Šta povezuje trebinjskog imama, blagajskog paroha i sarajevsku Povorku ponosa?

Povezani članci

• Stranke u BiH zarađuju milione od građana
• Zemlja kalašnjikova
• Bosna na sudbinskom raskrižju, kotao potpaljen
• Dolazi li Trg žrtava Katoličke Crkve?
• Izbori kao šansa za trijumf razlike i socijalne osjetljivosti
• Boris Dežulović: Opsada Dubrovnika godine gospodnje 2013.

Posljednjih mjeseci mnoge virtualno, mentalno i praktično zaraćene strane u Bosni i Hercegovini dobile su šansu da iskažu svoja načela i to: štiteći slabije, usamljene, ugrožene. Neki su već iskoristili tu mogućnost, drugima se ona tek otvara.

Piše: Ozren Kebo- Analiziraj.ba

Krajem jula, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Trebinju Sadik efendija Fazlagić bio je izložen noćnim neugodnostima koje ne možemo drukčije definirati nego kao ugrožavanje na etničkoj osnovi. Oveća grupa mladih Trebinjaca pod njegovim je prozorom pjevala nacionalističke pjesme i kome god to izgleda kao bezazlena zabava mladih trebao bi da preispita svoje stavove. Na svu sreću, ima i takvih društvenih elemenata koji shvataju ozbiljnost situacije i položaj imama. Nekoliko dana nakon ovog incidenta mediji bilježe da su Sadik efendija Fazlagić i trebinjski imam Sadmir Mustafić primili oca Dražena Tupanjanina i oca Aleksandra Ilića, koji su došli ispred Eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske i trebinjske crkvene opštine.

Otac Dražen Tupanjanin tom je prilikom poručio da je posjeta način da se pokaže da su prijatelji i društveno odgovorni ljudi:

– Mi smo zbog toga ovdje da iskažemo svoju solidarnost i da se negativno odredimo i osudimo taj čin koji je čin dubokog nevaspitanja, neukusa i verbalnog nasilja. Bez obzira ko su bili ljudi koji su priredili scenu našem imamu, treba da znaju da to nije način kako prema bližnjem treba da se ophodi čovjek koji ima svijest o sebi i svijetu oko sebe. Pogotovo to nije način i nedopustivo je da se tako odnosi prema drugome onaj ko sebe naziva vjernikom. U tom smislu mi nudimo izvinjenje i osjećamo se odgovornima kao ljudi koji ne sklanjaju stvari pod tepih ili zatvaraju oči pred problemima…

Već decenijama u Bosni i Hercegovini bilježimo deficit ovakvog odgovornog ponašanja. Stati uz ljude koji su u određenoj sredini manjina, krucijalni je etički, ali i praktični, politički čin kojim im se daje potpora kad je najpotrebnije.

Nekih mjesec dana kasnije, u samom finalu augusta, neugodnosti je doživio i blagajski svećenik Branimir Borovčanin. Ispod FB objave povodom obilježavanja Velike Gospojine u Crkvi svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju, izvjesni H. Č. je napisao: „Mogu do prvog diranja muslimana, poslije toga ima da se zapitaju da li da se pojavljuju tu. Da se na Bajram diraju muslimani u Gacku, a da vi dolazite bez problema? Ne ide.“

– Uplašen sam za svoju obitelj, jer ne znam o kome se radi. On na otvoren način prijeti. I kaže da je to demokracija. Ljudi su uznemireni nakon ovih natpisa. Izgleda kao da se već nešto sprema. Ovakvim verbalnim napadima nema mjesta – izjavio je Borovčanin.

Bilo bi lijepo da sada i neko iz Islamske zajednice posjeti svećenika Borovčanina. Ko god ove trebinjske i blagajske prijetnje smatra nebitnim, nek ih pokuša promišljati kroz vizuru osoba kojima su upućene. Biti manjina i dalje je u Bosni i Hercegovini egzistencijalno rizičan životni poduhvat.

Nešto slično dešava se već sedmicama i u Sarajevu. Najavljena Povorka ponosa izaziva oprečne reakcije u medijima i na društvenim mrežama. Ohrabruje koliku podršku organizatori i pripadnici LGBT populacije dobijaju s mnogih strana. Društvene mreže doslovno su krcate porukama solidarnosti. U isto vrijeme, uznemiravaju i glasovi nerazumijevanja i manje ili više prikrivenih prijetnji. Za očekivati je da sarajevske vlasti ozbiljno shvate svaku od tih aluzija i skup primjereno obezbijede. Ako ništa, najavljeno učešće američkog i britanskog ambasadora garantira da neće biti propusta i da će sve proći kako treba.

Izlišnim se tom prilikom čine pomalo komične rasprave o tome je li istospolna ljubav stvar opredjeljenja ili nešto što je urođeno. To uopće nije bitno i ne bi smjelo biti predmet rasprave. Jer, svi ljudi koji posljednjih sedmica aktivno i javno podržavaju ovu zajednicu opredijelili su se da budu uz njih. Ova rasprava podsjeća nas na također nepotrebnu argumentaciju prijatelja životinja. Oni često, braneći napuštene pse, znaju potegnuti za argumentom da je mučenje životinja tek etička uvertira u isto takvo ponašanje prema ljudima. Ali stvar je u tome da životinje zaslužuju dužno poštovanje neovisno o tome jesu li njihovi tlačitelji potencijalni budući mučitelji ljudi. Ista je stvar i s pripadnicima LGBT populacije – društvo je dužno poštovati ih i pomagati im bez obzira na naučnu argumentaciju o tome kakvog je porijekla njihova ljubav ili seksualna orijentacija.

Kako god da bilo i šta god ko mislio o „pederima“, dužnost je društva i pojedinca da ih podrži. Povorka ponosa danas je prvorazredni etički test za sve nas. Da parafraziramo davnu poruku ubijenog američkog predsjednika: nemojte pitati šta manjina može učiniti za vas i kako se mora ponašati – zaštitite je bezuslovno. I tačka.