu? – sic transit, op. a.) Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav (pozdrav? – sic transit, op. a.) nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske“. Dakako da nije. To uopće nije sporno, ali itekako je sporno da tom i inim očitovanjima notornog ustašluka vlast ne želi stati za vrat. Zašto? Komu treba takva ne samo međunarodna blamaža RH nego i već tri desetljeća aktivan upaljač društvenih podjela i razdora u zemlji čiji broj žitelja jedva dostiže pola Londona ili dulje ulice u Šangaju?

(Ne)dopušteni ustašluk u Bijednoj Našoj: kilava vlast ne zna bi li piškila ili kakila, pa samo pušta vjetrove.