NE RAČUNAJTE NA NAS

Povezani članci

• Lokalni izbori
• Izraelski četvrti Reich
• Frljić o Karamarkovoj najavi “nacionalne kulturne politike”: Na korak smo od fašizacije kulture
• Holokaust kojeg nema
• Silajdžićeva 100 posto Sirija
• Kapriciozni feudalac s Mokre Gore

Koliko još gospodine generale namjeravate lagati? Vi, kojem ispred imena i prezimena stoji – časnik. Koliko mislite da časti ima u vašim lažima generale i koliko mislite da je još djece ostalo u ovoj zemlji koja su je spremna braniti? Moja to svakako nisu, gospodine generale. Jer vam ih ja osobno ni u ludilu ne namjeravam dati. Kao ni svoje usluge po pitanju borbene spreme. Na moju djecu, kao i na mene gospodine generale  – ne računajte.

Najveća laž o laganju je da ljudi koji lažu izbjegavaju gledanje u oči dok lažu. Dobri lažljivci, uči nas znanost o laganju, dulje će i mnogo intenzivnije gledati onog koji im postavlja pitanje jer jako dobro znaju kako ljudi vjeruju predrasudama, a jedna od njih je i ta, da onaj koji laže izbjegava pogled ispitanika. Postoji još mitova o ljudima koji lažu, vjeruje se kako lažova možete prepoznati po uznemirenosti, iako je istina posve suprotna.

Lažov, kada zna da mora lagati, ili u našem slučaju, kada zna da ne smije javno slagati, neobično je smiren i pripremljen na laž koju će zakamuflirati u izbjegavanje odgovora. Lažov koji unaprijed zna kako će slagati, gleda vas u oči, uvjeren kako će izbjegavanjem istine, ili protupitanjima uspješno zakamuflirati svoju laž. Možemo tom logikom i ustvrditi kako se lažljivac unaprijed pripremio na ne – izricanje laži, uvjerivši sebe i javnost kako nije potrebna.

Kada lažljivac želi izbjeći konkretan odgovor na konkretno postavljeno pitanje, tada će vam lažljivac započeti laž, ili je uspješno sakriti – protupitanjem. Lažov nikada neće objasniti svoje postupke, niti će upotrijebiti zamjenicu „ja“, već će potpuno spreman da sakrije istinu kod pitanja, na vaše pitanje imati spreman odgovor u protupitanju. Tom tehnikom služe se svi lažljivci svijeta. Istina, moralno je pitanje kada izbjegavate odgovoriti na pitanje o kojem unaprijed znate da nećete kazati istinu, je li to potpuna definicija laži, ali laganje jest po svojoj definiciji i sakrivanje istine, pa izbjegavanje iste možemo mirne duše krstiti onom starom narodnom, nisam ukrao, samo sam držao ljestve.

Ljestve, o kojima je ovdje riječ, najveća su vojna vježba dosad u kojoj je sudjelovalo oko 5500. pripadnika Hrvatske vojske i dijela pričuvnog sastava. Laž, o kojoj govorimo, konkretno je pitanje voditelja RTL Direkta ministru obrane Damiru Krstičeviću koliko je cijeli taj cirkus koštao? Iako mu je voditelj postavio isto i konkretno pitanje više puta, nadajući se odgovoru, general Krstičević je svaki put odbio odgovoriti na jasno postavljeno pitanje koristeći se uvriježenim tehnikama laganja, tj. izbjegavanjem konkretnog  odgovora koliko će ta vojna vježba koštati porezne obveznike.

Jasno pitanje, koje je ostalo bez odgovora, ponovimo, postavljeno je čak tri puta.

Prvi put odgovor koji je trebao glasiti toliko i toliko glasio je citiram: „”Moramo voditi računa o troškovima, mogu ja vas pitati kolko košta ova emisija?”, dok je kod drugog, postavljenog minutu kasnije Krstičević odgovorio: „”Što se tiče vježbe Velebit, ja bih čestitao svima na vrhunskoj izvedbi, hrvatska vojska je spremna izvršiti sve zadaće koje se postavljaju pred nju. Glavni stožer će kad završi analizu, izaći s tom informacijom, ne bih želio špekulirati”, da bi i na treće, jasno ponovljeno, kategorično ustvrdio: “Mi smo s jednim pametnim planiranjem napravili cjelovitu vježbu vojske i da na taj način uštedimo. Javnost će znati”.

