Reformacija

Povezani članci

• Građani poručuju vlasti: Prebijanja i brutalnost ne mogu zaustaviti civilno društvo!
• GORAN PANDŽA: SLOBODA ZA PALESTINU!
• The Show Must Go On, yeah… „Queen“? Ne, politika
• Čedomir Petrović: Tajni život Hranislava Dobrića – Čovek
• Slovo o dnevniku
• Samo se u diktaturama politički neistomišljenici proglašavaju državnim neprijateljima

‘Oni koji glasaju za HDZ i SDP zaslužuju mnogo toga lošeg, ali ne i takvu stravu poput Mosta. Čak je i papazjanija koju od milja zovu predstavničkom demokracijom neusporedivo bolja od mesijanskih zanosa’

Piše: Viktor  Ivančić- Novosti

“Gospodo, kao što ste se mogli uvjeriti iz dosadašnjih istupa, nas ne zanimaju fotelje ni politička trgovina, nego reformski projekti od kojih ne kanimo odustati ni pod koju cijenu’, kazao je Drago Prgomet, uz kimanje glava najbližih suradnika, dok mu je Zoran Milanović, uz kimanje glava najbližih suradnika, pružao kavicu sa šlagom i upućivao umilni pogled.

‘To smo obećali našim biračima i nemamo ih namjeru prevariti’, nastavio je Prgomet. ‘Evo, tu je popis Reformi na kojima odlučno inzistiramo. One su pretpostavka za bilo kakvu suradnju.’

‘Zahvaljujem’, kazao je Milanović, preuzimajući dokument u prozirnoj plastičnoj foliji. ‘Odmah moram reći da su Reforme za koje ste se zalagali u predizbornoj kampanji u dlaku iste kao i Reforme koje mi u SDP-u imamo namjeru provesti, a mnoge smo već započeli. Prema tome, kucate na otvorena vrata.’

‘Mi nismo nigdje kucali, nego ste nas vi zvali.’

‘Naravno’, osmjehnuo se tehnički premijer. ‘Želim reći kako nam je očito zajednički cilj da hrabrim reformskim zahvatima učinimo da Hrvatska i dalje raste i da nema povratka na staro.’

‘Pa dobro, ako ste suglasni sa svim našim uvjetima, onda nema razloga da se ne dogovorimo’, rekao je Prgomet. ‘Samo tražimo jamstvo da ćete ih doista usvojiti. Građani Hrvatske traže Reforme, a mi građane ne želimo iznevjeriti.’

‘Nema nikakvih problema, pažljivo ćemo proučiti vaš popis. Sa svoje strane, mi vam odmah možemo ponuditi Reforme na čelu triju ministarstava, što uključuje i Reformu na mjestu potpredsjednika vlade.’

‘O kojim ministarstvima govorimo?’

‘O Ministarstvu uprave, Ministarstvu regionalnog razvoja i Ministarstvu zaštite okoliša, ali to je fakultativno, dakako…’

‘Reforma na čelu Ministarstva okoliša nas uopće ne zanima. Mnogo su nam interesantnija ministarstva financija i pravosuđa. Tamo su Reforme nužne.’

‘Pa sad, to je malo škakljivo, zbog Lalovca… Ali ostanimo na tome da vi sročite neki svoj prijedlog, a mi ćemo ga ozbiljno razmotriti. Možemo, naravno, razgovarati i o Reformi na poziciji predsjednika Sabora. Takva bi vam Reforma bez sumnje osnažila parlamentarni utjecaj.’

‘Ako nije neumjesno pitati’, pitao je Prgomet, ‘a što o ovome misli sadašnji potpredsjednik vlade? Je li on suglasan s Reformama ili im se kani opirati?’

‘To nije problem’, rekao je Milanović. ‘Grčić, kao i svi ljudi u mom timu, smatra da Hrvatska raste i da nema povratka na staro. On pozdravlja sve Reforme, pa i Reformu koja će obuhvatiti mjesto potpredsjednika vlade.’

‘U redu, ja ću se onda konzultirati s ostalim partnerima iz Mosta, pa ćemo nastaviti pregovore. Najvažnije je da i dalje slijedimo volju građana, to jest da razgovaramo o Reformama, a ne o foteljama i političkoj trgovini.’

‘Tako je. A važno je i da Hrvatska raste i da nema povratka na staro.’

‘Nego, jeste li obratili pažnju na točku devet na našoj reformskoj listi? Ovu što je dopisana rukom?’ upitao je Prgomet.

‘Točka devet, da vidimo…’, listao je Milanović dokument. ‘Ovdje piše da tražite hitnu Reformu na čelu vlade… Što je ovo? Neka metafora?’

‘Kako mislite, metafora? Kao ono s kucanjem na otvorena vrata?’

‘Ne, nego kao s kucanjem na zaključana vrata! Plus katanac! Plus lanac! Plus alarmni uređaj! Plus dva dobermana pred pragom!’

‘Ovo nije ni mjesto ni vrijeme da se razbacujemo metaforama.’

‘Žalim slučaj, ovo je potpuno neprihvatljivo. Zašto mislite da, unatoč tome što ste osvojili trostruko manje mandata od nas, možete polagati pravo na dužnost premijera?’