Javnost, po Ustavu RH treba i mora znati na što se troše sredstva poreznih obveznika i zašto. General Damir Krstičević, zaboravio je kako je upravo on odgovorna osoba koja javnosti mora odgovoriti na to pitanje. Javnost će znati, pametno smo planirali, uštedjeli smo itd. nisu odgovori na konkretno postavljeno pitanje, već su odgovori uglavnom besmisleni, na kakve smo i inače navikli od generala kojemu pred imenom i prezimenom stoji oznaka – časnik.

Na tri dakle jasno postavljena pitanja ministar obrane Damir Krstičević nije dao konkretan odgovor. Ako je definicija laganja svjesno i namjerno izbjegavati istinit odgovor, tada ne smijemo istini davati krstičevićev nazivnik već  otvoreno i jasno moramo kazati, gospodine generale vi – lažete. Taj zaključak kažem, nameće se sam od sebe, ako sebe smatrate časnim čovjekom bez da vam ispred imena ili prezimena stoji oznaka – časnik.

Izbjegavali kazati istinu, ili je namjerno prešutjeli, ili je postavili kao protupitanje, ista je tehnika iste stare definicije laži. Lagati na sudu, na način kako je to uradio Krstičević, ulazi u zapisnik formalno kao – ispitanik odbija kazati istinu.

No samom igrokazu između voditelja i generala tu i ne bi bio kraj da nismo imali jasan početak. Naime, prije samog studija mogli smo vidjeti u prilogu Direkta očajne radnike Uljanika, koji mole svoje vjerovnike da povuku blokade, kako bi mogli isplatiti svoje plaće.

U idućem prilogu, prilogu prije studija uživo, mogli ste vidjeti iskaze žena kojima su porođaji i kiretaže vršene bez anestezija. Za anestezije, u našem zdravstvu, ustvrdio je prilog, nema se dovoljno sredstava.

Besmislena vojna vježba koja je završena taj dan stajala, je po procjenama stručnjaka, pet radničkih plaća Uljanika. Bivši ministar obrane Ante Kotromanović, u sutradan emitiranom Direktu, ustvrdio je i točniju brojku, kazavši kako je po njegovoj stručnoj procjeni  vježba višemilijunska, te da je vjerojatno koštala više od 5 milijuna kuna.

5 milijuna kuna, dakle, sasvim je dovoljan razlog da ministar obrane laže, ili ne želi kazati istinu, kako vam drago.

Jer se s pravom postavlja pitanje, koje je voditelj Zoran Šprajc ostavio da visi u zraku, što se sa tolikim milijunima moglo i pametnije napraviti od lansiranja rakete i petodnevnog, bjesomučnog, mlaćenja po civilnim objektima.

Pitanje koje su postavila ona dva priloga prije samog studija uživo sama od sebe.

Pitanje uvaženom generalu isto tako i još logičnije, bilo bi zašto Hrvatska troši toliko na vojsku, vojnu opremu, avione i jurišne helikoptere, na skupe vojne vježbe, ako je ista ta Hrvatska u sustavu NATO pakta kao članica sa svim pravima i time uživa zaštitu svih raspoloživih snaga koje taj sjeverno – atlantski savez ima na raspolaganju?

Jedini pravi i smisleni odgovor, ustvari pitanje, koje nažalost ni Zoran Šprajc se nije usudio postaviti uvaženom generalu, nametnulo se samo od sebe. Ako ne trebamo vrhunsko uvježbanu vojsku na našim granicama, sa vrhunskom i najmodernijom opremom, vojsku koja će trošiti milijunske iznose na svoju borbenu spremu i obuku, (jer za to plaćamo članstvo u savezu koji sve to ionako ima bolje od nas), ako ne trebamo nove vojarne, helikoptere, ratne avione i brodove koji ispaljuju skupocjene rakete na kartonske modele, čemu dakle, uvaženi ministre i generale toliko uvijanja oko pitanja koliko nas sve to košta i čemu toliko najnovije infrastrukture? Čemu zaboga izdvajanje preko milijardu proračunskih sredstava za jačanje oružane sile? Zar ne plaćamo već milijunske iznose na “zaštitu” koju uživamo kao punopravni član NATO saveza? Koji je kurac, da oprostite, onda plaćamo ako nam treba toliko dodatne “zaštite” i u vlastitoj državi?

Ako se i dalje ne namjeravamo zajebavati u ovom tekstu, ne naravno kako se zajebavao Zoran Šprajc do određene granice, već namjeravamo kazati pravu istinu koju „izbjegava“ iznijeti general Krstičević, tada krenimo običnom logikom koja će nas dovesti do zaključka pitanja bez odgovora, pitanja bez pitanja, kako tolika infrastruktura i tolika „nova radna mjesta“ trebaju generalu Krstičeviću i aktualnoj Vladi da zaposle još tisuće zaslužnih koje na ovaj ili onaj način nisu uspjeli „zaslužno osigurati“ sve ove godine.

Ja ne vidim drugi jasan i logičan zaključak.

Možda ga ne vidi niti sam general Krstičević, a tada ili sa mnom, ili sa samim generalom koji je inače poznat po besmislenim izjavama nešto ozbiljno nije u redu. Ja vojsku i državu ne vodim, pa javnost za mene može iskreno boliti neka stvar, ali za kristalne prosudbe jednog ministra mislim da bi se trebala zabrinuti. Ako naravno, iskreno vjeruje, kako ne laže ili kako nam ozbiljno uz NATO oružanu silu, treba i dodatna, privatna.

Čuvanje granica, ugroze i događaji od prije trideset godina obična su laž i svi mi to jako dobro znamo, za ovako siromašnu zemlju koja bi za svoju oružanu silu trebala odvajati točno onoliko koliko plaća mjesečnu kamatu velikoj europsko – američkoj uniji.  Jaka Hrvatska vojska laž je i samoobmana generala Krstičevića, aktualne predsjednice i akltualne Vlade. Laž je ponavljam, jer jaku Hrvatsku vojsku više ne trebamo. Ili uvaženi ministri drže kako se sjeverno – atlanski savez namjerava raspasti? Ako da, koji ga kurac, ponavljam, plaćamo?

Laž na koju odgovaraju protupitanjem na kojem aktivno rade cijelog svog mandata, a to je zar mislite dozvoliti da nam se rat ponovi? Kakav rat i na kakvu ugrozu misle jasno je po svim pokazateljima u zemlji. Politika aktualne Vlade i nije ništa drugo doli isprazno manipuliranje narodom na izdisaju o mogućnosti novog rata ili navodnog napada od kojeg nas može obraniti isključivo spremna i jaka vojska na čelu s generalom Damirom Krstičevićem.

Osnovni problem, kao i demontaža te laži jest da ovaj narod nije više „spreman“ ići u bilo kakve ratove o kojima laže Krstičević.

Ovog naroda, tj. topovskog mesa uvaženog generala praktički za rat više i nema.

Polovina ispitane mladosti napustila je ovu zemlju, iako joj se nude danas dobro plaćeni poslovi, upravo zbog atmosfere koju rade krstičevići i njemu slični. Atmosfere straha, ugroza i rata, atmosfere u kojoj se ima za skupocjene rakete, a ženama po bolnicama kiretaže se rade bez anestezije. Zgranuta javnost saznala je kako tijekom porođaja naše zdravstvo nema ili štedi na običnim anestezijama.

Ima se za haubice, ali ne i za opremu za babice.

Koliko se istih moglo i trebalo nabaviti za tih pet milijuna kuna i više koje su potrošene na gađanje napuštene kuće i makete ratnog broda od kartona? Koliko se vremena moglo kupiti radnicima Uljanika i 3. Maja koji kao i svi mi imaju kredite, djecu, mjesečne obveze, račune za vodu, struju? Koliko se uvaženi generale moglo nabaviti nasušno potrebnih uređaja u naše bolnice? Koliko djece bi samo u ovoj godini ti aparati spasili? Koliko mladih života je moglo biti spašeno, koliko mladih žena dijagnosticirano na vrijeme u mjesecu listopadu koji je označen kao mjesec borbe protiv raka dojke, a ne mjesec borbe protiv fantomskih neprijatelja?

Koliko još laži mislite ne kazati voditeljima i javnosti koji za vas imaju konkretna pitanja uvaženi ministre? Ako mene pitate svako vaše izbjegavanje odgovora, prikrivanje je istine, drugim riječima, bezočna laž.

Koliko još gospodine generale namjeravate lagati? Vi, kojem ispred imena i prezimena stoji – časnik.

Koliko mislite da časti ima u vašim lažima generale i koliko mislite da je još djece ostalo u ovoj zemlji koja su je spremna braniti? Moja to svakako nisu, gospodine generale.

Jer vam ih ja osobno ni u ludilu ne namjeravam dati. Kao ni svoje usluge po pitanju borbene spreme.

Na moju djecu, kao i na mene gospodine generale  – ne računajte.