‘Zato što je ovdje riječ o Reformama, a ne o foteljama. Ako vaša vlada dosad nije uspjela provoditi Reforme, onda je već vrijeme da neka od Reformi povede vladu!’

‘Koja od Reformi, Drago, sunce ti drago?!’ kriknuo je Božo Petrov i poskočio na krevetu. Probudio se okupan znojem. Ono što je sanjao uopće mu se nije dopalo. U dlaku isti razgovor vodio je jučer s Tomislavom Karamarkom, a sada se to ponovilo u snu, samo s drugim ličnostima u glavnim ulogama. Što je to, kriza identiteta? A ne bi se iznenadio ni da je sanjao suštu stvarnost. Ionako pola zemlje govori o pregovorima kao o prvenstvu Hrvatske u prgometu.

Istini za volju, razgovor s Karamarkom završio je tako što je ovaj pred njim ponizno kleknuo, pitao u koju polovicu debelog mesa bi volio da ga cmokne, cvilio kako je spreman prihvatiti čak i Reformu na čelu vlade, a uz to pružao mobitel iz čijeg je zvučnika dopirao piskutavi glas kardinala Bozanića, s upozorenjima njemu – Petrovu – da ne sagriješi bludno s ateistima, da sačuva svoju kršćansku dušu, te da se odupre zovu crvenih vragova i Jugoslavena. Doduše, možda je i Milanović naposljetku kleknuo pred Prgometom, a on to ne može pouzdano znati, jer se nesmotreno probudio prije vremena.

Razmišljajući o svemu tome, čelnik Mosta je iznova utonuo u san. Čuo je žubor vode, šuštanje lišća, osjetio pitomi miris rijeke, blagi povjetarac sušio mu je znoj na čelu, da bi se iz mraka do njega probio sonoran muški glas:

‘Onda? Kako ide posao s ucjenama?’

‘Oprostite, gospodine, mi se ne bavimo ucjenama, nego Reformama’, kazao je Petrov uljuđeno, ali oštro.

‘Dobro, to je pitanje terminologije’, začuje. ‘Osvojiš petnaest posto glasova na izborima, raspolažeš s uvjerljivo najmanjim brojem mandata među tri vodeće stranke, i misliš da možeš neprikosnoveno vladati Hrvatskom. To ja zovem Reformom predstavničke demokracije! Nastavi li se tako, izbori neće biti ni potrebni. Narod će slijediti Isusa Krista i njegovih dvanaest reformista.’

‘Osamnaest’, ispravi ga vođa Mosta.

‘Eto! Znao sam da ćeš dovesti u pitanje broj apostola, a ne sebe kao Spasitelja!’ povišenim tonom reče glas iz tame. ‘Dečko je, znači, umislio da je Mesija? Jesu li te to naučili u sjemeništu?’

Božo Petrov svim se silama trudio razabrati tko ga provocira u snu. No nije mu se bistrilo pred očima. Samo žubor rijeke, šuštanje lišća i tama. Možda ga zavitlava Zoran Milanović? Pa čak i Karamarko, iako to nije u njegovu stilu? Možda mu Prgomet opet podmeće nogu?

‘Građani su na izborima stavili sudbinu Hrvatske u naše ruke’, napokon oprezno reče.

‘Njih petnaest posto!’ odbrusi mu glas iz mraka. ‘Jak ti je legitimitet. Svi ostali su glasali za HDZ i SDP.’

‘E pa tko im je kriv!’

‘Nitko, slažem se. Oni koji glasaju za HDZ i SDP zaslužuju mnogo toga lošeg, ali ne i takvu stravu poput Mosta. Čak je i papazjanija koju od milja zovu predstavničkom demokracijom neusporedivo bolja od mesijanskih zanosa.’

‘Gospodine, ne morate me vrijeđati samo zato što spavam.’

‘Pardon, ispričavam se. Ali, bez uvrede, kakva je to sad kapitalna glupost o nekoj vladi nacionalnog jedinstva predvođenoj Mostom? Uostalom, kakva je to uopće alternativa HDZ-u i SDP-u kada je sve jasnije da preko Petrova i Prgometa postoje HDZ i SDP unutar samog Mosta?’

‘Ako koaliramo s nekom od tih stranaka iznevjerit ćemo volju svojih birača’, opirao se spavač.

‘Ali ako s najmanjim brojem osvojenih glasova pokušavaš nametnuti mandatara, iznevjeravaš volju svih ostalih birača’, uzvrati mu sugovornik. ‘Nije da je meni naročito stalo do hrvatskoga naroda, pogotovo kada glasa za HDZ i SDP, ali opet ne mogu biti ni sasvim indiferentan.’

‘Uzalud agitirate, gospodine. Ponovit ću svoj odlučan stav – ne želimo ni Milanovića ni Karamarka!’

‘A dobro, kad si tako tvrdoglav… Onda mi ne preostaje ništa drugo nego da što prije razjebem Most.’

Božo Petrov odjednom osjeti bljesak lucidnosti i shvati s kim razgovara. Tijelo mu zadrhti, čelo ponovno prekriju kapljice znoja, pa krajnjim naporom uspijeva izgovoriti:

‘Bože moj, Bože moj… jesi li to ti?’

‘Nisu važne funkcije, nego Reforme!’ odgovori glas iz tame.